Donji Lapac

Izvor: Wikipedija

Donji Lapac
Županija	Ličko-senjska
Broj stanovnika (2001.)	1.880
Površina	354,20 km ²
Naselja u sastavu općine	Birovača, Boričevac, Brezovac Dobroselski, Bušević, Dnopolje, Dobroselo, Doljani, Donji Lapac, Gornji Lapac, Donji Štrbci, Gornji Štrbci, Gajine, Kestenovac, Kruge, Melinovac, Mišljenovac, Nebljusi, Oraovac
Načelnik općine	povjerenik Vlade RH
Poštanski broj	53448 Donji Lapac
Donji Lapac Donji Lapac na karti Hrvatske

Donji Lapac je općina u Hrvatskoj, u Ličko-senjskoj županiji.

Zemljopis

Donji Lapac se nalazi u istočnoj Lici, kraju poznatom po imenu Ličko Pounje, ispod planine Plješevice. Komunikacijski je povezan sa Bihaćem na sjeveru, na jug put vodi ka Gračacu, Kninu i Zadru te preko planine Plješivice neasfaltiranom cestom sa Korenicom i Plitvičkim jezerima.

Nadmorska visina: 582 m.

Stanovništvo

Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava).

Sve do 1941. godine, stanovništvo Donjeg Lapca i okolnih sela su činili i Hrvati^{[nedostaje referenca]} (Boričevac, Kalati, Mišljenovac su bila hrvatska naselja sa preko 3.000 stanovnika) gotovo su posve očistili četnici poslije stravičnog ustaškog terora nad srpskim stanovništvom i aktivnog učešća domaćih Hrvata u tom pokolju. Tako je taj kraj Hrvatske postao većinski srpsko, s udjelom Srba od 91 % (hrvatsko selo Boričevac je uništeno i raseljeno 1941.), s tim da je 1880. g. bilo 1201 Hrvata, a 1991. samo 44. Trenutna etnička struktura je rezultat migracija uzrokovanih ratom na ovim prostorima tijekom 1990-ih godina. Danas su većinsko stanovništvo i dalje Srbi sa 73.6%, dok udio Hrvata, pretežno doseljenih iz BIH, iznosi 25.1%.

Velika prijeratna općina Donji Lapac, po popisu stanovništva iz 1991. godine imala je 8.054 stanovnika, a nacionalni sastav je bio sljedeći:

Srbi - 7.854 (97,51%)
Hrvati - 44 (0,54%)
ostali - 156 (1,95%)

Po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Donji Lapac imala je 1.880 stanovnika, raspoređenih u 18 naselja:

Birovača - 103
Boričevac - 24
Brezovac Dobroselski - 3
Bušević - 2
Dnopolje - 158
Dobroselo - 94
Doljani - 95
Donji Lapac - 812
Donji Štrbci - 25
Gajine - 71
Gornji Lapac - 32
Gornji Štrbci - 4
Kestenovac - 30
Kruge - 49
Melinovac - 4
Mišljenovac - 2
Nebljusi - 166
Oraovac - 206

Nacionalni sastav stanovništva prema popisu iz 2001., bio je sljedeći:

Srbi - 1.383 (73,56)
Hrvati - 471 (25,05)
Česi - 1
Slovenci - 1
Talijani - 1
ostali - 1
neopredijeljeni - 10 (0,53)
nepoznato - 12 (0,64)

Nacionalni sastav 1910. izgledao je ovako:

Srbi - 15995 (91,75%)
Hrvati - 1435 (8,23%)
Nijemci - 2
Ostali - 1
Ukupno - 17433

Uprava

Općinu čine gradić Donji Lapac ( 812 st. ) i 17 okolnih sela. Područje mjesta Srb s okolnim selima, koje je pripadalo prijeratnoj općini Donji Lapac, danas se nalazi u općini Gračac u Zadarskoj županiji.

Povijest

Donji Lapac je osnovan krajem 18. stoljeća kada je završetkom austrijsko - turskog rata svištovskim mirom 1791. godine Ličko Pounje pripalo Habsburškoj monarhiji. Njegov razvoj je posljedica desetljeća graničnog položaja u sustavu Vojne krajine. U Drugom svjetskom ratu je poznat kao prvo oslobođeno kotarsko mjesto u Hrvatskoj.

