Aleksandar Lukašenko
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Grigorijevič Lukašenko (ruski: Александр Григорьевич Лукашенко, bjeloruski: Алякса́ндар Рыго́равіч Лукашэ́нка, Aljaksandar Ryhoravič Łukašenka, poljski: Aleksander Łukaszenka; rođen 30. augusta 1954.) je predsjednik Bjelorusije od 1994. U zapadnim medijima se često opisuje kao „posljednji evropski diktator“.
Lukašenko je u mladosti bio komunistički rukovodilac, a kasnije direktor kolhoza i sovhoza. Godine 1990. je izabran za zastupnika u Vrhovnom sovjetu Bjelorusije te se zalagao protiv raspada SSSR-a. Lukašenko je početkom 1990-ih stekao veliku popularnost kao borac protiv korupcije te je na temelju njegovih optužbi oborena vlada Stanislava Šuškeviča.
Godine 1994. Lukašenko se na prvim slobodnim izborima za bjeloruskog predsjednika natjecao kao nezavisni kandidat. Iako su ga mnogi promatrači smatrali autsajderom, njegov populizam mu je donio 45 % glasova. U drugom krugu je dobio njih 80 %.
Iste godine Lukašenko je uspješno suzbio pokušaj parlamenta da ga opozove, a godine 1996. je organizirao referendum kojim mandat produžava s četiri na sedam godine. Godine 2001. je dobio druge po redu predsjedničke izbore, da bi 2004. godine na referendumu ishodio ukidanje ustavnih odredbi o ograničenju mandata.
Dok se u unutrašnjoj politici zalagao za očuvanje sovjetskih ekonomskih institucija i politike, u vanjskoj politici je bio žestoki protivnik američke i zapadne politike. Smatra se jednim od najvjernijih saveznika Rusije, iako je režimu Vladimira Putina to neugodno priznati.
Godine 2006. je izabran treći put za predsjednika.
