Portal:Likovna umjetnost:Izabrane biografije

Francisco José de Goya y Lucientes (Fuendetodos, Španjolska, 30. ožujka 1746. - Bordeaux, Francuska, 16. travnja 1828.), španjolski slikar i graver.

Bio je najvažniji europski umjetnik svoga doba koji je izvršio ogroman utjecaj u evoluciji slikarstva. Njegovi se zadnji radovi smatraju pretečom impresionizma.

Rođen je, u malom mjestu Fuendetodos, kao četvrto dijete, a drugi sin, od oca José de Goya i majke Gracie Lucientes. Kao dijete provodio je vrijeme u radionici svoga oca pozlatara koji je htio da ga on i naslijedi u tome zvanju, ali ipak se je odlučio za zvanje slikara. U Zaragozi je s 14 godina učio od prijatelja svoga oca, slikara Joséa Luzana, koji je u umjetničkim krugovima bio poznatiji kao učitelj nego kao autor. Krajem 1769. godine, u potrazi za nadahnućima, odlazi na putovanje u Italiju, o kojem se malo zna. Između ostalih gradova, posjećuje Rim, Veneciju, Genovu i Parmu, u kojoj, početkom 1771. godine, osvaja drugu nagradu na lokalnom slikarskom natječaju, slikom naziva Hanibal prelazeći Alpe (španj. Anibal cruzando los Alpes), a o čijoj se sudbini danas ne zna ništa. 1771. je bila i godina njegova povratka u domovinu, točnije Zaragozu, gdje po prvi puta ostvaruje radove, religiozne tematike, s razvijenim stilom, po kojima se dalo naslutiti njegovo umijeće.

Vjenčao se 25. srpnja 1973, sa Josefom Bayeu, sestrom Francisca Bayeua jednog od najutjecajnijih slikara u Madridu, koji je svoj utjecaj imao zahvaliti poznanstvu s prgavim nijemcem Antonom Rafaelom Mengsom, tada prvim slikarom španjolskog kralja Karla III.

Više ...

Salvador Dalí (Figueres, 11. svibnja 1904. – Torre Galaeta, 23. siječnja 1989.) je bio španjolski slikar, pisac, dizajner i autor filmova. Bio je jedan od ključnih ličnosti u nadrealističkom pokretu (vidi Nadrealizam), i njegov enormni talent za samo-publicitet učinio ga je slavnim u svijetu.

Isprva je bio futurist i kubist, a poslije jedan od najistaknutijih nadrealista. Kombiniranjem najheterogenijih detalja, koji su često dani u prostorno deformiranim odnosima, ali slikani realističnim načinom, konstruira iracionalan i sablastan svijet vizija iz grozničavih snova i halucinacija ("Postojanost pamćenja", "Žirafa u plamenu", "Gala", "Mekana konstrukcija s kuhanim grahom - predosjećaj Građanskog rata", "Posljednja večera").

Ilustrirao je Dantea i Cervantesa. U svojim knjigama ("Tajni život Salvadora Dalija") i konferensama isticao je bez rezerve "veličinu svoga genija". S Luisom Buñuelom snimio je avangardističke filmove "Andaluzijski pas" i "Zlatno doba", a radio je i uspjele inscenacije i kostime za balete.

Više ...

Leonardo da Vinci (selo Vinci, Toscana, Italija, 15. travnja 1452. - zamak Clos-Lucé, Amboise, Francuska 2. svibnja 1519.) talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, pripovjedač, matematičar i inženjer.

Ukratko - najveći genij renesanse, čovjek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka - višestruko nadarena čovjeka neutažive znatiželje i žudnje za novim spoznajama. Samo jednostavno nabrajanje njegovih neumjetničkih interesa graniči s neshvatljivim: anatomija, botanika, kartografija, geologija, matematika, aeronautika, optika, mehanika, astronomija, hidraulika, akustika, niskogradnja, tehnika proizvodnje oružja, planiranje gradova.

Njegova djela "Posljednja večera" (1495-97) kao i "Mona Lisa" (1503-06) spadaju među najpopularnije i najutjecajnije slike renesanse, dok njegovi spisi odražavaju duh znanstvenog istraživanja i mehaničke inventivnosti koja je bila stoljećima ispred svoga vremena. Jedinstvena slava koju je Leonardo uživao u svom životu i to, filtrirana i očišćena od strane povijesnog kriticizma, ostala je neokaljana do današnjeg dana bazirana na jednakoj unikatnoj univerzalnosti njegova duha. Leonardova univerzalnost je više no višestruka. Istina, u vrijeme renesanse i perioda humanizma, višestrukost je bila visoko postavljena kvaliteta; ali nije bila bez razloga rijetka. Mnogi drugi dobri umjetnici su je posjedovali. Leonardova univerzalnost, s druge strane, bila je spiritualna snaga, isključivo njegova, koja je generirala u njemu neograničenu žudnju za znanjem i koja je vodila njegova razmišljanja i ponašanje.