Donji Lapac se nalazi u dinarskom krškom vapnenačkom kraju, smješten posred Lapačkog polja, važne strateške i prometne točke u dalekoj prošlosti. Već u pretpovijesnoj i antičkoj prošlosti (željezno i rimsko doba) u blizini je bilo naselje, što svjedoče pranađeni ostaci brojnih predmeta iz tih vremena. U srednjem vijeku Donji Lapac je bio sijelo stare hrvatske Lapačke župe u sastavu Krbave, dok je 1449 god. pripadao Frankopanima. Stari grad Lapac bio je na izoliranom brijegu Obljaju (666 m), koji se diže u Lapačkom polju južno od Donjeg Lapca. Kada su Turci zauzeli Liku pao je i Lapac. Nakon njihovog izgona iz Like 1689. godine Lapac je ostao pod turskom vlasti do Svištovskog mira 1791. godine kada je priključen Lici i potpao pod Vojnu krajinu, gde vrši funkciju novog tipičnog manjeg krajiškog središta. Nakon Mohačke bitke, Ličko Pounje s Lapačkom župom došlo je u posjed osmanskog Carstva u čijem je sastavu bio pune 264 godine (1527 - 1791. godine). Dakle, gotovo stoljeće duže nego ostali dio Like, zapadno od reljefne barijere Plješivice. Naime, dok je u "turskoj Lici i Krbavi" osmanlijska vlast formalno prestala Karlovačkim mirom 1699., Ličko Pounje oslobođeno je osmanlijske vlasti tek Mirom u Svištovu (1791. gadine). U osmanlijskom razdoblju taj je prostor bio organiziran kao zaseban kotar (Boričevac) u okviru Kliškog sandžakata. Za razliku od novoosvojenih područja zapadno od Plješivice, Osmanlije su taj prostor dijelom naselili već ubrzo poslije zaposjedanja, kao podršku tvrđavskim naseljima u Boričevcu i Ostrovici na Uni. Do većeg naseljavanja došlo je oko sredine 16. stoljeća, kada su iz dubine Carstva doveli novo stanovništvo, balkanske stočare, kasnije Srbe i muslimane. Muslimani su se pretežno nastanili u podgrađima tvrđavskih naselja, gdje su, uz ratarstvo, razvijali obrt i trgovinu, dok je srpsko stanovništvo raspoređeno na širokom prostoru između naselja, pri čemu se uz tradicionalno stočarenje uključivalo u vojne pohode kao martološke formacije. Kao indikator tadašnje naseljenosti posredno može poslužiti padatak iz prvog popisa tog prostora, iz 1577. godine prema kojem je u Boričevcu bilo stacionirano 70 konjanika i 1100 pješaka, a u Ostrovici 60 konjanika i 1150 pješaka.

Nakon razarajućeg učinka austro-turskog rata 1788-1791. godine na prethodnu strukturu naseljenosti, poslije Svištovskog mira, odnosno završetka međudržavnog razgraničenja 1795. godine, strateški važan pojas Ličkog Pounja planski je naseljen. Na taj način Lapačko polje dobilo je dijelom novu strukturu stanovništva. Muslimani, kojih je tu u osmanlijskom razdoblju bilo razmjerno mnogo, izbjegli su na drugu stranu Une, na Petrovačko i Bilajsko/Bjelajsko polje, odnosno krupski, bihaćki i cazinski kotar. Na to zemIjište iselilo se nešto srpskoga stanovništva. Ostali dio Srba ostao je na svom zemIjištu što su ga do tada obrađivali, te mu ga je vojnokrajiška uprava potvrdila. Prilikom razgraničenja 1795. godine u Donjem Lapcu registrirano je 60 kuća, pa čemu je tada bilo vodeće naselje u tzv. Unskom krugu (Ličko Pounje). Na ispražnjeni prostor Krajina je dovela stanovništvo iz agrarno prenaseljenih područja, prvenstveno iz bližih dijelova Like. Tako su na Lapačko područje, uz starije srpsko stanovništvo, doseljeni Srbi i Hrvati, od kojih prvi u znatno većem broju. Srbi su nastanili Donji i Gornji Lapac, Oraovac i Dnopolje, zatim Kruge i Nebljuse, a Hrvati Boričevac, a u manjem broju oba Lapca, te Oraovac.

