Pridnjestrovlje

From Wikipedia

Transnistrija
(Pridnestrovlje)

Zastava Grb
Geslo: Za pravo na život na ovoj zemlji
Himna: Himna Pridnjestrovlja
Glavni grad i Najveći grad	Tiraspol 46°50′N 29°37′E
Službeni jezici	ruski (koristi ga centralna vlast), ukrajinski i moldavski
Službeno pismo	Ćirilica
Političko uređenje Predsjednik	Polupredsjednički sistem Igor Smirnov
Priznanje Nezavisnost od Moldove	nema 2.9., 1990. none
Površini  • vode (%)	4,163 km²  1,607 kv. mi 2.35%
Stanovništvo	547,500 (2004)
Valuta	Pridnjestrovski rubalj (TR)
Vremenska zona  • Summer (DST)	EET (UTC+2) EEST (UTC+3)
Internet TLD	nema; u nekim slučajevima se koriste .ru i .md
Pozivni broj	373 5xx

Transnistrija, službeno Pridnjestrovska Moldavska Respublika (PMR) (skraćeno: Pridnestrovlje) je oblast Moldove, odnosno samoproglašena ali nepriznata država koja je de facto nezavisna od Moldove od 2.9. 1990, kada je jednostrano proglasila nezavisnost te se uz pomoć ruskih, kozačkih iukrajinskih dobrovoljaca i 14. ruske (bivpe sovjetske) armije, uspješno oduprla pokušaju moldovskih vlasti da je stave pod kontrolu u Pridnjestrovskom ratu. Od godine 1992. je na snazi primirje, a Vijeće Evrope priznaje Pridnjestrovlje kao oblast "zamrznutog sukoba". Suverenitet Pridnjestrovlja je predmet spora. Pridnjestrovlje se smatra nezavisnom i suverenom državom.

Sadržaj/Садржај 1 Povijest 1.1 Razdoblje 1920. – 1940. 1.2 Drugi svjetski rat 1.3 Nakon raspada SSSR-a 2 Vanjski linkovi 2.1 Pridnjestrovska strana u sporu 2.2 Moldavska strana u sporu

[uredi - уреди] Povijest

U ranom srednjem vijeku Pridnjestrovlje su naseljavala slavenska plemena Uliči i Tiverci zajedno s nomadskim turkijskim plemenima Kumanima (Polovcima) i Pečenezima. Jedno je vrijeme područje bilo i u sastavu Kijevske Rusi, a od 60-ih godina XI. stoljeća, područje je u sastavu Litve. Sjeverno Pridnjestrovlje je bilo dio povijesne regije Podolje, dok je južno Pridnjestrovlje ušlo u sastav Zlatne Horde (1242.), a od kraja XV. stoljeća bit će dio Krimskog kanata. Mirovnim sporazumom od 9. siječnja 1792. godine ovo područje postaje dio carske Rusije. Tada je to bio slabo naseljen kraj u kojem su živjeli uglavnom Moldavci, Ukrajinci, Srbi i Bugari.

Krajem XVІІІ. stoljeća carska Rusija naseljava ovo područje ne bi li zaštitila jugozapadnu granicu carevine. Tadašnja ruska vlast je poticala naseljavanje Nijemaca, Armenaca, Grka i Moldavaca na prostor Pridnjestrovlja.

Tijekom XІX. stoljeća cijelo je Pridnjestrovlje (s velikim gradovima Balta i Tiraspol) i nadalje u sastavu Rusije. S vremena na vrijeme na ovo je područje pretendirala i Rumunjska, ali ono joj nije nikad pripalo, čak ni poslije Prvog svjetskog rata. Jedina je iznimka grad Benderi koji je u razdoblju od 1918. do 1940. bio u sastavu provincije Moldavije koja je bila jedna od tadašnjih rumunjskih provincija.

Što se tiče ostalog dijela Pridnjestrovlja, od 1917. se područje nalazilo u sastavu Ukrajine, a 1922., zajedno s cijelom Ukrajinom ušlo u sastav SSSR-a.

[uredi - уреди] Razdoblje 1920. – 1940.

