Gospić
Izvor: Wikipedija
Gospić![]() |
|
Županija | LiÄko-senjska |
Broj stanovnika (2001.) | 12.980 |
Poštanski broj | 53000 |
GradonaÄelnik/ca | Milan Kolić |
Gospić na karti Hrvatske
|
Gospić je grad u Hrvatskoj, srediÅ¡te LiÄko-senjske županije kao i sjediÅ¡te Gospićko-senjske biskupije.
Sadržaj[sakrij] |
[uredi] Zemljopisni položaj
Grad Gospić, grad u srediÅ¡njem dijelu Like, smjeÅ¡ten na ocjeditoj zaravni uz rijeku NovÄicu. Prostire se na povrÅ¡ini od 967 km2, dimenzija cca 42 km u smjeru jugoistok-sjeverozapad i cca 33 km u pravcu sjeveroistok-jugozapad.
[uredi] Stanovništvo
Po popisu stanovništva iz 1991. godine, prijeratna općina Gospić imala je 28.010 stanovnika, a njihov nacionalni sastav je bio sljedeći:
Po popisu stanovništva iz 2001. godine, grad Gospić ima 12 980 stanovnika.
- Hrvati - 12 500
- ostali - 480
Zakonom o podruÄjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj utvrÄ‘en je naziv, podruÄje i sjediÅ¡te Grada Gospića, kao i druga pitanja od važnosti za teritorijalno ustrojstvo jedinice lokalne samouprave. Granice podruÄja Grada idu katastarskim granicama rubnih naselja koja ulaze u njegovo podruÄje. Naselje Gospić ima 5795 stanovnika. U sastavu Grada ukljuÄena su i prigradska naselja koja s gradskim naseljima Äine gospodarsku cjelinu te su s njima povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovniÅ¡tva od lokalnog znaÄaja. Grad Gospić Äini 51 naselje i to :
Aleksinica, Barlete, Bilaj, Brezik, BruÅ¡ane, Budak, Bužim, Debelo Brdo I, Debelo Brdo II, Divoselo, Donje PazariÅ¡te, Drenovac RaduÄki, Gospić, KalinovaÄa, Kaniža Gospićka, Klanac, KruÅ¡Äica, KruÅ¡kovac, Kukljić, LiÄki ÄŒitluk, LiÄki Ribnik, LiÄki Osik, LiÄki Novi, Mala Plana, Medak, Mogorić, MuÅ¡aluk, Novoselije, Novoselo TrnovaÄko, Novoselo Bilajsko, Ornice, Ostrvica, OteÅ¡, Pavlovac VrebaÄki, PoÄitelj, Podastrana, PodoÅ¡tra, PopovaÄa PazariÅ¡ka, Rastoka, RizvanuÅ¡a, Smiljan, Smiljansko Polje, Å iroka Kula, Trnovac, Vaganac, Velika Plana, Veliki Žitnik, Vranovine, Vrebac, ZavoÄ‘e, Žabica.
[uredi] Dan Grada Gospića
Dan Grada Gospića je 22. srpnja - blagdan Svete Marije Magdalene i obilježava se sveÄano.
[uredi] Grb i zastava Grada Gospića
Grb Grada Gospića ima oblik poluokruglog Å¡tita. U poluokruglom Å¡titu, na crvenom polju, nalazi se srebrni vuk u borbenom položaju. Vuk u desnoj Å¡api drži maÄ srebrne oÅ¡trice i zlatne drÅ¡ke.
Zastava Grada Gospića je pravokutnog oblika. Odnos dužine i širine je 2:1. U sredini zastave, na sjecištu dijagonala nalazi se obostrano grb Grada Gospića. Visina grba je 2/3 širine zastave.
[uredi] Povijest
PodruÄje Gospića i njegove okolice naseljeno je od pretpovijesti (u starije kameno doba, te u kontinuitetu u bronÄano i željezno doba). Dokaz tomu su brojni arheoloÅ¡ki nalazi, Å¡to se posebice odnosi na željeznodobno pleme Japoda.
U antiÄko doba, ovaj je prostor obilježen jednom od najznaÄajnijih prometnih komunikacija Å¡to je iz unutraÅ¡njosti (Siscia), kontinentalnim pravcem vodila prema jugu i morskoj obali (Salona).
