Berilij
Izvor: Wikipedija
| Osnovna svojstva | |
|---|---|
| Ime elementa, simbol, atomski broj | Berilij, Be, 4 |
| Kemijska skupina | alkalijski metali |
| Grupa, perioda, Blok | 2, 2, s |
| Gustoća, Tvrdoća | 1850 kg/m3, ? |
| Atomska svojstva | |
| Atomska masa | 9.012182(3) |
| Elektronska konfiguracija | [[[?|]]] 1s2 2s2 |
Berilij je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Be, atomski (redni) broj mu je 4, a atomska masa mu iznosi 9.012182(3).
[uredi] Opis
Berilij, oznaka Be, metal iz skupine zemnoalkalnih metala, rednog broja 4 u Periodnom sustavu elemenata, atomske težine 9,02, specifične težine 1,85, točke topljenja od 1280 °C.
Nicolas-Luis Vauquelin je 1798. godine proizveo berilij u obliku oksida iz minerala berila i smaragda. Frierich Vöhler i Antoine Bussy su 1828. godine uspjeli iz berilij-hlorida pomoću kalija izdvojiti metal berilij.
Berilij je siv, tvrd i krt, kemijski je sličan aluminiju i sastojak je mnogih minerala, ali se za njegovo dobijanje koristi mineral beril (Kina i Brazil), koji je dvojni silikat i bertrandita (SAD). Berilij se dobija razlaganjem berila i njegovim prevođenjem u aluminij-berilij oksid, koji se pod utjecajem fluorvodikove kiseline prevodi u berilij-fluorid. Elektrolizom fluorida na 1350 stupnjeva Celzija sa magnezijem se dobija berilij čistoće od 98 - 98,5%.
Berilij se upotrebljava, uglavnom, kao dodatak drugim metalima budući da im povećava tvrdoću i opornost. Najčešće se upotrebljava u legurama bakra. Spoj berilija i bronce je vrlo čvrst, oporan i elastičan, pa se upotrebljava u izradi opruga, za izradu dijelova na brodovima, koji trebaju biti otporni na koroziju, u industriju satova, kompasa i rendgenskoj tehnici. Berilij je odličan odbijač neutrona.