Više ...

Henri Matisse (Le Cateau-Cambrésis, 31. prosinca 1869. - Nice, 3. studenoga 1954.), francuski slikar, grafičar, kipar i dekorater

Napustio je pravnu karijeru i s 22 godine otišao u Pariz učiti slikarstvo u ateljeu Gustava Moreaua u čijoj se radionici okupila gotovo većina tadašnjih mladih slikara koji su poslije činili pokret fovizma. Uz Matissea, bili su tu i André Derain, Maurice de Vlaminck, Georges Braque, Raoul Dufy i mnogi drugi. Taj naraštaj slijedio je prije svega svoj instinkt.

Od impresionističkog luminizma putovalo se u područje čistog kolorita. Nastup mladih slikara izazvao je negodovanje i šire publike i kritičara. Dočekivali su ih s porugom kao što su bili dočekivani svi novatori francuske umjetnosti. Fovizam je kao pokret trajao samo nekoliko godina. Nakon toga članovi skupine počeli su slijediti i druge pravce. Najznačajnija Matisseova slika toga razdoblja je kompozicija Ples . Već u tom djelu dolaze do izražaja bitna svojstva Matisseova opusa, plošni tretman, zatvorene obojene površine bez tonskih prijelaza te izrazit smisao za pokret i krivulju što se postupno preobražava u arabesku. U intimnom interijeru likovi su prikazani s vazama i cvjetnim aranžmanima te bogatom šarenom tapetom koja ih uokviruje. Potaknuti su putovanjima u Maroko kao i egzotičnim krajolicima iz Tangera. Svjetski ugled Matisse stječe u Njemačkoj i Americi, a osobito u...

Više ...

Edgar Germain Hilaire Degas (Pariz, 19. lipnja 1834. - Pariz, 26. rujna 1917.), francuski slikar, grafičar i kipar

Isprva je slikao historijske teme i portrete u ulju, a 70-ih godina počeo je raditi u pastelu i temperi. Zanima ga prije svega pokret tijela, koji je prikazivao točno i realistički, a pritom su na njega utjecali japanski drvoresci (Utamaro i Hokusaj). Motive je tražio na konjskim trkalištima i u kazalištu, a oko 1872. počeo je crtati i slikati plesačice. Izlagao je s impresionistima, a poslije u salonu. Izradio je niz bakropisa, litografija, a bavio se i sitnom plastikom.

Godine 1865. neki od njegovih radova izloženi su u Salonu (službena umjetnička izložba na akademiji Lijepih umjetnosti u Parizu). Sljedećih pet godina nekih od njegovih radova koji su bili izloženi u Salonu postupno su bili prihvaćeni u Svijetu konvecionalne umjetnosti. Poznat je po slikama konja i plesačica, počeo je sa povijesnom slikom kao što su Mladi Spartanci. U svojoj ranoj karijeri slikao je i portrete u kojima je uspio prikazati jake karakterne osobine portretiranih. Kroz svoje slikarstvo mnogo se više zanimao za teme iz realnog života nego za povijesne i mitološke teme. Godine 1870. izbio je Francusko – Pruski rat i Degas je stupio u Nacionalnu gardu, branio je Pariz te mu je ostalo malo vremena za slikanje. Kroz rat otkriven mu je problem s očima što ga je tijekom života jako brinulo. Nikad se nije ženio te je svoje posljednje godine svog života proveo skoro slijep, besciljno lutajući ulicama Pariza, dok nije umro 1917...

Više ...

Giotto di Bondone, znan samo i kao Giotto, ( Firenca, 1267. – Firenca, 8. siječnja 1337.) bio je slavni talijanski slikar. Smatra se jednim od glavnih prethodnika talijanske renesanse

Kroz razne izvore se otkrilo da je Giotto odrastao kao sin kovača u okolici Firence. Većina stručnjaka smatra da je Giotto bilo njegovo stvarno ime, no neki vjeruju i da je to samo skraćenica od Ambrogio (Ambrogiotto) ili Angelo (Angeliotto).