I nakon priključenja tog dijela Pounja Lici 1791. godine Osmanlijsko Carstvo zadržalo je strateški važan mostobran na Uni s Ostrvicom, tako da nesigurnost ograničava gospodarski razvoj čak i u drugoj polovici 19. stoljeća. Provođenje krajiškog uređenja u tom novopriključenom području, teklo je vrlo sporo. Tek 1800. gadine stvorene su dvije kompanije na prostaru pripojenam Ličkoj regimenti i to Srbska (br. 2) i Dabroselska (br.3). Ova potonja, koja uključuje i Lapačko polje, dobila je naziv pa prvom sjedištu kampanije - Dobroselu, strateški povoljno smještenom naselju. podna prijevaja Lumbardenik, između naseljenih zona u Lapačkom polju i gornjounskaj udolini. U jednam od upada osmalijske vojske, 1809. godine uništena su naselja Donji i Gornji Lapac, te susjedna sela Boričevac i Oraovac. Ta je nametnulo potrebu nove prastorne organizacije, povezano s tim je 1826. godine sjedište kompanije premještena u Donji Lapac.

Od tada se Donji Lapac počinje razvijati kao tipičan krajiški centar s izgledom tzv. cestovnog naselja. Veze kroz udolinu Lapačkih korita za sjeverozapadni naseljeni podpIješivički pojas starih Nebijuha, nova u 19. st. izgrađena brdska cesta preko prijevoja podna Kuka, veza Boričevačkom udolinom za granični prijelaz ('rašteI' Lisičjak) ispred Kulen Vakufa i laka pavezanast sa Srbom osiguravaju mu vodeću središnju funkciju koja najpotpunije dolazi do izražaja upravnim izdvajanjem cijelog Pounja iz krbavskag padručja nakon osnivanja samostalnag kotara u Donjem Lapcu (1892.godine).

Poslije ukidanja Vojne krajine od 1886. godine Donji Lapac je općinsko središte u kotaru Udbina, a od 1892. godine i kotarsko središte u županiji Lika-Krbava. Tu funkciju je obavljao i poslije II svjetskog rata, jer je bio općinsko i kotarsko središte, da bi 1955. godine postao središte veće, a sada već bivše, istoimene općine. Novom teritorijalnom podjelom zadržava funkciju općinskog središta.

Kroz cijelo to vrijeme je, ne samo upravno, nego i trgovačko, obrtničko i sajmišno središte tog agrarno-stočarskog kraja s razvijenim središnjim uslužnim funkcijama, a u novije vrijeme razvijao je i industriju.Brojni ratovi u daljoj i bližoj prošlosti u ovom prostoru iza sebe su ostavljali pustoš. Tako je bilo i nakon II svijetskog rata, kada je središte Donjeg Lapca bilo potpuno uništeno, a znatan je broj porušenih i oštećenih kuća i stanova ostao u Donjem Lapcu. I nakon posljednjeg Domovinskog rata mjesto je ostalo u ruševinama i gareži, kada je protjeran veliki broj njegovih stanovnika iz Hrvatske, ali i doseljen određeni broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine,i unutrasnjih djelova Hrvatske, iz Bjelovara,Slavonskog broda i okoline.

Gospodarstvo

Do 1991. godine bila je razvijena drvnoprerađivačka i tekstilna industrija. Veliki broj stanovnika općine bavio se poljoprivredom. Također, veliki dio stanovništva bio je zaposlen u "Likatransu" koji je s preko 100 teretnih vozila i autobusa zaposljavao preko 200 ljudi.

Danas je situacija iznimno teška. Mogućnost zapošljavanja se nudi u gradskom komunalnom poduzeću,drzavnoj upravi te u zdravstvu i prosvjeti. Bivša drvna industrija pokrenula je proizvodnju i trenutno zapošljava 40-tak radnika. Obrta nema. Od malih poduzetnika tu su trgovci i ugostitelji.

Danas je Donji Lapac područje od posebne drzavne skrbi (vidi: [1]).

Slavni ljudi

Spomenici i znamenitosti

Čitavo područje je idealno za razvoj planinskog turizma jer obiluje netaknutom prirodom (planinom Plješevica, rijeka Una).

Zapadnu granicu općine zatvara šumom obrasla Plješevica, obitavalište medvjeda, srna, zečeva, vukova i lisica. Istocnu granicu čini slikovita Una bogata pastrvom i klenom.

Veliki je lovno - ribolovni potencijal ovoga kraja.

Obrazovanje

Trenutno u Lapcu postoji samo osnovna škola u kojoj se školuje tek stotinjak učenika. Po završetku osmogodišnjeg školovanja manji broj nastavlja svoje daljnje školovanje u Korenici,Zadru ili Rijeci. Manji broj se odlučuje za Zagreb. Rijeka i Opatija su zanimljivi za daljnje školovanje jer omogučavaju potencijalno zapošljavanje u nacionalnom parku Plitvička jezera.