Đakovo

From Wikipedia

Grb grada

Đakovo (Djakovo, mađarski Diakovár) je grad u Slavoniji u istočnoj Hrvatskoj koji administrativno pripada Osječko-baranjskoj županiji

Sadržaj/Садржај

1 Geografski položaj
2 Historija
3 Administracija i politika
4 Ekonomija
5 Demografija
6 Kultura i sport
7 Zabava
8 Obrazovanje
- 8.1 Osnovne škole
- 8.2 Srednje škole
9 Znamenitosti
10 Vanjske poveznice

[uredi - уреди] Geografski položaj

Grad Đakovo nalazi se u srcu Slavonije na istoku Republike Hrvatske.

[uredi - уреди] Historija

Image:StPeter's Cathedral Dakovo.jpg

Katedrala

Brojni arheološki lokaliteti nalaze se u gradu i okolici. Oni su ispisali bogatu povijest ovoga grada. Iskopavanja iz 1997. godine potvrđuju život na širem području grada već u neolitiku, oko 5.500 godina prije Krista, koji kroz dugu i burnu povijest traje do današnjih dana.

U rimsko doba postojalo je ovdje naselje Certissa, a ljepotom ovog kraja bio je oduševljen rimski car Markus Aurelius Probus koji je ovdje dao zasaditi vinograde 277. godine.

1239. godine zbog nemirne situacije u Bosni uzrokovane sukobima s bogumilima, brat Mađarsko-Hrvatskog kralja Bele IV, knez Koloman koji je upravljao oblasti Drava, poklonio Bosanskom biskupu Ponsi grad Đakovo i cijeli taj kraj za sjedište biskupije, umjesto do tada nesigurnog Brda kod Sarajeva. Time je biskup zadržao sve duhovne ovlasti nad Bosnom. Tom darovnicom prvi put se spominje ime grada Đakovo. Tu darovnicu je potvrdio 1244. i sam kralj Bela IV. Od tada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad - sjedište Đakovačko-srijemske biskupije. Sam grad se u pojedinim periodima svoje povijesti spominje pod sličnim imenima: Dyaco, Diaco, Dyacow... U dokumentima iz 1355. godine prvi puta se spominje postojanje gotičke katedrala i biskupskog dvora koji su bili opasani zidinama. Dio tog zida ostao je sačuvan do danas.

Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i vladali gotovo 150 godina - grad tada dobiva naziv Jakova. To je mračni dio povijesti grada. Srušene su skoro sve katoličke crkve i sagrađene džamije. Najpoznatija je Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu. Godine 1690. u grad se vraća biskup i tada počinje izgradnja grada. Broj stanovnika naglo raste, a 1751. godine otvara se prva škola.

Poslije odlaska Turaka u Đakovu se gradi nova, skromnija katedrala i biskupski dvor. To je bila druga po redu od tri koliko ih je do sada u Đakovu sagrađeno. Gradili su ju biskupi Patačić i Bakić.

Današnja katedrala, bazilika Sv. Petra, sagrađena je u neogotičko-romanskom stilu. Biskup Josip Juraj Strossmayer ju je počeo graditi 1866. godine u 52. godini života i 16. godini biskupske službe. Gradnja je trajala punih 16 godina (do 1882. godine), od toga 4 godine vanjski građevinski radovi, a 12 unutrašnje uređenje katedrale. Za gradnju katedrale potrošeno je 7 000 000 komada opeke koja je pečena u Đakovu. Kamen je dopreman iz Istre, Mađarske, Austrije, Italije i Francuske. Projektanti katedrale su bili arhitekti iz Beča Karlo Rősner i Fridrich Schmidt. Unutrašnje uređenje je povjereno njemačkim slikarima koji su živjeli u Rimu, ocu i sinu Alexandru-Maximilianu i Ludwigu Seitzu. Katedrala ima 7 oltara, a krase ju 43 fresko slike, 31 kip i 32 reljefa, te orgulje sa 73 registra, tri manuala i 5 486 svirala.

Đakovačka biskupija je kroz svoju 760 godišnju povijest imala 62 biskupa. U gradu još i danas postoje brojni dokazi njihova djelovanja. Biskup Patčić 1706. god. obnavlja ergelu.

Godine 1773. Đakovo postaje središte sjedinjenih biskupija Bosansko-đakovačke i Srijemske koje obuhvaćaju sve sjeveroistočne hrvatske krajeve.

Biskup Antun Mandić otvara, danas najstariju visokoškolsku ustanovu Slavonije i Baranje, Bogoslovno sjemenište. Poduzima i velike gospodarske zahvate na vlastelinstvu, posebice u uzgoju vinograda. Ime mu je sačuvano u nadaleko poznatim mandićevskim vinogradima.