O njegovom životu svjedoči 1450. napisan spisak „Commentarii“ (priče o umjetnicima) kojeg je napisao Lorenzo Ghibertis, a koji se je u 16. stoljeću ponovno objavio od Giorgija Vasarija te je stekao veliku popularnost. Tamo se govori da je Giotto odrastao u siromašnim uvjetima ali da ga je jednog dana otkrio slikar Cimabue dok je crtao na kamenu čuvajuči ovce. Navodno je Giotto kao dječak tako vjerno slikao mrave da se čak i veliki Cimbaue začudio. Vjerojatno je stoga Giotto postao njegov učenik. Ubrzo je dobio prve ponude po Firenci, a papa Benedikt XII. ga je pozvao u Rim, gdje je radio 10 godina.

Giottovo glavno djelo je veliki ciklus freska u kapeli Cappella degli Scrovegni u Padovi, koji sadrži preko 100 scena iz života Marije i Isusa, te koji je nastao od 1304. do 1306. Jedna slavna scena iz ciklusa je ona u kojoj Sveta tri kralja koja promatraju zvijezdu koja liči na komet. Poznata je i „Ognissanti“ Sveta Marija. Zanimljivo, plavu boju je u tom ciklusu slabo koristio, vjerojatno stoga je teško bilo proizvesti plave pigmente...

Više ...

René François Ghislain Magritte (Lessines, 21. studeni 1898. – Bruxelles, 15. kolovoz 1967.) je bio belgijski surealni umjetnik i slikar. Znan je po velikom broju bizarnih, pametnih i zabavnih slika.

René Magritte se rodio u gradu Lessines u Belgiji 1898. Imao je dva mlađa brata, Raymonda i Paula. Njegova obitelj se preselila u Chatelet gdje je sa 12 godina počeo slikati. Kada je imao 14 godina, njegova majka je počinila samoubojstvo utopivši se u rijeci Sambre. Magrite je bio prisutan kada je njen leš izvučen iz vode, a prizor njegove majke koja pluta i čija haljina prikriva njeno lice postao je slavan u njegovoj amant seriji. Studirao je na akademiji Royale des Beaux-Arts u Bruxellesu dvije godine sve do 1918. Tijekom tog vremena je upoznao Georgette Berger sa kojom se udao 1922.

Magritte je radio u tvornici tapeta te je bio dizajner plakata i reklama sve do 1926. kada je dobio ugovor sa galerijom la Centaure in Bruxellesu te dobio mogučnost slikati cijelo vrijeme. 1926. je proizveo svoju prvu surealnu sliku, “Le jockey perdu”, te održao svoju prvu izložbu godinu dana kasnije, koja je pak bila neuspjeh. Razočaran, preselio se u Pariz gdje se sprijateljio sa Andréom Bretonom i upustio u surealnu grupu. Kada se galerija zatvorila njegov ugovor je završen te se vratio u Bruxelles te radio u reklamiranju. 1928. mu je umro otac...

Više ...

Gustav Klimt (Beč,14. srpnja 1862. - Beč, 6. veljače 1918.), austrijski slikar.

Kroz razne izvore se otkrilo da je Giotto odrastao kao sin kovača u okolici Firence. Većina stručnjaka smatra da je Giotto bilo njegovo stvarno ime, no neki vjeruju i da je to samo skraćenica od Ambrogio (Ambrogiotto) ili Angelo (Angeliotto).

Život Gustava Klimta podudara se sa zlatnim dobom Beča s kraja stoljeća. Bilo je to vrijeme umjetničke obnove i umjetničkog bunta te rađanje modernizma. Nova umjetnost art nouveau donosi svoje samosvjesne i dekadentne pravce u slikarstvu i literaturi, kroz koje se provlačila snažna opčinjenost erotikom. Bio je to Freudov Beč, koji je izvana još bio u duhu viktorijanskog morala, ali neobuzdano ponašanje bila je glavna tema dana. Bečka zanesenost erotikom našla je u Klimtu velikog pjesnika. Ni jedan drugi umjetnik nije tako slavio Erosa, a iznad svega žene, kao muze vampa i konačnog ispunjenja svrhe života.

Njegovo slikarstvo ispunjeno je naturalističkim prikazima erotskog i težnjom da platna ispuni sjajnim zamršenim dekoracijama. U njegovim najpoznatijim radovima, kao što je Poljubac, osjećaji i dekorativna prekomjernost sjedinjeni su na veličanstveni način...

Više ...

Henri Marie Raymond de Toulouse-Lautrec-Monfa (Albi, 24. studenoga 1864. - Malrome, 9. rujna 1901.), francuski slikar i grafičar.