Godine 1924. stvorena je Moldavska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika koja je bila u sastavu Ukrajinske SSR. Prema Staljinovoj zamisli, ona je trebala biti središnji teritorij za buduću Moldavsku SSR kojoj su se trebala priključiti i ostala moldavska područja smještena na desnoj strani Dnjestra, budući da SSSR nikad nije priznao njihovo odcjepljenje. Službenim jezicima proglašeni su ruski, ukrajinski i moldavski. Glavnim gradom MASSR-a postala je Balta (ukrajinski grad kojeg je sovjetska vlast predala Moldovskoj Autonomnoj SSR zajedno sa susjednim područjem ne bi li na taj način bio povećan teritorij, ali od 1929. prijestolnica je prenesena u „ideološko podobniji“ grad Tiraspol koji je obnašao tu funkciju do 1940.

Dogovorom između Molotova i Ribbentropa, Bessarabija je pripala u sferu djelovanja SSSR-a. Glavni razlog zašto Staljin nije odmah okupirao Bessarabiju bili su dogovori između Francuske i Rumunjske (Francuska je Rumunjskoj jamčila da će stupiti u rat na njenoj strani ukoliko Rumunjske uđe u bilo kakav vojni konflikt), istu garanciju je Engleska obećala Poljskoj, i zaista je objavila rat Njemačkoj nakon što je Poljska napadnuta. Nakon što je Njemačka porazila Poljsku, a sovjetska vojska zauzela Zapadnu Ukrajinu i Bjelorusiju (koje su dotada bile u sastavu Poljske) u rujnu 1939., i Francuska kapitulirala u svibnju/lipnju 1940., 26. lipnja 1940. SSSR je dao Rumunjskoj ultimatum kojim je tražio da Rumunjska preda SSSR-u Bessarabiju, Sjevernu Bukovinu i oblast Herca.

Izgubivši potporu Francuske і sukobivši se s Mađarima na zapadu koji su također pretendirali na zapadna rumunjska područja (Erdelj), Rumunjska je bila prisiljena prihvatiti Staljinov ultimatum. Sva ta anektirana područja (osim južne Bessarabije koja je priključena Odeškoj oblasti Ukrajinske SSR) ujedinjena su s Moldavskom Autonomnom SSR u jedinstvenu Moldavsku Sovjetsku Socijalističku Republiku sa središtem u Kišinjevu. Balta i okolna područja su vraćena Ukrajini. Sjevernoj Bukovini je priključena oblast Herca i tako je formirana Černivečka oblast koja je također priključena Ukrajinskoj SSR.

[uredi - уреди] Drugi svjetski rat

Takva geopolitička situacija se nije dugo zadržala. Njemačka je već 1941. sa svojim saveznicima napala Sovjetski Savez і Rumunjskoj se ukazala prilika vratiti nazad sva područja koja je bila prisiljena dati SSSR-u. Tako su u sastav Velike Rumunjske (Românіa Mare) ušla ne samo područja koja je Rumunjska izgubila 1940., nego i sav prostor između Južnog Buga і Dnjestra (uključujući ukrajinske gradove Balta, Vinnica i Odesa). Taj prostor je nazvan Transnitrijom odnosno Zadnjestrovlje.

Godine 1944., nakon što se Crvena armija probila na Balkan, granice su se vratile na stanje iz 1940. dakle na stanje s početka Drugog svjetskog rata (neki čak navode kako je Staljin imao namjeru priključiti cijelu Rumunjsku SSSR-u, do čega nikada nije došlo).

Kada su se za vrijeme Gorbačova i Perestrojke pojavili nešto liberalniji uvjeti u SSSR-u, Pridnjestrovlje se u rujnu 1990. proglasilo samostalnom sovjetskom republikom, a ne više dijelom Moldavske SSR. Ubrzo je došlo do raspada Sovjetskog Saveza.

[uredi - уреди] Nakon raspada SSSR-a

Neovisnost Pridnjestrovlja do danas nije priznala ni jedna država ni međunarodna organizacija.

U razdoblju 1991. – 1992. izbio je i kratak vojni sukob između Moldavije i pridnjestrovskih oružanih snaga koje su bile podupirane starom sovjetskom 14. divizijom, smještenom na području Pridnjestrovlja. Rat se završio na mrtvoj točki, jer moldavske snage nisu bile toliko jake da savladaju pobunjeničke naoružane skupine.

