Napoléon Bonaparte

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Napoleon I, Car Francuske od 1804. do 1814. (i ponovo u 1815).

Rođen na Korzici 15. august 1769. u gradu Ajaccio, a umro 5. maja 1821. u Longwoodu, na ostrvu St. Helena od raka stomaka. Smatra se osnivacem modernog ratovanja.

Već kao mlad, Napoleon je bio učešnik Francuske revolucije kao kapetan artiljerijske mornarice gdje je vodio uspješne bitke protiv pobunjenog Tulona, te tom prilikom postao brigadni general, a sljedeće godine čak i komadant artiljerije u Italiji. Već 1796. godine Napoleon je imenovan za glavnog zapovjednika vojske koja se spremala za pohod na Italiju. Poslje nekoliko sjajnih pobjeda protiv Austrijanaca na podrucju Italije, Napoleon Austrijance prisiljava na potpisivanje mira pomoću kojeg je Francuska dobila dio Belgije pod uslovom odricanja Lombardije. U namjeri da svom najvećem konkurentu, Engleskoj zada težak udarac i presjećce privrednu komunikaciju sa Indijom, Napoleon je 1798. godine poduzeo pohod protiv Egipta, ali je francuzima tada nanešen težak poraz kod Abu Quira. Nakon toga Napoleon nije imao vremena za "popravni ispit" vec se morao vratiti u Francusku da bi smirio društvene nemire. U opasnosti od nastavka širenja pobune, gradanska klasa podrzala je Napoleona i njegove planove. Uz njihovu podršku, Napoleon je 1799. godine izvršio drzavni udar i na osnovu novog Ustava on je kao prvi konzul postao gospodar Francuske u kojoj je burzoazija osigurala svoj vladajuci polozaj. 1802. godine, Napoleon se proglašava dozivotnim konzulom, a 1804. godine i za Cara Francuske.

Njegova vladavina obilježena je stalnim ratovima. U periodu između 1799. do 1805. godine, Napoleon je vodio uspješne ratove protiv Austrije. Nakon poraza u Italiji, koji se završio njegovim osvajanja Lombardije, Austrija je ponovo doživjela poraz kod Austerlitza 1805. godine. Zahvaljujući toj pobjedi, Napoleon je Francuskoj pripoio Veneciju, Istru, Dalmaciju, te naredio Italijanima da ga priznaju za kralja Italije. Zatim se Austrija morala odreci i njemackih provincija, od kojih je Napoleon formirao Rajnski savez. Pobjedom nad Pruskom 1807. godine, Napoleon je stvorio Vestalsku kraljevinu, a od poljskih djelova Pruske Varsavsko vojvodstvo.

Sa svojim najvecim konkurentom, Engleskom, Napoleon je imao manje sreće. Poslje poraza u Egiptu, Napoleonova flota bila je poražena i u bitci kod Trafalgara. Shvativši da sa Engleskom nije lahko ratovati, Napoleon objavljuje Dekret o kontinentalnoj blokadi kojom je Engleskoj zatvorio Europsko tržiste. U strahu od mogućeg tajnog trgovanja Engleske sa Spanijom ili Portugalom, Napoleon osvaja i te dvije zemlje. Do 1812. godine, Napoleon je bio na vrhuncu svoje moći. Skoro čitava Europa bila je pod njegovom vlasću. Među narodom se javljaju bune, dok je Engleska i dalje bila industrijska velesila. Kada je shvatio da je Rusija trgovala sa Engleskom, Napoleon odlućuje da protiv nje poduzme vojni pohod. Ogromna Napoleonova vojska, sa cak 100000 vojnika u junu 1812. godine kreće prema teritoriju Rusije. Presudna i kobna bitka za Napoleona odigrala se u selu Borodino, nedaleko od Moskve. Međutim, hladna i surova Ruska klima na koju Europljani nisu bili navikli dovela je do konacnog sloma velikog francuskog vojskovodje, Napoleona Bonaparte. Nakon tog pohoda, u Francusku od te silne vojske vratilo se nešto više od 10000 vojnika.

Njegov poraz u Rusiji naveo je Prusku, Austriju, Englesku, Rusiju i Svedsku da stvore koaliciju koje su dovele do konacnog sloma Napoleona u Bici naroda. Uz teške napore, Napoleon se jos jednom uspio vratiti na vlast, ali je u bici kod Vaterloa definitivno potućen. Nakon toga protjeran je na ostrvo St. Helena gdje je umro od raka stomaka 1821.

[uredi] Zanimljivosti iz života Napoléona Bonaparte

Napoléon Bonaparte se ženio dva puta. Njegova prva žena zvala se Josephina. Zato što nije mogla roditi Napoleonu sina, on je se odrekao. Druga Napoleonova žena, zvala se Maria-Louisa od Austrijei, sa njom je imao i dijete. Zbog stalnog ratovanja i obaveza on nikada nije imao prilike vidjeti svog sina. Nakon bitke kod Vaterloa, Napoleon je odrekao krun u korist svog sina ali je zdržao vlast samo kratko, Napoleon II Bonaparte Kasnije, Maria- Louisa i Napoleonov sin se nalazili u kucnom pritvoru i sin je nedugo potom i umro jako mlad.

Interesantno je napomenuti i to da je Napoleon kao mali djecak mrzio Francuze.