Imenovanjem Josipa Jurja Strossmayera biskupom 1849. god. razvoj grada je u novom usponu. Biskupsko vlastelinstvo postaje uzorno gospodarstvo sa znatnim prihodima koji velikom biskupu omogućuje neviđene mecenske pothvate u Hrvatskoj (HAZU), a Đakovu s novom katedralom, te brojnim crkvenim i gospodarskim zdanjima daje novo lice.

Povijest Ergele Đakovo počinje osnivanjem biskupije darovnicom deset arapskih konja i jednim pastuhom, iako se za godinu osnivanja uzima 1506. Prema biskupu Bakiću uzgoj konja na vlastelinstvu postoji već 1374. god. Biskup Mijo Kesarić imao je ergelu sa 90 arapskih konja, a broj im se povećao na 130 rasplodnih kobila 1524. godine. No većina tih konja izginula je zajedno s biskupom Đurom 1526. u bitci na Mohačkom polju. Za vrijeme turske vladavine, ergela je bila u vlasništvu požeških paša. No poslije stotinu i pedeset godišnje vladavine gradom Turci su bili prisiljeni napustiti grad odvodeći pri tome konje s ergele. Poslije dolaska Austrijanaca, obnavlja se ergela zbog potrebe za stalnom stražom u tom pograničnom području. 1806. godine ergela Lipica se pred Napoleonom seli i smješta u Đakovo. Od tada počinje uzgoj lipicanskih konja u ergeli. Na gotovo isključivi uzgoj lipicanskih konja umjesto arapskih prelazi se za biskupovanja biskupa Strossmayera. Uzgoj traje i danas u Državnoj ergeli lipicanaca, koja se svrstava među najstarije u Europi, kao i kod sve većeg broja privatnih uzgajivača konja. Niz godina je Ergela bila u sastavu PIK-a Đakovo, a danas je to Državna ergela lipicanskih konja, zadužena za uzgoj i selekciju.

Đakovo je oduvijek bio obrtnički grad. Godine 1813. osnovano je udruženje obrtnika CEH. Industrijski razvoj je počeo izgradnjom mlinova i ciglana, a brojni obrtnici raznih struka ponudom svojih proizvoda pridonijeli su da je Đakovo, posebno po svojim sajmovima, postalo trgovište poznato u cijeloj Slavoniji. Danas je Đakovo grad s preko 30.000 stanovnika.

Uz to što je biskupsko središte, gospodarsko je i kulturno središte Đakovštine.

[uredi - уреди] Administracija i politika

Gradonačelnik Grada Đakova je Zoran Vinković (SDP), kojemu trenutno teče njegov drugi mandat.

Gradom upravljaju:

Gradsko poglavarstvo, koje je izvršno tijelo Grada Đakova
Gradsko vijeće, koje je predstavničko tijelo građana Grada Đakova

Gradsko poglavarstvo se sastoji od 7 članova i podijeljeno je na 4 odjela:

Ured gradonačelnika
Odjel za komunalne djelatnosti i prostorno uređenje
Odjel za društvene djelatnosti
Odjel za financije

Gradsko vijeće ima 19 članova koji se biraju direktno na lokalnim izborima.

[uredi - уреди] Ekonomija

[uredi - уреди] Demografija

[uredi - уреди] Kultura i sport

Građ Đakovo ima mnogo manifestacija: najznačajnije su Silvestarske noći, Đakovački vezovi, Đakovački bušari, Pola nove godine, Smotra starogradskih plesova i pjesama, Ivanjski krijesovi...

Đakovački vezovi su tradicionalna međunarodna smotra folklora koja traje 2 tjedna, a završava prve srpanjske nedjelje. To je praznik cijelog tog kraja, kada ulicama na kolima ukrašenim cvijećem prolaze brojne folklorne skupine, pleše se po gradskim trgovima, bira najljepša nošnja. Istodobno se na hipodromu na ergeli održavaju konjička natjecanja u preskakanju prepona, vožnji dvoprega i četveroprega itd. Osim toga tu se održavaju susreti hrvatskih kritičara, otvaraju likovne izložbe, održavaju razni koncerti i drugi zabavni programi te priređuju brojna kulinarska natjecanja.

Grad ima i dva Kulturno umjetnička društva: KUD "Sklad"(1863) i KUD "Tena"(1985).

KUD "Sklad" društvo je koje se bavi isključivo izvornim plesovima i pjesama grda Đakova i sudjeluje na večini Đakovačkih manifestacija i putuje širom Hrvatske. "Sklad" ima 6 sekcija: folklornu, tamburašku, mažoret, dramsku, ritmičku i informativnu.
KUD "Tena" bavi se koreografiranim hrvatskim plesovima, putuje širom Hrvatske i svijetom.