Pridnjestrovlje zauzima gotovo 17% teritorija Moldavije na kojemu živi približno 600 000 ljudi. Vlada u Kišinjevu nema apsolutno nikakav utjecaj na ovom području.

U glavnom gradu Pridnjestrovlja – Tiraspolu, egzistira paralelna Vlada, od mnogih smatrana za diktaturu. Ona je uspostavila u Pridnjestrovlju vlastitu državu, koja ima gotovo sve – od policije i sudstva, do vlastite novčane jedinice, pa čak i vojsku, koja osigurava nepovredivost pridnjestrovskog teritorija. Usko je povezana s organiziranim kriminalom. Primjerice, za ministrom državne sigurnosti, Vadimom Antjufejevim, Interpol je raspisao tjeralicu zbog zločina koje je počinio u Rigi početkom 90-ih godina. Nesposobnost i nemoć moldavske (kišinjevske) Vlade jasno je vidljiva na primjeru iz 2004. godine, kada su unatoč protestima iz Kišinjeva u Pridnjestrovlju zatvorene sve škole u kojima se govorio moldavski jezik pisan latinicom. Naime, smatra se da su moldavski i rumanjski dva ista jezika, no kada je pisan latinicom smatra se rumunjskim, a ako se radi o ćirilici onda se naziva moldavskim jezikom. Zatvorene „rumunjske” škole su ponovno otvorene, ali imaju status privatnih škola, prema tome ne dobivaju nikakva sredstva od pridnjestrovske Vlade.

Pridnjestrovlje je glavni razlog nestabilnosti regije. U njemu je dobro organizirana trgovina oružjem (14. divizija je na odlasku iz ovog područja ostavila iza sebe skoro 40 000 tona municije). Većina oružja odlazi u Abhaziju i Južnu Osetiju preko ukrajinske Odese. Uz trgovanje oružjem, tiraspolska Vlada profitira i krijumčarenjem goriva, alkohola, duhana namjenjenima tržištu okolnih zemalja. Rusija je izabrala ulogu ruke zaštitnice Pridnjestrovlja, ne bi li na taj način zaštitila veliku večinu etničkih Rusa od krvoprolića.

Neko je vrijeme u Rusiji i Ukrajini bio aktualan prijedlog o priznanju Pridnjestrovske Moldavske Republike, no Vlade obiju zemalja su to odlučno odbacile, budući da bi to moglo dovesti do gubitka političkog utjecaja kojeg Rusija i danas ima u Moldaviji i ujedinjenja Moldavije i Rumunjske. Ukrajina i Rusija sebe drže zaslužnima za postignuto primirje između PMR i Moldavije, premda Vijeće Europe na ovo područje gleda kao područje „zamrznutog konflikta“ (frozen conflіct) koji bi lako opet mogao postati aktualnim.

Prema mišljenju Moldavije, egzistiranje PMR-a ovisi u velikoj mjeri o prisutnosti ruske vojske. Na sastanku OESS-a u Istanbulu 1999. Rusija se obvezala povući svoje snage s tog područja. Usprkos tome, 2006. godine u Pridnjestrovlju i dalje boravi ruska vojska u sklopu koje se nalaze i vojnici mirotvorci.

Problem prisutnosti ruske vojske u Pridnjestrovlju je glavni kamen spoticanja Rusije i OESS-a. Pridnjestrovska Moldovska Republika ne drži samo vlast na lijevoj obali Dnjestra, već u njen sastav spada i grad Benderi (moldovski: Tіghіna) na desnoj obali rijeke.

Sama proglašena republika je smještena uz tok rijeke Dnjestar. Duga je oko 200, a široka od 12 do 15 km.

[uredi - уреди] Vanjski linkovi

• Profile of Trans-Dniester from the BBC
• OSCE Mission to Moldova
• Collective Fischka photo reportage on Transnistria
• Analyse of Transnistrian site (Pridnestrovie.ne | Tiraspol Times | visitpmr.com) Radio Free Europe

[uredi - уреди] Pridnjestrovska strana u sporu

• PMR Presidential website
• Pridnestrovie.net
• VisitPMR.com
• The Tiraspol Times & Weekly Review, English-language Transnistrian periodical

[uredi - уреди] Moldavska strana u sporu

• Moldova Azi: News from Moldova
• Moldova.org non-governmental country portal