Pokazatelji o razdoblju hrvatskih narodnih vladara i stvaranju hrvatske države su ulomci starohrvatskog pletera, pronađeni u nekoliko stilskih i vremenskih odrednica na nekoliko lokaliteta u neposrednoj blizini Gospića. Oni nas ujedno upućuju i na brojne sakralne građevine i kršćansku pripadnost stanovništva ovog prostora u srednjem vijeku.
Od 11. stoljeća jaÄaju plemenitaÅ¡ke obitelji, koje uz gospodarski razvitak, grade svoje dobro utvrÄ‘ene gradove - burgove, te u njima razvijaju kulturne i duhovne tekovine ondaÅ¡njeg doba. Obitelji su to Tolimirovića, Mogorovića, Tugomirića, Disislavića i drugih.
ZaÄetke naselja danaÅ¡njeg grada otkrivamo u ispravi iz 1263. g., u kojoj kralj ugovara zamjenu posjeda s liÄkim županom Petrom Tolimirovićem, u kojoj se izmeÄ‘u ostalih, spominje i naselje Kaseg, a kasnije Kasezi, na lijevoj obali rijeke Like, pored potoka NovÄice..
U vrijeme turskih prodora Kasezi se raseljavaju, te nanovo naseljavaju, sudeći po rijeÄima putopisca koncem 18. stoljeća koji spominjući Gospić, govore o gradu koji "bijaÅ¡e prije kukavni turski grad", u kojem "Grci" imaju malu crkvu s kipom Gospe, a po Äemu je Gospić dobio ime.
Brojne su legende o nastanku naziva Gospić. Jedna je priÄa o dvije kneginje od kojih je jedna Gospava osnovala ovdje grad, do teorije da naziv dobiva po hospitiumu u Kaniži kojeg su osnovali karlobaÅ¡ki kapucini /1721.g./, no tada je poznati naziv već ustaljen.
U prvom popisu na podruÄju danaÅ¡njeg grada ili sasvim blizu njega, nalazi se selo Gospojina u nahiji /kotaru/ Novi, a 1604. godine kao naselje Gospić.
Temelj danaÅ¡njeg grada, udaraju dvije turske kule - kula age Senkovića na prijelazu preko rijeke NovÄice /danas najstarija kuća u gradu/, te kula age Alića, na kojoj se i danas vide ostaci kružnog tlocrta na lokaciji Kulina / poznat kao RajÄić-grad/.
Nakon izgona Turaka iz Like, od konca 17., tijekom 18., a posebice u 19. stoljeću, Gospić dobiva prepoznatljive urbanistiÄke odrednice kao upravno, administrativno, politiÄko, vojno i kulturno srediÅ¡te liÄkog prostora.
To je vrijeme izgradnje današnje katedralne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije /1781.-1783./, gradske kapelice Sv. Ivana Nepomuka, premda je ona već postojala prije 1756. godine /spominje se u gospićkoj Matici umrlih 1759.g./, a na toj lokaciji pored kapelice bilo je i groblje.
Širenjem gradske jezgre i populacije, osjeća se potreba za novim prostorom gradskog groblja, te se ono premješta na današnju lokaciju i gradi kapelica posvećena Sv. Mariji Magdaleni /1856.g./, ujedno zaštitnici Grada.
Od 1729. g. Gospić je sjediÅ¡te LiÄke i OtoÄke pukovnije, ali i stožerno mjesto, pa je intenzivirana izgradnja za vojne, ÄasniÄke potrebe - zgrada generala brigadira /1767./, general pukovnika /1798.g./, zgrada za lijeÄnike.
1729. se osniva i prva puÄka Å¡kola, 1766. njemaÄka Å¡kola, 1799. "normalka", 1823. matematiÄka Å¡kola za obrazovanje doÄasnika, DjevojaÄka Å¡kola, pa zatim ViÅ¡a domaćinska Å¡kola.
U 19. stoljeću grade se i novi gradski mostovi - preko NovÄice 1804.g. i preko Bogdanice 1845. g.
