Togo

From Wikipedia

Togoanska Republika
République Togolaise

(Zastava) (Grb)
Geslo: Travail, Liberté, Patrie (francuski: Rad, sloboda, domovina)
Himna: Salut à toi, pays de nos aïeux
Službeni jezik:	francuski
Glavni grad:	Lomé
Predsjednik:	Faure Gnassingbé
Predsjednik Vlade:	Edem Kodjo
Površina:  - ukupno:  - % vode:	122. po veličini 56.785 km² 5%
Stanovništvo:  - ukupno (2002.):  - Gustoća:	124. po veličini 5.556.812 98/km²
Neovisnost:	Od Francuske 27. travnja 1960.
Valuta:	CFA franak (100 centima)
Vremenska zona:	UTC
Internetski nastavak:	.tg
Pozivni broj:	228

Togo je država u zapadnoj Africi. Na jugu izlazi 56 km dugom obalom na Gvinejski zaljev, dio Atlantskog oceana, a graniči na zapadu s Bjelokosnom Obalom, na sjeveru s Burkinom Faso i na istoku s Beninom. Togo je među državama svijeta površinom najsličniji Hrvatskoj (veći je za 243 km²).

Sadržaj/Садржај 1 Zemljopis 2 Povijest 3 Stanovništvo 4 Gospodarstvo

[uredi - уреди] Zemljopis

Zemlja se prostire u smjeru sjever-jug u duljini od oko 550 km, s širinom od 40 do 130 km. Zbog izduženog oblika Togo zahvaća više zemljopisnih zona koje se nastavljaju iz susjednih zemalja: na krajnjem jugu nalazi se obalna nizina s plitkim lagunama, na sjeveru i jugu reljef je ravan ili valovit (sjevernu ravnicu pokriva savana), dok se u središtu i na krajnjem sjeverozapadu teren izdiže (najviša točka Agou, 986 m)

[uredi - уреди] Povijest

O povijesti Toga prije dodira s Europljanima malo je poznato. U 18. stoljeću obalu današnjeg Toga kontrolirala je Danska, ali krajem 19. stoljeća u velikom valu europske kolonizacije ovo je područje zauzela Njemačka. Njemački Togo uključivao je i istočni dio današnje Gane. Poslije Prvog svjetskog rata koloniju su podijelile Velika Britanija kojoj je pripao zapadni dio i Francuska koja je dobila istok s većinom prometne infrastrukture koju su izgradili Nijemci.

Kad su se 1950-ih afričke zemlje počele pripremati za dekolonizaciju, postavilo se pitanje sudbine podijeljenog Toga. Britanski se Togo na plebiscitu 1956. izjasnio za priključenje britanskoj Zlatnoj obali i dvije su kolonije stvorile neovisnu Ganu. U francuskom je dijelu 1960. proglašen samostalni Togo. Godine 1963. u državnom je udaru svrgnut i ubijen prvi predsjednik Sylvanus Olympio, a 1967. u novom je udaru na vlast došao načelnik glavnog stožera oružanih snaga, potpukovnik (kasnije general) Étienne Eyadéma.

Eyadéma se kombinacijom klijentelizma i represije održao na vlasti sve do smrti u veljači 2005. po čemu je rekorder među afričkim vođama. Godine 1974. proveo je afrikanizaciju svih osobnih imena u zemlji, promijenivši vlastito u Gnassingbé. Tijekom 1970-ih stanje togoanskog gospodarstva poboljšalo se zahvaljujući prihodima od fosfata, ali kad su početkom 80-ih cijene fosfata na svjetskom tržištu pale Togo je zahvatila duboka gospodarska kriza. Eyadéma je uspio preživjeti val demokratizacije u Africi 1990-ih i pobijediti na trima izborima koje su međunarodni promatrači raznoliko ocijenili. Na mjestu predsjednika naslijedio ga je sin Faure Gnassingbé.

[uredi - уреди] Stanovništvo

Stanovništvo Toga sastoji se od oko 20 etničkih skupina. Dvije najveće su narod Ewe koji živi na jugu i Kabye sa sjevera. Ova su dva naroda u nedavnoj togoanskog povijesti često bila politički sukobljena (dugogodišnji predsjednik Eyadéma pripadao je narodu Kabye i mnogi su ga optuživali za favoriziranje sjevernog dijela zemlje). Jezici Ewea i Kabyea služe i međusobnom sporazumijevanju manjih skupina. Francuski je jezik uprave i višeg obrazovanja.

Vjerski, više od polovice stanovnika pripada domaćim religijama. Kršćana je nešto manje od 30%, a muslimana oko 20%.

[uredi - уреди] Gospodarstvo

Togoansko gospodarstvo temelji se na komercijalnoj i nekomercijalnoj poljoprivredi te rudarstvu i trgovini. Najvažnije izvozne kulture su pamuk, kava i kakao. Izvoze se i fosfati.

BDP je za 2004. procijenjen na 1600 USD po stanovniku (mjereno po PPP-u).