Od djetinjstva je bio invalid, zakržljalih nogu uslijed pada s konja, te osuđen na nepokretnost crta i slika najviše životinje. Od 1883. studirao je u Parizu, no na njega utječu impresionisti, pasteli Edgara Degasa i japanski višebojni drvorezi.

U krugu boema na Montmarttreu stalan je posjetitelj kavana, kabareta, cirkusa i javnih kuća. Opčinjen pokretom, crta likove konja, igrača, igračica i akrobata, ali njegov lucidan duh ispunjen gorčinom utječe da ih svojim oštrim potezima hvata u trenutku kada dobivaju neobičan, groteskni izgled.

Lautrec nas uvlači i u svijet žena iz javne kuće. U njihovim portretima naglašava ono što je osobno u držanju ili igri svake od njih. Crtajući taj svijet i polusvijet ostvaruje kroniku alkoholiziranoga, erotičnoga i morbidnog ambijenta pariškog fin-de-sieclea. Oko 1893. godine počinje rad na višebojnoj litografiji, izvodeći portrete i karikature, a posebno plakate (prva djela visoke likovne vrijednosti u ovoj struci), s figurama varijetetskih artista. Umro je...

Više ...

Amedeo Modigliani (12. srpnja 1884., Livorno, Italija - 24. siječnja 1920., Pariz), talijanski slikar židovskog podrijekla.

Modigliani je rođen kao četvrto i najmlađe dijete u siromašnoj obitelji. Zbog toga je njegova majka prevodila poeziju i davala privatne poduke. 1898. se je Modigliani razbolio od tifusa. Nakon oporavka bilo mu je omogućeno napustiti školu i pohađati satove crtanja i slikanja u umjetničkoj Akademiji u Livornu.

Krajem 1900. njegovo se zdravstveno stanje pogoršalo, obolio je od tuberkuloze te je proveo zimu u Napulju, na Capriju i u Rimu. 1906. je Modigliani išao u Pariz gdje uvježbava crtanje osoba u Académie Colarossi. Upoznaje njemačkog umjetnika Meidnera koji opisuje Modiglianija kao posljednji pravi boem. 1907. je Modigliani našao svog prvog mecenu- Paul Alexandre. Preko njega je on upoznao i Brancusija, jednog od najvećih kipara XX. st. U tom razdoblju pa sve do I. svj. rata Modigliani izrađuje uglavnom kamene skulpture inspirirane afričkom umjetnošću. 1910. upoznaje Annu Achmatovu s kojom će imati žestoku aferu...

Više ...

Vincent van Gogh (Zundert, 30. ožujka 1853. - Anvers-sur-Oise, 29. srpnja 1890.), nizozemsko-flamanski slikar, grafičar i crtač

Sedam je godina proživio kao namještenik u Haagu, a zatim je poslan u podružnicu Goupila u London (1873-76). U toj je trgovini slika dobio ne samo uvid u slikarstvo, već se i sam zagrijao za slikanje te nastojao da postane slikar. Prvi Van Goghovi crteži nastaju pod utjecajem idealista J.- F. Milleta u Belgiji. 1881. upoznaje se sa slikarom A. Mauveom, a taj ga poznati slikar bodri, upućuje i prvi mu daje savjete kako bi trebao postupiti likovnim rješavanjima. Nakon kratkog boravka u Haagu odlazi u Brabantu. U njegovom se lik. izrazu tada počinje sve više i sve jasnije stavljati značajna crta humanitarne zanesenosti. Gogh se strastveno obraća prikazivanju života seljaka i radnika, koji se pate i muče na svojoj zemlji, da bi joj u svojoj bijedi istrgli nasušni hlijeb. U tome razdoblju radi tamne male slike, gotovo sve u crnom. Te su slike blijede izražajne, a uz to brutalne do karikature. Svi su ti tipovi sumorni, i oni nacrtani i oni naslikani. Slikala ih je i crtala svijest osjetljive ćudi, koja je u životu od rana osjećala izolaciju i tjeskobu i redom proživljavala krize. Usred svih tih kriza i protuslovlja odlučuje se Gogh uporno i upravo strastveno za slikarstvo. Van Gogh čitavo vrijeme strastveno crta kao fanatični autodidakt koji istovremeno i traži i prima savjete sa svih strana. Štoviše, tri mjeseca boravi na akademiji u Antwerpenu, da bi nadoknadio svoje nedostatke u crtanju. No njegova ga je nemirna priroda tjerala u Pariz, kamo ga je zvao brat Théo...

Više ...

Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni (Caprese Michelangelo, 6. ožujak 1475. - Rim, 18. veljače 1564.) je bio renesansni slikar, arhitekt i pjesnik.

