Katarina II. Velika
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Katarina II. Velika (rođena 2. maja 1729. u Sttetin; umrla 17. novembra 1796. u Carskoje Selo), ruska carica.
Rođena je kao njemačka princeza Sophie Auguste Friederike von Anhalt-Zerbst
Vladala je od 1762. godine. Kći je pruskog generala, a 1745. godine udala se za budućeg cara Petra III.. Kad je njen muž ubijen u uroti, garda ju je proglasila caricom. Vodeći imperijalističku politiku prema Poljskoj, već 1764. godine u sporazumu s Pruskom, postavila je na poljsko prijestolje svog miljenika Stanislava Poniatowskog. Osam godina kasnije provodi prvu diobu Poljske, 1793. godine drugu, a 1795. godine, slomivši poljski ustanak i treću diobu. Rusija je tim diobama stekla otprilike dvije trećine čitava teritorija nekadašnje poljske države. Vodila je dva rata protiv Osmanlijskog carstva u kojima je Rusija dobila crnomorsku obalu od Dnjepra do Dnjestra i stekla slobodu trgovanja u osmanlijskim vodama. Za njena vladanja su se sve više pojačavale društvene suprotnosti. Zadojena prosvjetiteljskim idejama, stekla je veliku popularnost ("Majka domovine"), dajući Rusima prednost u odnosu prema strancima. Život te "Semiramide Sjevera", u kojem su važno mjesto imali brojni ljubavnici, obrađen je u nizu književnih djela.
