Perzijski jezik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Perzijski jezik ili farsi (فارسی fārsī ili پارسی pārsī) je indo-evropski jezik, kojim se govori u Iranu, Tadžikistanu, Uzbekistanu, Afganistanu, te u nekim drugim dijelovima Kavkaza i Srednje Azije. Pripada porodici indoevropskih jezika, koja se dijeli na ukupno dvanaest grupa: indijska (arijska), armenska, grčka, albanska, italska, keltska, germanska, slovenska, baltička, tokarska, hetitska i iranska. Historija grupe iranskih jezika započinje još u sedmom vijeku prije nove ere. Perzijski je najznačajniji u grupi iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pismenih spomenika, dokazano da je postojao kao stari, jezik srednjeg doba i suvremeni jezik. Kao indo-evropski jezik, perzijski ima određenih sličnosti sa ostalim jezicima iz indo-evropske porodice, a naročito sa engleskim i francuskim. Sa francuskim ga vezuje način naglašavanja, posebno kod posljednjeg sloga, a sa engleskim nejasno izgovaranje samoglasnika, kao i određeni drugi elementi.

Perzijski jezik je u svom razvoju imao tri glavna perioda, stari perzijski jezik (jezik Aveste i Darijevih napisa), srednji perzijski jezik (pahlavi) i novi perzijski jezik, ili samo, perzijski. On datira od momenta prihvaćanja arapskog alfabeta oko 650. godine n.e., kada je, u vrijeme otpočinjanja islamskog utjecaja, poprimio veliki broj arapskih riječi, prerastajući u jedan izvanredno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio tako male promjene u toku čitavog zadnjeg milenijuma, da obrazovani Iranac može čitati rukopise sačinjene vjekovima unazad bez posebnih teškoća.

Sadržaj

1 Neke sličnosti između savremenog bosanskog i perzijskog jezika
2 Perzijska abeceda
3 Literatura
4 Također pogledaj
5 Vanjski linkovi

[uredi] Neke sličnosti između savremenog bosanskog i perzijskog jezika

Kada se govori o riječima orijentalnog porijekla prisutnima u bosanskom jeziku, pritom se najčešće misli na turcizme. U rječniku stranih riječi dr. B. Klaića uz ovaj pojam stoji slijedeće objašnjenje: "Turcizam: riječ ili izraz turskog porijekla". Međutim, treba dodati da su turcizmi zajednički naziv za sve riječi orijentalnog, dakle turskog, perzijskog i arapskog porijekla, koje su putem turskog jezika počele prodirati u slavenske jezike. Sistematsko širenje turcizama započelo je dolaskom Osmanlija na Balkan i trajalo je tokom više stoljeća. Na taj su se način i mnoge riječi izvorno perzijskog porijekla ukorijenile kao turcizmi u bosanskom jeziku. Ovaj se članak neće baviti turcizmima perzijskog porijekla u našem jeziku iz više razloga. Prije svega, o tucizmima općenito već postoji mnogo ozbiljnih studija, a osim toga, nas zanimaju mogući utjecaji staroperzijskog jezika na bosanski koji su započeli mnogo ranije, u razdoblju prije dolaska Osmanlija. Ako se prihvati hipoteza da su stanovnici naših krajeva prije dolaska na slavenski Jug naseljavali područje današnjeg Irana, onda se sasvim prirodno nameće i pitanje jezika kojim su tada govorili. Seobom na zapad, u krajeve u kojima danas obitavaju, sa sobom su ponijeli i svoj jezik - to najosobnije kulturno obilježje jednog naroda, istovremeno podložno brojnim mijenama. Pa ipak, usprkos brojnim izmjenama i stranim utjecajima koje je bosanski jezik pretrpio tokom dugog niza godina, uspio je zadržati i neke riječi i oblike koji komparativnom analizom sa savremenim perzijskim i staroperzijskim upućuju na moguću srodnost ovih dvaju jezika. Riječi koje su obrađene u članku samo su neki od primjera na koje smo mogli naići služeći se nama dostupnom literaturom. Naime, treba istaknuti da se ove riječi ne nalaze izdvojene na ovaj način i etimološki obrađene niti u kojem rječniku ili bilo kojoj stručnoj knjizi.

[uredi] Glagoli

-ati, -anti, pehlevijski glagolski korijeni biti, perz. budan – konjugacija:

                književni                       govorni
sam, jesam      perz. hastam                    hasam 
si, jesi        perz. hasti                     hasi    
je              perz. hast ili ast              -e 
smo, jesmo      perz. hastim                    hasim 
ste, jeste      perz. hastid                    hasid 
su, jesu        perz. hastand                   hasand

dati, perz. dadan, prezentska osnova: deh < srednjoperz. prezentska osnova dad < staroperz. prezentska osnova data-, imenica: dade
derati, perz. daridan, prezentska osnova: dar
čamiti, perz. čamidan, prezentska osnova: čam
goriti, perz. goridan ili gor gereftan, prezentska osnova: gor, imenica gorre
htjeti, perz. hāstan – konjugacija:

