Dositej Obradović
Izvor: Wikipedija
Dositej Obradović (1742.-1811.) je srpski prosvjetitelj i reformator revolucionarnog razdoblja nacionalnog buđenja i preporoda. Rođen je u rumunjskom dijelu Banata koji je u to vrijeme bio u sastavu Austro-ugarske. Školovao se za redovnika, ali ubrzo kreće na putovanja po cijeloj Europi gdje upija ideje europskog prosvjetiteljstva i racionalizma. Ponesen takvim idejama radi na prosvjećivanju Srba. Prvo prevodi razna djela među kojima su najpoznatije Ezopove basne, a potom i sam piše djela, prvenstveno programskog tipa, među kojima je najpoznatije "Život i priključenija".
Bio je pobornik srpskog nacionalnog buđenja, ali uz jasnu ideju o izlasku Srbije iz otomanskog kulturnog i civilizacijskog utjecaja i izravno priključenje Europi i prihvaćanje svih tekovina europskog prosvetiteljstva i racionalizma. Prvi popečitelj prosvjete u Karađorđevom Sovjetu i tvorac svečane pjesme Vostani Serbie. Njegovi ostaci počivaju u Beogradu, na ulazu u Sabornu crkvu.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Rodio se 1742. godine u Čakovu u Banatu u obrtničkoj obitelji. Još kao učenik osnovne škole, odaje se sanjarenju i vjerskom zanosu. Poslije smrti njegova oca, njegov tetak, da bi ga izliječio od sanjarenja i misticizma, izvadio ga je iz škole i dao izučavati obrtu. No glad za znanošću, koju je on gledao u crkvenim knjigama, nije ga ostavila ni kasnije, i čim se ukazala prilika, on ostavi obrt i rodbinu i pobježe u fruškogorski manastir Hopovo.
[uredi] Redovnik Dositej
Tu se zaredio i počeo ozbiljno misliti na pustinjski život. Ali kad je pobliže upoznao manastirski život i braću redovnike, vidio je da to ne odgovara životopisima svetaca i njegovim iluzijama. Pored toga, dođoše mu do ruku i druge, „graždanske" knjige, iz kojih je uvidio da izvan crkve postoji i druga mudrost i drukčiji moral, upravo ono za čim je žudio. Poslije tri godine manastirskog života, ostavio je manastir u namjeri da se više nikada u njega ne vrati. Od toga trenutka nastaju njegova neprekidna putovanja radi studija.
[uredi] Put po Europi
Kao učitelj i domaći odgojitelj, ili kao manastirski gost obilazi skoro cijeli Balkan i Malu Aziju, zatim Italiju, Njemačku, Francusku, Englesku, Austriju i Rusiju. U Smirni je proveo nekolika godina, kao učenik čuvene grčke bogoslovske škole Jeroteja Dendrina. Tu i na Krfu dobro je naučio grčki jezik, književnost i filozofiju. Poslije toga ponovo živi u Dalmaciji kao učitelj, zatim u Zadru i Trstu. Iz Trsta ode u Beč, gdje je proveo punih šest godina u učenju njemačkog jezika i kulture. Kao učitelj jezika odlazi iz Beča u Karlovce i Moldaviju. Redovnički halju je skinuo tek kada se upisao u Haleu da sluša filozofiju. Filozofske studije nastavlja u Leipzigu i tu počinje i sam pisati. 1783. tiska svoje prvo i najbolje djelo Život i priključenija. Putovao je još u Pariz, London i Rusiju, gdje je bio pozvan za nastavnika jedne vojne škole.
[uredi] Prvi srpski ustanak
Ustanak ga je zatekao u Trstu. On se od početka stavlja u službu srpskih ustanika: prvo kűpi priloge za njih, a potom vrši razne povjerljive misije između ustanika i Rusije i konačno prelazi u Srbiju. Kao najprosvjećeniji i najučeniji Srbin svoga vremena, on postaje prvi ministar prosvjete u Srba, organizira škole, miri i upućuje ustaničke vođe, postaje član Praviteljstvujuščeg sovjeta i osobni tajnik i savjetnik Karađorđev.
Umro je 1811. godine u Beogradu i sahranjen ispred Saborne crkve u Beogradu. Njegovo tijelo je dva puta premještano: 1837. zbog zidanja nove Saborne crkve umjesto stare koja je srušena; i drugi put 1897. da bi se njegov grob postavilo usporedno sa Vukovim koji je te godine prenesen iz Beča.