Od brojnih sportskih društava u kolektivnim sportovima najviše se ističe RK Đakovo, jedan od rijetkih rukometnih klubova koji je odigrao sva prvenstva Hrvatske. Uz njega su još poznati KK Đakovo, koji igra u drugoj ligi, te nogometni klubovi Croatia i Đakovo koji se natječu u 3.HNL.

[uredi - уреди] Zabava

Među mladima gotovo je postala obveza i 'simbol' izlaziti navečer van petkom i subotom, te praznicima i blagdanima. Tih dana se pije većinom alkohol, najvećim dijelom pivo. Često u kafićima budu svirke uživo. Od glazbe najviše se slušaju hitovi, te rosk, a narodnjaci (cajke) polako izlaze iz 'mode'.

Najveći broj kafića smješten je u 3 ulice: Pape Ivana Pavla II., Kralja Tomislava i Bana Jelačića. Ukupno u Đakovu ima oko 100 kafića, a u strogom centru 30-40.

Svakodnevno mnogi đakovčani, većinom mladi, idu na kavu...tako da je u boljim kafićima gotovo nemoguće naći mjesto za sjesti...pogotovo od 10 do 13 sati i od 19 do 21 sat.

Često Đakovo ugošćuje poznate pjevače i grupe, a najveća gužva se u gradu stvara za vrijeme 'Đakovačkih vezova'.

[uredi - уреди] Obrazovanje

[uredi - уреди] Osnovne škole

OŠ Vladimir Nazor
Ivan Goran Kovačić
[http:/www.colnic.hr/OŠ Josip Antun Čolnić]

[uredi - уреди] Srednje škole

[uredi - уреди] Znamenitosti

U dugoročnim planovima razvoja grada značajno mjesto ima turizam za čiji razvoj Đakovo i okolica imaju izvanredne uvjete. Đakovo turistima nudi obilje povijesnih, kulturnih i prirodnih vrijednosti, u tolikoj mjeri da ih u jednom danu mogu samo razgledati, a ako ih žele bolje upoznati, moraju u gradu ostati duže. Unutar stare jezgre grada nalaze se brojni sakralni objekti koji se stapaju u prostor i čine s brojnim drugim kulturno povijesnim spomenicima ovaj grad prepoznatljivim i jedinstvenim. Izletnicima, ribičima i lovcima, jezera i šume Đakovštine pružaju užitak u nedirnutoj prirodi. Za sve koji ostaju duže u Đakovu na raspolaganju su hotel, tri pansiona i motel.

Biskupski dvor - papa Klement XIV. bulom Universi orbis Ecclesiis (9. srpnja 1773.) ujedinjuje stare biskupije (Bosanska i Srijemska) te tako nastaje današnja biskupija.
Bogoslovno sjemenište - zgrada novog (današnjeg) sjemeništa otvorena je 1914. godine. U njoj je izučavan velik broj ljudi koji su dali velik doprinos hrv. katoličkoj crkvi i kulturi.
Crkva Svih svetih - župna crkva Svih svetih nekadašnja je turska džamija s kupolom podignutom na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće.
Ergela - plemeniti četveronožni aristokrati iz đakovačke ergele lipicanaca, jedne od najstarijih u Europi, pronijeli su glas o Đakovu daleko izvan granica Hrvatske.
Jezero Jošava - vodotoci i jezera Đakovštine meka su za brojne ribiče i kupače željne odmora i prekrasne prirode.
Kaptolske kurije
Katedrala Sv. Petra - prema riječima pape Ivana XXIII. đakovačka je katedrala "… najljepša crkva između Venecije i Carigrada", a njezina izgradnja počinje 1866. godine.
Korzo - pješačka zona kroz staru gradsku jezgru proteže se od katedrale do crkve Svih Svetih i svakodnevno je okupljalište svih uzrasta.
Muzej Đakovštine - muzej Đakovštine čuvar je nekoliko vrijednih zbirki: arheološke, kulturno-povijesne, etnografske, numizmatičke i umjetničke.
Samostan Sestara svetog križa - samostan s crkvom izgrađen je početkom 19. stoljeća.
Spomenik J. J. Strossmayeru - skulpturu biskupa prema skici Rudolfa Valdeca izradio je akademski kipar iz Osijeka, Marijan Sušac.
Strossmayerov muzej - spomen muzej J. J. Strossmayera otvoren je 1991. godine. U šest prostorija smještena je maketa katedrale, slike i osobni biskupovi predmeti.
Strossmayerov perivoj - iza katedrale, nalazi se veliki park s pozornicom, na kojoj se svake godine održavaju nadaleko poznati Đakovački vezovi.
Strossmayerov trg - smješten u samom centru grada, trg je omeđen kurijama, korzom, katedralom, biskupskim dvorom i sjemeništem.