Skoplje

Izvor: Wikipedija

Skoplje (makedonski naziv Skopje (Скопје),albanski Shkup,turski Üsküp) je glavni i najveći grad Republike Makedonije s oko pola milijuna stanovnika (procjena iz 2005. godine).

Sadržaj 1 Zemljopisni položaj 2 Stanovništvo i uprava 3 Povijest 4 Gospodarstvo 5 Spomenici i znamenitosti 6 Slavni ljudi 7 Zanimljivosti 8 Vanjske poveznice

[uredi] Zemljopisni položaj

Skoplje se nalazi na strateški važnoj poziciji u središnjem dijelu Balkanskog poluotoka, nedaleko od glavne komunikacije koja vodi od Zapadne Europe preko Beograda do Soluna u Grčkoj. Grad je smješten u uskoj dolini rijeke Vardar, koju zatvaraju planine Skopska Crna Gora na sjeveru i Vodno na jugu. Iz takvog zemljopisnog položaja proizašao je i izdužen oblik grada, koji se prostire gotovo 25 km u smjeru istok-zapad (duž Vardara), a manje od 10 km u smjeru sjever-jug.

Klimatski, Skoplje je također određeno svojim kotlinskim položajem. Stoga su ljeta sparna i suha, a zime hladne i maglovite.

Prosječna nadmorska visina grada je 240 metara.

[uredi] Stanovništvo i uprava

Šire gradsko područje (Skoplje sa 7 malih prigradskih općina) ima 578.144 stanovnika (Popis 2002.), odnosno blizu 30 % ukupnog stanovništva Makedonije. Takva koncentracija stanovništva predstavlja sve veći problem za državu u kojoj svi ostali gradovi imaju ispod 100.000 stanovnika, te se stoga ne može osigurati ravnomjeran razvoj. Veliki porast stanovništva Skoplja posljedica je nagle industrijalizacije nakon Drugog svjetskog rata i njegove nove uloge kao političkog,gospodarskog i kulturnog centra Makedonije unutar SFRJ. 1930. godine Skoplje je imalo oko 50.000 stanovnika, što znači da se u samo pedesetak godina povećalo deset puta.

Nakon posljednje reforme lokalne uprave u Makedoniji 2004. godine, Skoplje je ustrojeno kao Grad sa 10 gradskih općina (Aerodrom,Butel,Centar,Čair,Gazi Baba,Gjorče Petrov,Kisela Voda,Karpoš,Saraj i Šuto Orizari).Unutar novih gradskih granica živi 506.926 stanovnika (Popis 2002.). Prema etničkoj strukturi, bilo je 66.9 % Makedonaca, 20.5 % Albanaca, 4.6 % Roma, 2.8 % Srba i 1.5 % Bošnjaka. U sedam gradskih općina većinsko stanovništvo su Makedonci, u dvije Albanci (Čair i Saraj), te u jednoj Romi (Šuto Orizari - jedina romska općina u Europi).

[uredi] Povijest

Prva naselja na mjestu današnjeg Skoplja datiraju još iz prethistorije. U antičko doba tu se nalazio grad Scupi (na ušću Lepenca u Vardar, zapadno od današnjeg centra grada), za kojeg se smatra da su ga osnovali Dardanci. U srednjem vijeku, Skoplje je u sastavu Istočnog Rimskog carstva (kasnijeg Bizanta) i Bugarskoj. Umjesto Scupija, kojeg je uništio potres, car Justinijan u 6. stoljeću osniva novo naselje Justiniana Prima. Grad postaje dio srednjovjekovne srpske države u 13. stoljeću. 1346. godine srpski car Dušan ga proglašava glavnim gradom svog carstva, koje se raspalo nakon njegove smrti.

1392. godine Skoplje zauzimaju Turci i ono ostaje pod njihovom vlašću više od 500 godina, s jedinim prekidom 1689. kada ga je nakratko zauzeo i spalio austrijski vojskovođa Silvio Piccolomini. U dugom razdoblju turske vladavine Skoplje u potpunosti poprima izgled orijentalnog grada s džamijama, čaršijom, mahalama i pretežno islamiziranim stanovništvom. U Balkanskim ratovima, 1912. ga zauzima srpska vojska, te postaje dio Kraljevine Srbije. Nakon Prvog svjetskog rata u sastavu je Kraljevine SHS, odnosno kasnije Kraljevine Jugoslavije, u kojoj je od 1929. do 1941. centar Vardarske banovine. Nakon raspada Jugoslavije, Skoplje i veći dio Makedonije su 1941. godine priključeni Bugarskoj. U studenom 1944. zauzele su ga partizanske jedinice.