Michelangelo di Lodovico Buonarotti Simoni je rođen 6. ožujka 1475. u mjestu Kapreze u Toskani, koju napušta još u djetinjstvu. Odrastao je u Firenci, gdje je veliki utjecaj za njegovo potvrđivanje kao umjetnika imao atelje braće Ghirlandaio. Michelangelo je, pored Leonarda da Vincija, jedan od najinspirativnijih umjetnika talijanske kasne renesanse, kao i svijeta umjetnosti općenito, s uzorom u svom prethodniku Donatellu.

Michelangelo je bio sin osiromašenog firentinskog plemića. Pošto je završio šegrtovanje u ateljeu slikara Girlandama, stupio je u školu Lorenca de Medicija kojom je rukovodio Bertoldo, gdje je stvarao djela kojima se pokušao nadmetati s antičkim ostvarenjima. Njega opisuju kao genija božanskog nadahnuća, nadljudske moći, koja je podarena samo malom broju rijetkih pojedinaca i koja djeluje preko njihove osobe. U trinaestoj godini započinje umjetnički put na kojem će slijediti jedino neograničenu snagu vlastitoga duha...

Više ...

Marc Chagall (pravim imenom Mojša Zacharavič Šahałaŭ, Vitebsk, Bjelorusija 7. srpnja 1887. - Saint-Paul-de-Vence, 29. ožujka 1985.), bjeloruski slikar židovskog podrijekla.

Rođen je kao najstariji sin od devetero djece u siromašnoj obitelji. 1907. je započeo studij na Carskoj školi za lijepe umjetnosti u St. Petersburgu. U listopadu 1909. je u kući neke prijateljice u Vitebsku upoznao Bellu Rosenfeld u koju se zaljubio. Nakon studija je već počeo sticati ugled, kada mu je darežljivi pokrovitelj Max Vinaver osigurao stedstva kako bi se nastanio u Parizu, tada neprimjepornom umjetničkom središtu zapadnog svijeta. Zajedno s Picassom, Bracqueom i ostalim, sada legendarnim ličnostima (kubizam i njegovi izdanici promijenili su likovnu umjetnost iz temelja), Chagall je tijekom svojih pariških godina i poslije upotrebljavao moderne tehnike, iako nikada nije napustio osobni izraz koji je već bio izgradio.

Pariz je za Chagalla postao "drugi Vitebsk" i on se gotovo sigurno namjeravao ondje stalno nastaniti. No 1914., dok je bio u posjetu Rusiji, buknuo je Prvi svjetski rat te se više nije mogao vratiti. Godine 1915. oženio se Bellom Rosenfeld, svojom zaručnicom od 1909. veličajući njihovu ljubav u znamenitom nizu djela koje je nastavio slikati čak nakon njezine smrti, trideset godina poslije. U međuvremenu, preživio je rat radeći u Uredu za ratno gospodarstvo, dapače nakon Oktobarske revolucije 1917. bio je komesar za lijepu umjetnost u Vitebsku...

Više ...

Eadweard Muybridge (9. travnja 1830. - 8. svibnja 1904.) bio je fotograf porijeklom iz Britanije, poznat prvenstveno po ranom korištenju višestrukih fotoaparata da uhvati kretanje, te po zoopraksiskopu, uređaju za projiciranje pokretnih slika koji se koristio prije današnje celuloidne filmske trake.

Muybridge se rodio kao Edward James Muggeridge u engleskom gradu Kingston-on-Thames. Smatra se da je promijenio ime prema kralju Eadweardu kako je napisano na podnožju krunidbenog kamena u Kingstonu, koji je tamo ponovo podignut 1850. Muggeridge je postao Muygridge i zatim Muybridge nakon što se preselio u SAD početkom 1850-ih.

Muybridge je 1855. stigao u San Francisco i počeo raditi kao izdavački agent i knjižar. Počeo se zanimati za fotografiju, čemu je najviše pomogao dugi oporavak u Engleskoj nakon što je 1860. zamalo poginuo u nesreći kočije. Vratio se u San Francisco 1866. i zaposlio se u mjesnoj fotografskoj radnji. Neki tvrde da je pomagao fotografu krajolika Carletonu Watkinsu, ali to nije potvrđeno.

Za Muybridgea se prvi put čulo 1867., kad je objavio fotografije Yosemitea i San Francisca. Ubrzo se proslavio svojim fotografijama krajolika, koje su slavile veličanstvo i prostranstvo Divljeg zapada. Slike je objavljivao pod pseudonimom "Helios". Ljeti 1868. Muybridge je dobio narudžbu da fotografira ekspediciju američke vojske na netom kupljenu Aljasku...

