Grb Republike Hrvatske

Prema srednjovijekovnim kovanicama koje su bile u uporabi na području Hrvatske, čini se da je bar od 12. stoljeća (1196.) hrvatski grb bila šestokraka zvijezda danica iznad polumjeseca. Kasnije će ovi elementi grba biti uključeni u brojne hrvatske plemićke i gradske grbove, a kao boje ustalit će se srebrni polumjesec i zlatna zvijezda na crvenom štitu. Tako će biti uključeni i u grb na inauguralnoj Jelačićevoj zastavi iz 1848.

Na području Slavonije u 13. stoljeću na kovanicama se bar od 1235. pojavljuje grb s kunom između dvije grede i zvijezdom. Uporabu ovog grba potvrdit će 1496. kralj Vladislav II. Kroz povijest su se mijenjali položaj i boja zvijezde (crvena, zlatna ili srebrna), te boja polja između dviju greda (isprva zelena, a potom crvena). Ponekad ovaj grb označava cijelu Hrvatsku.

Na grbu hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina (1458.-1490.) Hrvatsku predstavlja grb s tri zlatne okrunjene lavlje glave (heraldički su to leopardove glave) na plavom polju (azure), koji će se kasnije odnositi isključivo na Dalmaciju. Grb se nalazi u vanjskom krugu Korvinova grba, među grbovima zemalja povezanih s ugarskom krunom.

Takav grb Dalmacije ući će i u kasnije grbove hrvatsko-ugarskih vladara, ako i vladara Habsburške Monarhije. Istovrsni grb bit će uvršten i u grb mletačkih duždeva, no u toj inačici glave leoparda neće biti okrunjene a štit će ponekad biti crven.

Uzorak bijelih (argent) i crvenih (gules) kvadrata (4×4) kao grb Hrvatske prvi se put pojavljuje 1508. godine na portretu Fridrika III. Habsburškog, koji je naslikao Hans Burgkmair. Pretpostavlja se ipak da je već i ranije bio u uporabi. Na dokumentu kojim Sabor Hrvatske i Dalmacije, 1. siječnja 1527. godine, potvrđuje izbor Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja nalazi se šahovsko polje s 8×8 polja unutar kružnog pečata. Takav će grb biti u osnovi kasnijih hrvatskih grbova unutar Habsburške Monarhije. Postoje zapisi iz 16. i 17. stoljeća o krunidbama hrvatsko-ugarskih kraljeva u Požunu (današnja Bratislava), prilikom kojih su hrvatski plemići nosili zastave kraljevstava Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Na tiskanom prikazu krunidbe Leopolda I. od 26. lipnja 1655. vidljive su krunidbene zastave Hrvatske i Dalmacije s odgovarajućim grbovima. Sačuvana je takva krunidbena zastave Hrvatske izrađena 1830. koja je rabljena pri krunidbi Ferdinanda I., te krunidbena zastava Slavonije izrađena 1867. za krunidbu Franje Josipa.

Do početka 19. stoljeća ustalila se uporaba triju grbova u odnosu na tri hrvatska kraljevstva. Tako je Hrvatsku predstavljao grb s crveno-srebrnim šahovskim poljem, različita broja i redoslijeda. Dalmaciju je predstavljao grb s tri zlatne okrunjene leopardske (lavlje) glave na plavom polju, a Slavoniju grb s plavim štitom i kunom u trku na crvenom polju između dvije srebrne grede sa zlatnom šestokrakom zvijezdom u gornjem polju. Ta tri grba, zajedno s najstarijim poznatim hrvatskim grbom sa zlatnom šestokrakom zvijezdom danicom iznad srebrnog polumjeseca na crvenom štitu, rabio je ban Josip Jelačić (1848.-1859.) na svojoj zastavi kad je pod svojom vlasti ujedinio Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju (ta se inauguralna Jelačićeva zastava iz 1848. čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu). Istovremeno, pojavljuju se ova tri grba spojena u jednom štitu. Takav grb Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, okrunjen krunom, u raznim je oblicima bio u neslužbenoj uporabi od 1848.

Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. u službenoj uporabi u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, koja se još nazivala i Trojedno kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, bio je grb sastavljen od grbova ovih kraljevstava okrunjen Krunom sv. Stjepana. Premda Dalmacija tada nije bila pod jursdikcijom hrvatskoga bana, ovim se grbom simbolično izricala želja za jedinstvom hrvatskog nacionalnog teritorija. 21. studenoga 1914. ban Trojednoga kraljevstva Ivan Skerlecz donosi odluku kojom potvrđuje da se službeno u tome kraljevstvu može koristiti isključivo grb s Krunom sv. Stjepana. Ipak, takav grb, zbog nastojanja ugarskih vlasti oko mađarizacije nije nikad bio sasvim prihvaćen u narodu, pa je rabljena inačica s drugačijim krunama, a ponekad i bez kruna, kao što je slučaj na krovu crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu.

Istovremeno ova tri hrvatska grba nalaze se i u zajedničkom grbu Zemalja Krune sv. Stjepana koji je bio u uporabi od 1868. do 1918. Na tom grbu koji u središtu ima grb Mađarske mogu se vidjeti (u smijeru obratnom od kazaljke na satu, počevši zdesna) grbovi Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Bosne i Hercegovine (pridodan 1915.), Rijeke (pridodan 1890.) i Transilvanije.

Nakon što je Hrvatski sabor raskinuo 29. listopada 1918. sve državno-pravne veze s Austrijom i Ugarskom, te je Hrvatska postala dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, samo grb s crveno-srebrnim šahovskim poljem predstavlja Hrvatsku na zajedničkom grbu koji na štitu još sadrži i srpski i slovenski grb na bijelom dvoglavom orlu. Nakon potpisivanja Sporazuma Cvetković-Maček u Banovini Hrvatskoj u službenoj je uporabi bio povijesni hrvatski grb (samo crveno-srebrno šahovsko polje) s krunom, a u neslužbenoj uporabi i grb bez krune, no takvo je stanje bilo kratka vijeka.

Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 1941. u službenoj je uporabi povijesni hrvatski grb s 5x5 srebrnih i crvenih polja, tako da je prvo polje bijelo. Iznad grba nalazi se troplet sa znakom Ustaškog pokreta.

Nakon Drugog svjetskog rata u vrijeme Federalne Države Hrvatske rabljen je znak (heraldički nije grb jer nema štita) s crvenom petokrakom zvijezdom u središtu obrubljenom vijencem koji je zdesna imao granu masline, a slijeva klas žita. Ovakav je znak bio u uporabi do 18. siječnja 1947. Od tada, u NR Hrvatskoj i SR Hrvatskoj, sve do 1990. u službenoj je uporabi bio povijesni hrvatski grb s prvim crvenim poljem, uronjen u valovito more (plavo i srebrno), i s izlazećim zlatnim suncem iza štita. Grb je bio okružen vijencem od žitna klasja s nakovnjem u dnu i crvenom petokrakom zvijezdom na vrhu.

25. srpnja 1990. Hrvatski sabor donosi ustavni amandman kojim se određuje da je grb Republike Hrvatske povijesni hrvatski grb koji u osnovici sadrži 25 crvenih i bijelih polja. Ovakav osnovni povijesni grb bio je u uporabi do donošenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, 21. prosinca 1990. (NN 55/90).

Dubrovački grb koji danas predstavlja dio grba Republike Hrvatske, izvorno je bio mađarski grb crvenih i srebrnih crta, a dodijeljen je Dubrovačkoj Republici od strane ugarskih kraljeva. Isti je grb bio u uporabi i u Habsburškoj Monarhiji u kojoj je Dubrovnik, nakon napoleonskih osvajanja, imao položaj kneževstva. Iznad grba obično se nalazila i kruna.

Izvorni dubrovački grb sastoji se od bijelih (srebrnih) greda (obično četiri) na crvenom štitu. Na današnjem hrvatskom grbu bijela je boja zamijenjena plavom, a smanjen je i njihov broj, što se opravdava estetskim zahtjevima. Tako sada ovaj grb sadrži zapravo dvije crvene grede na plavom polju.

Grb Istre sa zlatnom kozom crvenih papaka i rogova na plavom štitu bio je u uporabi za Istru u Habsburškoj Monarhiji kojoj je pripala 1797. U njoj je Istra imala položaj grofovije (Markgrafschaft).