Banja Luka

Izvor: Wikipedija

Banja Luka

Slika:Banja Luka (grb).png

Entitet
Bosne i Hercegovine

Republika Srpska

Sjedište

Banja Luka

Načelnik

Dragoljub Davidović

Površina

oko 150 km²

Stanovništvo
- Ukupno
- Gustoća

oko 250.000
oko 1300/km²

Banja Luka (srpski: Бања Лука) je drugi po veličini grad u Bosni i Hercegovini, de facto glavni grad Republike Srpske, jednog od dvaju BiH entiteta. Prema procjeni iz 2002. imao je 220.000 stanovnika (šire područje 250.000 stanovnika). Banja Luka je središte Bosanske Krajine, regije na sjeverozapadu BiH. Grad leži na rijeci Vrbas.

Sadržaj

1 Stanovništvo
2 Naseljena mjesta
3 Nacionalni sastav po naseljenim mjestima
4 Grad Banja Luka
5 Povijest grada
6 Kultura i obrazovanje
7 Položaj
8 Gradovi prijatelji
9 Vanjske poveznice

[uredi] Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Banja Luka imala je 195.692 stanovnika, raspoređenih u 54 naselja.

Nacionalni sastav:

Srbi - 106.826 (54,58%)
Hrvati - 29.026 (14,83%)
Muslimani - Bošnjaci - 28.558 (14,59%)
Jugoslaveni - 23.656 (12,08%)
ostali - 7.626 (3,92%)

Nacionalni sastav iz 1971. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 158.736

Srbi - 92.465 (58,25%)
Hrvati - 33.371 (21,02%)
Muslimani - 24.268 (15,28%)
Jugoslaveni - 4.684 (2,95%)
ostali - 3.948 (2,50%)

[uredi] Naseljena mjesta

Agino Selo, Banja Luka, Barlovci, Bastasi, Bistrica, Bočac, Borkovići, Bronzani Majdan, Cerici, Čokori, Debeljaci, Dobrnja, Dragočaj, Drakulić, Dujakovci, Goleši, Ivanjska, Jagare, Kmećani, Kola, Kola Donja, Krmine, Krupa na Vrbasu, Kuljani, Lokvari, Lusići, Ljubačevo, Melina, Motike, Obrovac, Pavići, Pavlovac, Pervan Donji, Pervan Gornji, Piskavica, Ponir, Prijakovci, Priječani, Prnjavor Mali, Radmanići, Radosavska, Ramići, Rekavice, Slavićka, Stratinska, Stričići, Subotica, Šargovac, Šimići, Šljivno, Verići, Vilusi, Zalužani i Zelenci.

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, općina Banja Luka u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske.