Gradsku jezgru krasi i bronÄani kip Vodarice Marte, nepoznatog autora, postavljen u Äast dovrÅ¡enja gradskog vodovoda BruÅ¡ane - Gospić 31.12. 1893.g. / puÅ¡ten u rad 01.01. 1894.g./.
ŽeljezniÄka pruga prolazi 1920., a prvi vlak 1921. godine.
Razdoblje austro-ugarske vlasti, odnosno Vojne krajine, ostavilo je povijesnu jezgru grada, koja je tijekom francuskih prodora i iste, kratkotrajne vladavine / bronÄani reljef R. FrangeÅ¡a-Mihanovića u spomen na Bilajsku bitku 1809., na proÄelju Katedrale/, zatim ratna razaranja tijekom I. i II. svjetskog rata, te Domovinskog rata, ali i urbanistiÄkih rjeÅ¡enja u ime razvitka 70-ih godina 20. stoljeća, doživljavaju brojne devastacije i preinake.
Od kraja 19. stoljeća, pa do 1940. godine, Gospić živi intenzivnim životom manje metropole.
Kulturne ustanove su vrlo aktivne, osnutak Matice hrvatske, Hrvatskog sokolskog druÅ¡tva, razvijaju se brojne sportske udruge, graÄ‘ani se angažiraju u osnivanju i radu razliÄitih udruga i druÅ¡tava (Gospićko pjevaÄko druÅ¡tvo "Hrvat", Dobrovoljno vatrogasno druÅ¡tvo i dr.).
1900.godine u gospićkoj park šumi Jasikovac bilo je tenisko igralište, prvo u ovom dijelu Europe.
No, u politiÄkom svijetu, Gospić proživljava svoju kalvariju. Težak život i guÅ¡enje nacionalne pripadnosti u Kraljevini Jugoslaviji pod žandarmerijskim terorom velikosrpskih hegemonista, rezultira Velebitskim, odnosno BruÅ¡anskim ustankom 1932. godine.
Nakon 1945. i prestanka ratne opasnosti, Gospić nanovo proživljava nacionalne strahove - pod krinkom državnosti Jugoslavije, brojni nedužni graÄ‘ani odvoÄ‘eni su na stratiÅ¡te, te im se ni danas ne zna posljednje poÄivaliÅ¡te. Jedno od takvih mjesta je pored danaÅ¡njeg gradskog groblja Sv. Marije Magdalene, kojem uskoro predstoji civilizirano obilježavanje dostojno žrtve.
Težnju hrvatskog Äovjeka za svojom državnošću i stvaranje moderne države Hrvatske, Gospić je doÄekao 1990.godine, no već se iduće godine naÅ¡ao u ratnom vihoru kojem se herojski usprotivljuje i nakon niza vojno-redarstvenih akcija kojima brani svoj teritorij i zavrÅ¡etka Domovinskog rata, 1995.godine pristupa obnovi razruÅ¡enog grada, izgraÄ‘ujući danas moderno županijsko srediÅ¡te.
[uredi] Domovinski rat i Velikosrpska agresija
Gospićani su prvih dana uspjeli zaustaviti napredovanje ÄetniÄkih bandi. Policija , ZNG i graÄ‘ani zauzeli su crtu bojiÅ¡ta koja nikada nije probijena.
Već 4. rujna osnovana je proslavljena 118. brigada HV s prvim zapovjednikom Mirkom Norcem. Najžešće pjeÅ¡aÄke borbe voÄ‘ene su od novog mosta na NovÄici do Alarovog brda 10. rujna 1991. godine kada su tenkovi gotovo uÅ¡li u grad. Nakon pada peruÅ¡ićke vojarne 14. rujna, potom 18. rujna vojarne u Gospiću , hrvatske su se postrojbe imale s Äime braniti. MeÄ‘utim, na okupiranim podruÄjima nastavljeni su masakri nad hrvatskim civilima, ubijani su civili u Lovincu, PeruÅ¡ićkoj Kosi, Å irokoj Kuli, Urijama, LiÄkom Osiku...
Napadi na Gospić i okolna mjesta nisu jenjavali. U znak odmazde za uspjeÅ¡nu akciju hrvatskih snaga u Divoselu koja je izvedena 16. listopada, ÄetniÄko je topniÅ¡tvo 19. listopada 1991. punih 10 sati bez prestanka tuklo po Gospiću.
