Hamurabi
Izvor: Wikipedija
Hamurabi (1792 p.n.e. - 1750 p.n.e.) je sedmi vladar Amoritske dinastije starog Babilona. Njegovo ime vežemo za golemu stelu u kamenu na kojoj je zapisan "Hamurabijev zakon" - prvi pravni pisani zakonik u povijesti.
Na prijestolje dolazi 1760. Njegova vladavina obilježena je briljantnom diplomacijom kao i vještim vojnim pobjedama. Ujedinio je rascjepkana kraljevstva od Perzijskog zaljeva do rijeke Habur i od Eufrata do Sredozemnog mora. Pobijedio je glavnog protivnika Rim-Sina, kao i kraljeve Elama, Maria i Ešnouna. Osobno je vodio i nadgledao kopanje kanala za navodnjavanje jer je shvaćao važnost tih radova za napredak kraljevstva. Uveo je red u javnu administraciju i vratio dignitet državnih službenika. Kao vjerski vođa, postavljanjem boga Marduka kao glavnog boga babilonskog panteona započinje eru monoteizma.
Za vladavine Hamurabija i njegovog sina Samsu-iluna (1750 p.n.e.-1712 p.n.e.. prije Krista) Babilon postiže vrhunac svoje vojne i kulturne moći. Općenito se smatra da je s Hamurabijem počeo uspon babilonske kulture.