[uredi] Nacionalni sastav po naseljenim mjestima

Agino Selo - uk.1.106, Srbi - 1.077, Bošnjaci - 2, Hrvati - 2, Jugoslaveni - 5, ostali - 20
Banja Luka - uk.143.079, Srbi - 70.155, Bošnjaci - 27.689, Hrvati - 15.700, Jugoslaveni - 22.645, ostali - 6.890
Barlovci - uk.624, Hrvati - 570, Srbi - 26, Bošnjaci - 6, Jugoslaveni - 14, ostali - 8
Bastasi - uk.493, Bošnjaci - 300, Srbi - 167, Hrvati - 1, Jugoslaveni - 5, ostali - 20
Bistrica - uk.1.703, Srbi - 1.651, Bošnjaci - 6, Hrvati - 3, Jugoslaveni - 32, ostali - 11
Bočac - uk.1.685, Srbi - 1.670, Bošnjaci - 1, Hrvati - 1, Jugoslaveni - 3, ostali - 10
Borkovići - uk.976, Srbi - 947, Hrvati - 2, Jugoslaveni - 1, ostali - 26
Bronzani Majdan - uk.1019, Srbi - 529, Bošnjaci - 420, Hrvati - 19, Jugoslaveni - 31, ostali - 20
Cerici - uk.169, Hrvati - 161, Srbi - 3, Jugoslaveni - 1, ostali - 4
Čokori - uk.182, Srbi - 181, ostali - 1
Debeljaci - uk.1.073, Hrvati - 894, Srbi - 73, Bošnjaci - 2, Jugoslaveni - 46, ostali - 58
Dobrnja - uk.130, Srbi - 130
Dragočaj - uk.2.578, Hrvati - 1.890, Srbi - 478, Bošnjaci - 21, Jugoslaveni - 141, ostali - 48
Drakulić - uk.319, Srbi - 262, Hrvati - 36, Bošnjaci - 4, Jugoslaveni - 15, ostali - 2
Dujakovci - uk.330, Srbi - 329, ostali - 1
Goleši - uk.827, Srbi - 820, Jugoslaveni - 2, ostali - 5
Ivanjska - uk.4577, Hrvati - 3306, Srbi - 1095, Bošnjaci - 6, Jugoslaveni - 118, ostali - 52
Jagare - uk.1.269, Srbi - 1.172, Bošnjaci - 54, Hrvati - 3, Jugoslaveni - 33, ostali - 7
Kmećani - uk.458, Srbi - 441, Hrvati - 7, Jugoslaveni - 5, ostali - 5
Kola - uk.2.241, Srbi - 2.212, Bošnjaci - 1, Jugoslaveni - 18, ostali - 10
Kola Donja - uk.757, Srbi - 741, Hrvati - 1, Jugoslaveni - 7, ostali - 8
Krmine - uk.980, Srbi - 973, Hrvati - 1, ostali - 6
Krupa na Vrbasu - uk.1.858, Srbi - 1.826, Hrvati - 7, Bošnjaci - 1, Jugoslaveni - 14, ostali - 10
Kuljani - uk.1.207, Hrvati - 773, Srbi - 283, Bošnjaci - 3, Jugoslaveni - 73, ostali - 75
Lokvari - uk.325, Srbi - 322, ostali - 3
Lusići - uk.339, Srbi - 338, Hrvati - 1
Ljubačevo - uk.663, Srbi - 652, Hrvati - 2, Jugoslaveni - 6, ostali - 3
Melina - uk.1.260, Srbi - 1.248, Hrvati - 3, Bošnjaci - 1, Jugoslaveni - 5, ostali - 3
Motike - uk.2.009, Hrvati - 944, Srbi - 941, Bošnjaci - 10, Jugoslaveni - 80, ostali - 34
Obrovac - uk.1.046, Srbi - 1.012, Hrvati - 21, ostali - 13
Pavići - uk.607, Srbi - 607
Pavlovac - uk.1.522, Srbi - 1.377, Hrvati - 26, Bošnjaci - 7, Jugoslaveni - 39, ostali - 73
Pervan Donji - uk.672 - Srbi - 664, Hrvati - 2, Bošnjaci - 1, Jugoslaveni - 1, ostali - 4
Pervan Gornji - uk.467, Srbi - 466, Jugoslaveni - 1
Piskavica - uk.3.798, Srbi - 3.729, Hrvati - 15, Bošnjaci - 1, Jugoslaveni - 27, ostali - 26
Ponir - uk.60, Srbi - 60
Prijakovci - uk.576, Srbi - 482, Hrvati - 50, Bošnjaci - 9, Jugoslaveni - 30, ostali - 5
Priječani - uk.840, Hrvati - 583, Srbi - 151, Bošnjaci - 4, Jugoslaveni - 77, ostali - 25
Prnjavor Mali - uk.309, Srbi - 276, Hrvati - 4, Jugoslaveni - 17, ostali - 12
Radmanići - uk.0 (nema stanovnika)
Radosavska - uk.514, Srbi - 493, Hrvati - 3, Jugoslaveni - 5, ostali - 13
Ramići - uk.1.035, Srbi - 633, Hrvati - 344, Jugoslaveni - 42, ostali - 16
Rekavice - uk.2.679, Srbi - 2.487, Hrvati - 128, Bošnjaci - 1, Jugoslaveni - 49, ostali - 14
Slavićka - uk.985, Srbi - 967, Jugoslaveni - 5, ostali - 13
Stratinska - uk.730, Hrvati - 412, Srbi - 311, Jugoslaveni - 5, ostali - 2
Stričići - uk.464, Srbi - 458, Jugoslaveni - 6
Subotica - uk.163, Srbi - 163
Šargovac - uk.1.313, Hrvati - 1.098, Srbi - 136, Bošnjaci - 7, Jugoslaveni - 34, ostali - 38
Šimići - uk.1.516, Hrvati - 1.493, Srbi - 8, ostali - 15
Šljivno - uk.0 (nema stanovnika)
Verići - uk.1.237, Srbi - 1.225, Hrvati - 2, Jugoslaveni - 8, ostali - 2
Vilusi - uk.239, Srbi - 239
Zalužani - uk.561, Hrvati - 518, Srbi - 17, Bošnjaci - 1, Jugoslaveni - 10, ostali - 15
Zelenci - uk.123, Srbi - 123