Više ...

Jean Baptiste Siméon Chardin (Pariz, 2. studenoga 1699. - Pariz, 6. prosinca 1779.), francuski slikar, jedan od najvećih slikara cvijeća, voća i karakternih figura.

Chardin je opsjednutošću velikim povijesnim prizorima i veličanstvenim portretima već unaprijed bio obilježen kao slikar drugoga reda. No, ubrzo je tu klasifikaciju pretvorio u vlastitu prednost postavši veoma popularan u građanskom staležu.

Već se samim odabirom tema, genre-scena, mrtve prirode i portreta bitno suprotstavlja pomodnoj maniri aristokrata kasnoga baroka i rokokoa slikajući domaćinske, građanske intimne interijere s likovima u zatvorenim i tamnim prostorima ili pak mnogobrojne mrtve prirode s najraznolikijim bogatstvom sadržaja: od Lule i vrčeva do Bakrenog kotla, Kolača ili pak Raže i Zeca. Odslikati psihički izraz modela bio je jedan od osnovnih zahtjeva realističkoga Chardinova portreta, najčešće dijela neke komorne scene ili prikaza u interijeru. Upravo intimnost tih kompozicija osnovna je odlika Chardinova slikarstva. ..

Više ...

Gian Lorenzo Bernini (Giovanni Lorenzo Bernini) (Napulj, 7. prosinca 1598. - Rim, 28. studenog 1680.) je bio talijanski kipar, graditelj i slikar; glavni predstavnik baroka u Rimu i jedan od najznačajnijih baroknih umjetnika uopće.

Prvu pouku o umjetnosti primio je od oca Pietra, koji je također bio poznati maniristički umjetnik; obojici je pokrovitelj bio kardinal Scipione Borghese. Rana Gian Lorenzova djela bila su nadahnuta helenističkim skulpturama, i mitologija je čest motiv njegovih radova s početka XVII. stoljeća. Godine 1620. radi poprsje pape Pavla V., a četiri godine kasnije je na svom prvom graditeljskom zadatku - veličanstvenom baldahinu ([1]) iznad glavnog oltara Bazilike sv. Petra. Uskoro je imenovan glavnim arhitektom za sve radove na Bazilici, u kojoj je sam izradio nadgrobne spomenike papama Urbanu VIII. ([2]) i Aleksandru VII. ([3]). Od ostalih njegovih djela u Bazilici značajna je Katedra sv. Petra, okružena kipovima četvorice crkvenih naučitelja ([4]).

Među ostalim poznatim Berninijevim kipovima...

Više ...

Franz Marc (München, 8. veljače 1880. - Verdun, 4. ožujka 1916.) jedan je od najvažnijih predstavnika njemačkog ekspresionističkog slikarstva.

Studirao na minhenskoj Akademiji likovnih umjetnosti. Godine 1903. i 1907. proveo je određeno vrijeme u Parizu, gdje je otkrio veliku bliskost s radom Vincenta van Gogha. Marc je razvio važno prijateljstvo s umjetnikom Augustom Mackeom tijekom 1910.godine. 1911.godine je zajedno s Mackeom, Vasilijem Kandinskim i drugima, osnovao umjetničku grupu «Plavi jahač»("Der Blaue Reiter"). F.Marc je neke od svojih radova prikazao na prvoj izložbi Plavog jahača na izložbi u Minhenu tijekom prosinca 1911./siječnja 1912.godine. Izložba je predstavljala vrhunac njemačkog ekspresionizma a također je prikazana i u Berlinu, Kelnu, Hagenu i Frankfurtu.

Godine 1912. Franz Marc je susreo R. Delaunaya, čiji su kolorizam i futurizam bili vrlo bitni za rad F. Marca. Uslijed ovih utjecaja, njegovo je slikarstvo postalo pročišćenije i apstraktnije...

Više ...

Paul Cézanne (Aix-en-Provence, 19. siječnja 1839. - Aix-en-Provence, 22. listopada 1906.), francuski slikar

Učio je pravo i radio u očevoj banci. U početku u slikarstvu samouk, a potom je studirao u Parizu. U ranoj fazi je pod utjecajima baroka i romantizma, a kasnije Maneta i impresionizma. Ostavivši opus od 1634 djela, od toga 805 slika, može se reći da, osim nadrealista, nema u prvoj polovici 19. stoljeća nijednoga slikara koji nije neki dužnik tom samotniku iz Aixa.