hoć(u)          perz. xāh(am)                    
hoć(eš)         perz. xāh(i)                             
hoć(e)          perz. xāh(ad)           
hoć(emo)        perz. xāh(im) 
hoć(ete)        perz. xāh(id)  
hoć(e)          perz. xāh(and)

kušati, pokušati, perz. kušidan, prezentska osnova: kuš
lajati, staroperz. lāidan, prezentska osnova: lāj
lizati, perz. lisidan, prezentska osnova: lis
napisati, pisati, perz. neveštan ili nebeštan, prezentska osnova: nevis < pehlevijski perz. ni-pis < staroperz. ni-piš prefiks: ni + korijen: pais
njušiti, novoperz. njušidan, prezentska osnova: njuš < perz. prezentska osnova: niyōš- < pehlevijski staroperz. prezentska osnova: niγōš < staroperz. prezentska osnova: nigauš
peći, staroperz. pazidan, prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
pohati, perz. pohtan (pazidan), prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
živjeti, perz. zistan, prezentska osnova: zi < srednjoperz. Ziwistan prezentska osnova: ziw < staroperz. Žiwistan, prezentska osnova: živ

[uredi] Imenice

adrija, perz. daryā : more < srednjoperz. drayab < staroperz. drayah
Bog , staroperz. bağ < sanskrit bağ
ban, avestijski pāna < perz. bān: sufiks koji znači čuvar
brat, perz. baradar < srednjoperz. brad(ar) < staroperz. bratar
čuča, perz. đuđe
jesen, perz. hazān
kolač, perz. koluče (vrsta kolača)
kuća, perz. kuče (kujče): malo naselje, staroperz. kuša, kušan
govedar, perz. gāvdār (gāv: govedo, krava + dār: prezentska osnova od infinitiva daštan «imati, držati»)
mater, perz. i srednjoperz. mādar < staroperz. matar
miš, perz. muš
mozak, perz. magz < srednjoperzijski mazg < staroperzijski mazga-
nov, perz. nov < srednjoperz. nōg < staroperz. nava-
obrva, perz. abru (u množini: abrovān)
pazuh, perz. bazu (nadlaktica)
pusa, perz. bus, buse
stan, perz. –stān (sufiks za mjesto): obitavalište, mjesto, npr. Armanestān: zemlja Armena (Armenija), Ozbakestān: zemlja Uzbeka (Uzbekistan)
uši, perz. guš < srednjoperz. goš < staroperz. Guša
vjetar, perz. bād < srednjoperz. vāt < staroperz. vāta
žena, perz. i srednjoperz. zan < staroperz. žan
zima, perz. zemestān: zem + sufiks za mjesto, lokaciju stān < sanskrit hima: snijeg, hladnoća (himalaya: stan snijega, tamo gdje snijeg obitava)

[uredi] Brojevi

dvjesto, perz. dvist, devist
jedan, perz. (jek)dāne (književni), jedāne ili jedune (govorni) : jedan, komad nečega

bosanski     perzijski  [[sanskrt]]     avestijski

jedan,          jek             < eka                < aeva 
dva,            do              < dva                < dva
tri,            se              < tri                < thri
četiri,         čahar           < čatvar     < čathwar 
pet,            panđ            < panča      < panča
šest,           šeš             < šaš                < xšvaš
sedam,          haft            < sapta      < hapta
osam,           hašt            < ašta               < ašta
devet,          noh             < nava       < nava
deset,          dah             < dasa               < dasa

[uredi] Prijedlozi

iz (od), perz. az
do, perz. tā

[uredi] Pridjevi

tanak, perz. tang
više, perz. biš
znan, perz. šenās < avestijski žnatar
baština, perz. bāstān

[uredi] Sufiksi

-ar, perz. kar ili gar: sufiks za zanimanje, kao u imenicama govedar, limar, itd. ili u perzijskom gāvdār lahimkār ili lahimgar itd.

[uredi] Upitne zamijenice

šta, perz. če ili či npr. šta je? perz. (govorni) či-je?
ko, perz. ki npr. ko je? perz. (govorni) ki-je?

[uredi] Upitni prilog

kuda, perz. kođā (kodja)

[uredi] Mjesni prilozi

ondje, perz. ānđā (onđā) ili āndjā (ondjā)
ovdje, staroperz. avadā: ovdje

[uredi] Perzijska abeceda

Glavni članak Perzijska abeceda

Abeceda perzijskog jezika ima 32 znaka i još 3 posebna znaka koja to zapravno i nisu, nego su različiti pravopisni oblici za slova, i u slučaju lām alefa, ligatura.

[uredi] Literatura

Natel Khanlari, P., "Povijest perzijskog jezika I, II i III", Nashr-e Nou, Teheran, Iran, 1986.
Dustkhah, J. "Avesta", Entesharat-e Morvarid, Teheran, Iran, 1995.

[uredi] Također pogledaj

dari jezik

[uredi] Vanjski linkovi

fa.wikipedia.org - Wikipedia na perzijskom jeziku

Preuzeto sa: "http://bs.wikipedia.org../../../p/e/r/Perzijski_jezik.html"