U tim najtežim napadima grad je gorio na dvadesetak mjesta. Prema grubim procjenama, samo toga dana na Gospić je palo više od tisuću projektila, po nekim izvorima znatno više.
Kada je 1. studenog 1992. godine osnovana 6. (kasnije 9.) gardijska brigada HV, svima je bilo jasno da će reorganizacija Hrvatske vojske oznaÄiti kraj para - države "Krajine". U prvoj većoj osloboditeljskoj akciji HV, u sijeÄnju 1993. godine na Maslenici je sudjelovala i gospićka 9. gardijska brigada. Bez ijednog izgubljenog vojnika, deveta je iz Rovanjske silovito potisnula brojÄano i tehniÄki nadmoćnijeg neprijatelja i zauzela visove kod Tulovih greda. Na tim položajima zamjenu je obavila 118. brigada HV koja je uz ljudske žrtve u travnju odbila siloviti napad "NiÅ¡kih specijalaca", zrakoplova i topniÅ¡tva tzv. "vojske Krajine". U meÄ‘uvremenu napadi na Gospić bili su gotovo svakodnevni i pala je odluka da se zauvijek uÅ¡utkaju ÄetniÄki topovi u Divoselu i ÄŒitluku.
Ove dvije brigade HV su uz pomoć policije sudjelovale u oslobaÄ‘anju podruÄja "MedaÄkog džepa". Akcija je provedena 9. rujna 1993. godine i joÅ¡ uvijek se nalazi na "crnoj listi" meÄ‘unarodne zajednice iako je nakon tog datuma broj topniÄkih napada na Gospić prepolovljen.
U veljaÄi 1994. godine Äetnici su na obroncima Ljubova nastojali osvojiti položaje Hrvatske vojske kod kote "Repetitor". Nakon Äetverodnevnih borbi, Äetnici su uz jake gubitke uzmakli. Tijekom borbi, Gospić i PeruÅ¡ić nemilice su granatirani.
4. kolovoza 1995. godine u 6,00 sati pokrenuta je operacija Oluja.
Združene snage priÄuve i profesionalnaca krenule se na svim položajima.
Nesavladivo "gvozdeno Ljubovo", kako su ga zvali martićevci, popustilo je već prvog dana, da bi 5. kolovoza hrvatske snage uÅ¡le u LiÄki Osik, Bunić, SvraÄkovo selo, PodlapaÄu, Medak... Brojni civili koji su zateÄeni u oslobaÄ‘anju izjavili su kako su paravojne postrojbe bježale pred civilima, ostavljajući ih bez prijevoza i zaliha hrane. Susretom sa snagama Armije BiH na rijeci Uni, na ovim je prostorima rat zavrÅ¡io jer su Srbi bezglavo pobjegli u Republiku Srpsku i SR Jugoslaviju.
Neprijeporna je istina da je Gospić nakon Vukovara najrazruÅ¡eniji hrvatski grad, za Äiju je slobodu živote položilo viÅ¡e stotina vojnika, policajaca i civila.
[uredi] Kultura i Sport
[uredi] Obrazovanje
[uredi] Poznati Gospićani i Gospićanke
U Gospiću su rođeni i/ili djelovali:
- dr.Ante StarÄević, velikan politiÄke misli
- Å ime StarÄević, gramatiÄar, njegov stric
- Bude Budisavljević, pisac
- Jure Turić, pisac
- Lavoslav Vukelić, pisac
- Fran BiniÄki, pisac, svećenik
- Miroslav Kraljević, veliki hrvatski slikar
- Nikola Tesla, znanstvenik i izumitelj svjetskog znaÄaja
- Nikica Valentić, hrvatski premijer
- Cvijeta Grospić, književnica
- Vale Vouk, hrvatski botaniÄar slovenskog porijekla
- Ferdinand KovaÄević, roÄ‘en u Smiljanu, zaslužan za razvoj telefonije
[uredi] Poveznice
[uredi] Vanjske poveznice
- Službene stranice
- Službene stranice Gospićko-senjske biskupije
- Gospić Online - neslužbeni portal