Često je nazivan ocem modernoga slikarstva ili praocem nove umjetnosti. Težeći sintezi oblika i tonova, oblik je sveo na prvotne plošnine koje svojim odnosima i tonskim skalama ostvaruju prostorni raspon i volumen oblika.

Pri tom se držao vlastite premise da je u prirodi sve oblikovano prema geometrijskim likovima kugle, valjka i stošca i da ju je stoga jedino tako moguće objektivno prikazati. Pod utjecajem Monetova impresionizma dolazi do spozanje da je bit slikarstva u ostvarivanju plastične egzistencije objekta, pa modificirajući...

Više ...

Alessandro di Mariano Filipepi, ili bolje poznat kao Sandro Botticelli (Firenca 1. ožujka 1445, - Firenca 17. svibnja 1510.), talijanski slikar firentinske škole

Rodjen je u Firenci u radničkoj obitelji Ognissanti, i prvo je počeo kao pripravnik zlataru, da bi ga, slijedeći dječakove zelje, njegov otac ga povezuje s Fra Filippo Lippijem koji je tada radio na fresci "Red karmelićana". Lippijeva sinteza nove kontrole trodimenzionalnih formi, nježna izražajnost na licu i gestama, kao i dekorativni detalji naslijeđeni od kasno gotičkog stila, bili su snažan utjecaj na daljnji zivot mladog Botticellija.

Jedan sasvim drugačiji utjecaj na njega je bio novi skulpturoloski monument koji su radili braca Pollaiuolo, čiji je zadatak bio izraditi cijelu seriju djela za Tribunal i za Dvoranu Trgovaca (Mercanzia), bratstvo trgovaca odjeće. Botticellijev doprinos je prisutan na djelu "Snaga", datiranom 1470.godine a koji se sada nalazi u galeriji Uffizi.

Bio je i pripravnik u radionici od Andree del Verrocchija, gdje je pored njega radio i Leonardo da Vinci...

Više ...

Eugène Delacroix (Charenton-Saint-Maurice, 26. travnja 1798. - Pariz, 13. kolovoza 1863.), francuski slikar

Glavni je predstavnik romantizma i nastavljač tradicije Rubensa i venecijanskih slikara. Uz slike, ostavio je i dnevnik u kojem je iznio dragocjena zapažanja o slikarstvu.

U pariškom je "Salonu" debitirao 1822. djelom "Dante i Vergilije u paklu", kojim je obilježen prijelom između akademskog klasicizma i novog naziranja, koje se istodobno s književnim romantizmom, borilo za slobodu likovnog izraza.

Godine 1832. putuje u Alžir i Maroko, gdje dozrijeva njegov smisao za jake kolorističke ekspresije. Delacroix je velikom upornošću radio skice i studije svega što je vidio. Slikao je velike kompozicije, u kojima je prikazivao dramatske momente iz povijesti i suvremenih zbivanja. ..

Više ...

Michelangelo Merisi da Caravaggio (Caravaggio kod Bergama, 28. rujna 1573. - Porto d'Ercole, 31. srpnja 1610.), talijanski slikar

Učio je u Milanu, a od 1590. godine živio u Rimu. Već u svojim prvim slikama prekida s manirizmom i naturalističkim realizmom slika likove iz svakidašnjeg života. Često slika polufiguru s mrtvom prirodom ("Bakho", "Mladić s košarom voća"), ali i mrtvu prirodu kao samostalnu temu.

Najvrednija njegova djela zrele faze su slike za Crkvu Sv. Luigi dei Francesci u Rimu ("Krist poziva Sv. Matiju", "Sv. Matija s anđelom", "Martirij Sv. Matije"), a u tim slikama svjetlo postaje glavni element kompozicije.

Zbog svog neobuzdanog temperamenta došao je u sukob sa zakonom te češće mijenja mjesto boravka (Napulj, Malta). U djelima kasne faze još jače naglašava ulogu svjetla, koje u snažnim mlazevima pada na sliku i daje likovima posebnu plastičnost...

Više ...

Andy Warhol (Pittsburgh , 6. kolovoza 1928. - New York, 22. veljače 1987.), američki slikar, dizajner i filmski stvaratelj

pravo ime - Andrew Warhola

U prvoj polovici 60-ih godina postaje vodeća ličnost pop-arta, umjetničkog pokreta koji se služi ikonografijom i tiskarskim tehnikama masovne kulture.

Prikaze predmeta masovne potrošnje umnožava i izvodi u sitotisku (Campbell-juha, Coca Cola, Brillo sapuni). Kasnije uvećava portrete tzv. super-zvijezda, prikazujući ih u smjelim kromatskim kontrastima (Elvis Presley, Marilyn Monroe, Elizabeth Taylor...).