U sastavu SFRJ postaje glavni grad Socijalističke Republike Makedonije, koja je po prvi put organizirana kao zasebna jedinica. To je razdoblje brzog rasta i izgradnje Skoplja, koje je nakratko zaustavio katastrofalni potres 26. lipnja 1963. godine. Više od 1.000 ljudi je poginulo, a preživjeli stanovnici su ostali bez domova, jer je najveći dio grada posve porušen. Normalizacija života je bila brza uz pomoć iz čitavog svijeta, te se Skoplje uspješno oporavilo. Međutim, rekonstrukcija i uređenje grada bili su dugotrajni, te ni danas nisu posve dovršeni.

Od 1991. godine, Skoplje je prijestolnica neovisne Makedonije.

[uredi] Gospodarstvo

U razdoblju bivše Jugoslavije, Skoplje se razvijalo kao industrijsko središte Makedonije, što je i dovelo do velikog priljeva novih stanovnika u grad. Najznačajnije industrijske grane su bile tekstilna, kemijska (kombinat "OHIS"), farmaceutska ("Alkaloid"), tiskarska i metaloprerađivačka. Po osamostaljenju Makedonije, njeno gospodarstvo se našlo pred teškim problemima. Skoplje kao glavni grad je bilo i danas je u nešto boljoj poziciji od ostatka države, u kojoj je trećina stanovništva nezaposlena. I njegova industrija je stradala, ne samo zato što se nije mogla potpuno prilagoditi novom kapitalističkom sustavu, već i zbog grčke blokade i etničkih sukoba u Makedoniji 2001. godine. Posljednjih godina je vidljiv stanovit napredak, posebno stoga što je došlo do preorijentacije s industrije na uslužne djelatnosti i većih stranih ulaganja.

[uredi] Spomenici i znamenitosti

• Bizantska crkva Svetog Pantelejmona u Nerezima, podignuta u 12. stoljeću. Poznata po svojim freskama;
• Crkva Svetog Spasa, djelomično građena pod zemljom zbog turskog zakona po kojem crkve nisu smjele nadvisivati džamije. U njenom dvorištu je grob makedonskog heroja Goce Delčeva;
• Kameni most u centru grada preko Vardara, sagrađen u 15. stoljeću;
• Katedrala (Saborni hram ) Svetog Klimenta Ohridskog, dovršena 1990. godine. Sjedište Makedonske pravoslavne crkve;
• Konzervirane ruševine starog željezničkog kolodvora (sagrađen 1941.), na kojem se sat zaustavio u 5:17, točnom trenutku potresa 1963. godine. Danas je u zgradi Muzej grada Skoplja;
• Milenijski križ na planini Vodno (visok 67 metara);
• Stari orijentalni dio grada (čaršija, džamije,pazar) podno tvrđave Kale, predložen za listu UNESCO-a;
• Tvrđava Kale.

[uredi] Slavni ljudi

• Justinijan, bizantski car, rođen u Tauresiumu kod Scupija (današnje Skoplje);
• Majka Tereza (Agneza Bojaxhiu), rođena u albanskoj obitelji u Skoplju;
• Milčo Mančevski, makedonski redatelj (film "Prije kiše");
• Vlatko Stefanovski, slavni makedonski glazbenik (grupa "Leb i sol")

[uredi] Zanimljivosti

Iako su nakon potresa iz 1963. godine obnovljeni i podignuti brojni javni i stambeni objekti, mnogi gradski simboli nisu nikad ponovno izgrađeni. Skoplje je tako izgubilo značajan dio svoje prepoznatljivosti. Tek unazad nekoliko godina pokrenute su akcije da se te zgrade obnove i Skoplju vrati njegov nekadašnji izgled. Tako je ponovno sagrađena katedrala Svete Bogorodice iz 19. stoljeća, a u planu je i obnova velebnog kazališta razorenog u potresu.

[uredi] Vanjske poveznice

• Službene stranice grada Skoplja
• Neslužbeni portal Skoplja

Nedovršeni članak o gradu: Skoplje treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.