Ludwig van Beethoven
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Ludwig van Beethoven | |
|---|---|
 |
|
| rođen: | 16. decembar, 1770. Bonn, Njemačka |
| preminuo: | 26. mart, 1827. Beč, Austrija |
Ludvig van Betoven (Ludwig van Beethoven) (1770. - 26. marta 1827.) je bio njemački kompozitor i nadmoćni muzičar u prijelaznom dobu između klasičnog i romantičnog razdoblja. Smatra se da je Betoven jedan od najboljih skladitelja svih vremena.
Betoven je rođen u Bonnu u Njemačkoj, ocu Johanu van Betovenu (1740.-1792.), od Flamanskih korijena, i majci Magdaleni Keverik van Betoveni (1747.-1787.). Otac mu je imao posao kao muzičar izbornog dvora Bona.
Betovenov prvi učitelj muzike je bio njegov otac, alkoholičar koji ga je mlatio i, neuspješno, pokušao predstaviti kao čudo djeteta. Kakogod, drugi su brzo primjetili Betovenovu vještinu. Dobio je poučavanje i poslovanje od Kriščana Gotloba Nefa, i novčanu pomoć od izbornog princa. Betovenova majka je umrla kad je imao 17, i nekoliko godina on je bio odgovoran za njegova dva mlađa brata.
Betoven je preselio u Beč 1792. godine, i tu je dobio poučavanje od Josepha Haydna i drugih učitelja. Brzo je dobio ugled kao klavirski i skladiteljski virtuoz. On je tad usvojio raspored koji je sljedio čitav život: umjesto da radi za crkvu ili na dvoru plemića (Kao što su večina skladitelja prije njega radili) on je nezavisno radio,i smjelo otvarao vrata novom periodu u razvoju muzike-Romantizmu.Dobivajući pare od svojih javnih koncerta, prodajom svojih djela, i stipendija raznih plemića koji su primijetili njegovu vještinu. Betovenova stvaralaštvo je podijeljeno u tri razdoblja: rano, srednje, i kasno.
U ranom razdoblju, smatra se da se Betoven ugledao na svoje velike prethodnike Hajdna i Mocarta, a istovremeno istraživao nove smijerove, šireći svrhu i naum svoje muzike. Neka značajna djela ranog razdoblja su Prva i Druga simfonija, prvih šest žičanih kvarteta, prva dva klavirska concerta, i otprilike desetak klavirskih sonata (među njima čuvena "Pathentique").
Srednje razdoblje je počelo nedugo nakon Betovenove privatne krize oko njegove gluhoće, i poznato je po velikim djelima koje izražavaju junaštvo i borbu. Neka od ovih djela su među najpoznatijim u njegovoj muzičkoj karijeri. Neka značajna djela srednjeg razdoblje su #3-8 simfonije, zadnja tri klavirska concerta i violinski concert, žičani kvarteti #7-11, mnoge klavirske sonate (kao na primjer "Mjesečina", "Waldstein", i "Appassionata") i opera Fidelio.
Betovenovo kasno razdoblje je počelo oko 1816. godine, i trajalo je do kraja njegove karijere 1826. godine. Ova zadnja djela su vrlo cijenjena zbog njihove intelektualnosti i osobnog izražavanja. Neka važna djela iz kasnog razdoblja su deveta simfonija, Missa Solemnis, zadnjih šest žičanskih kvarteta, i zadnjih pet klavirskih sonata.
Kad je bio 28 godina star, Betoven je počeo da postaje gluh, nesreča koja ga je tjerala da počini samoubistvo. Bio je opčinjen nedostupnim (udatim, plemenitim) ženama koje je idealizirao; nikad se nije oženio. Neki smatraju da su doba lošeg pisanja skladbi, između 1812. i 1816. godine, bile posljedica depresije kad je shvatio da se nikad neće oženiti. Betoven se je svađao, često žestoko, sa svojom rodbinom i drugima, i često se je ponašao loše prema drugim ljudima. Često je selio od prebivališta do prebivališta, i imao je čudne osobne navike, na primjer nositi lošu odjeću iako se je obavezno kupao. Često je imao novčane poteškoće.
Obično, slušaoci mogu čuti odjek Betovenovog života u njegovoj muzici, koja često prikazuje borbu i pobjedu; ovaj opis je primjenjen na to da je Betoven pravio remekdjela uprkos privatnih poteškoća.
Betovenovo zdravlje je oduvijek bilo loše, i potpuno je propustilo 1826. godine. Umro je sljedeće godine, vjerovatno od bolesti jetra.