Producirao je prvi album utjecajne rock-grupe Velvet Underground te pokrenuo reviju "Interview" i vlastitu televizijsku stanicu. U studiju "The Factory" snima avangardne, tzv. underground-filmove ("San", "Djevojke iz Chelsea", "Empire State Building"). Objavio je knjigu "POPism" i zbirku fotografija "America"...

Više ...

Albrecht Dürer (Nürnberg, 21. svibnja 1471. - Nürnberg, 6. travnja 1528.), njemački slikar i kipar.

Jedan je od najvećih predstavnika renesanse. Učio je crtanje u radionici nurnberškoga slikara M. Wolgemota gdje je boravio 4 godine, a 1495. prvi put odlazi u Italiju i kopira talijanske majstore. Ujedinio je talijansku ranu renesansu s ekspresivnim stilom njemačkog reformatorskog doba te došao do novih oblika izražavanja. Posezao je mitologijskim, alegoričnim u religioznim temama ali se bavio i prirodom. Njegovi akvareli krajolika, studije biljaka i životinja svjedoci su njegovog dubokog razumijevanja prirode. U radionici svojeg oca obučen za zlatara Dürer je do vrhunca razvio drvorez i bakrorez te svojim grafikama odlučujuće utjecao na populariziranje reformatora i humanista.

Kao prvi njemački umjetnik posvetio se teoriji umjetnosti te između ostalog napisao temelje znanosti o proporcijama. Nakon povratka u Nürnberg otvara radionicu i izvodi oltarne slike i portrete, prve bakroreze i niz drvoreza "Apokalipsa" i "Velika muka". Nakon povratka s drugog putovanja u Italiju nastaju njegovi najvredniji bakrorezi...

Više ...

Paul Gauguin (Pariz, 7. lipnja 1848. - La Dominique, otočje Marquises, 8. svibnja 1903.), francuski slikar i grafičar.

Bio je bankovni činovnik i slikar amater, a nakon poznanstva s C. Pissarroom napustio je posao i posvetio se umjetnosti. U početnoj fazi je pod utjecajem impresionista, a poslije se priklanja postimpresionizmu.

Sa skupinom istomišljenika odlazi 1886. godine u Pont Aveu i slika bretonske pejzaže i folklor, a na poziv van Gogha odlazi 1888. u Provansu, ali u njihovim odnosima ubrzo dolazi do napetosti i raskida.

Na Tahiti odlazi prvi put 1891., a 1895. definitivno odlazi u Francusku Polineziju, gdje je umro u patnjama i gorčini.

Njegove polinezijske teme svode se na prikazivanje animalne ljepote ženskog tijela u šaroliko ornamentiranim tkanjima u gustom zelenilu tropske vegetacije...

Više ...

Umberto Boccioni (Reggio di Calabria, 19. listopada 1882. - Verona, 16. kolovoza 1916.), talijanski slikar i kipar.

Jedan je od inicijatora futurizma i njegov glavni teoretičar u slikarstvu. Uz Carla Carrà, Luigija Russola, Giacoma Ballu i Gina Severinija, supotpisnik je Manifesta slikara futurista (Manifesto dei pittori futuristi, 1910).

Bio je antitradicionalist, njegove slike i kipovi izražavaju novu estetiku prostornog dinamizma, pokreta i brzine. Motivi i teme njegovih radova su grad, stroj, kaos svakodnevice.

U svojim slikama koristio se komplementarnim bojama i izbjegavao ravne linije, isti motiv prikazivao je u susljednim točkama vremena, efektno sugerirajući njegovo kretanje u prostoru (npr. Dinamizam biciklista, Dinamismo di un ciclista, 1913).

Kao kipar, radio je u drvetu, željezu, staklu. Malobroje skulpture koje su danas preostale ilustriraju predmete u pokretu u interakciji s okolnim prostorom...

Više ...

Pierre-Auguste Renoir (Limoges, 25. veljače 1841. - Cagnes, 17. prosinca 1919.), francuski slikar. Jedan od najistaknutijih predstavnika impresionizma.

Isprva je pod utjecajem realizma, ali 70-ih godina razvio je vlastiti izraz, karakterističan po svjetloružičastim oker i modrim tonovima, te se priključuje impresionistima.

Slikao je život Pariza na ulicama i teatru i pučkim zabavištima. Česti su motivi kupačica, ženskih i dječjih glava.

U čulnom i nagonskom zanosu za ljepote viđenog svijeta slikao je sve do duboke starosti. Kada mu je reuma ukočila prste slikao je kistom vezanim za šaku...

Više ...