[uredi] Grad Banja Luka

Kao najveći grad, Banja Luka je gospodarstveni i kulturni centar Republike Srpske i drugi grad po veličini u BiH. Na području grada, čija je površina 1.239 kvadratnih kilometara, sada živi oko 250000 stanovnika. Sam grad ima oko 200000. Banja Luka leži s obje strane rijeke Vrbas u tektonskoj uvali pravca sjeveroistok-jugozapad. Sam grad se prostire na 150 kvadratnih kilometara, a nalazi se na 44º46'27 sjeverne geografske širine i 17º11'44 istočne geografske dužine. Prosječna nadmorska visina iznosi 164 metra. Klima je umjereno kontinentalna s prosječno 143 dana godišnje sa padalinama, ali i 1821 sunčanim satom godišnje i srednjom godišnjom temperaturom od 12ºC. Najniža zabilježena temperatura u Banja Luci je -27.4ºC, a najviša 41.1ºC.

Banja Luka je takođe poznata i kao grad zelenila, za što je zaslužno oko 2400 hektara zelenih površina, od čega je oko 1000 hektara gradskog zelenila. Sve krasi i zeleni pojas oko rijeke Vrbas, jedne od najljepših planinskih rijeka, koja prije nego što uđe u Banjaluku prolazi jednim od veličanstvenih djela prirode, kanjonom Vrbasa. I u Vrbasu i u ostalim rijekama oko Banjaluke moguć je ribolov i kupanje. U blizini grada je i mnogo lovnih područja.

Da bi se Banja Luka kao "na dlanu" sagledala, neophodno je popeti se na Banj brdo. To je jedina točka s koje se može vidjeti ne samo grad, nego i njegova okolica. A u samom gradu mogu se raspoznati i njegove ulice, sve veće i ljepše kuće i građevine. Raspolućena hitrim i zelenkastim Vrbasom, Banja Luka se, najvećim dijelom prostire južnom stranom Banjalučkog polja. Sve do austrougarske okupacije, Banja Luka je bila slika i prilika srednjeg tipa muslimanskog balkanskog grada. Svaka kuća je bila posjed za sebe, a zbog nemarno postavljenih visokih zgrada od dasaka sve su kuće izgledale kao da su "donešene iz šuma i livada". Reklo bi se da ovaj grad koji nije računao s vremenom, nije želio računati ni s prostorom. Tako se Banja Luka razvijala nadaleko i naširoko. U vrtovima, širokim placevima i ulicama, prilično udaljene jedna od druge, stajale su zgrade, obasijane suncem i obavijene mirisom vrtova. Austrougarskom okupacijom počinju i osjetne promjene. Mnogi stari objekti su bili uklonjeni kako bi se stvorio prostor za izgradnju novih. Time se osjetno prorijedila i promijenila jedinstvena orijentalna slika grada. Potrebe za upravnim prostorijama, školskim zgradama, bogomoljama za kršćane, za stambenim zgradama mogle su se ispuniti samo izgradnjom novih zgrada. Tako je stvoren kontrast između niskih i ruševnih kuća i novih krovišta. Ipak, vremenom su se nove i stare građevine organski povezivale, a slika grada postepeno dobijala novi sklad.

[uredi] Povijest grada

Istraživanjima je utvđeno da su stanovnici banjalučkog kraja u najdavnija vremena bili Tračani i Iliri, a da su im prethodili Hatidi. Rimska osvajanja zatekla su ovdje Ilire, podijeljene na plemena i plemenske grupe. Mnogi tragovi vladavine Rimljana, a ona je trajala oko 800 godina, nađeni su u Banja Luci i njenoj okolini putevi, ostaci naselja, novac, zgrade, grobnice... Pronalazak žrtvenika posvećenog bogu Jupiteru, 1895. godine, i otkopavanje nadgrobnog spomenika na kome su se jasno vidjela slova D.M. spadaju u važna arheološka otkrića.

Ostaci slavenske prošlosti, od naseljavanja do potpadanja pod tursku vlast, nemaju značajniju ulogu. Najstarije tursko naselje bilo je u Gornjem Šeheru i razvijalo se pretežno s desne strane Vrbasa, dok se razvoj Banje Luke s lijeve strane odvijao drugom polovicom 16. stoljeća, naročito u doba Ferhat-paše koji je 1573. godine prenio središte bosanskog pašaluka iz Travnika u Banju Luku. Banja Luka je ostala središte Pašaluka sve do 1639. godine. Putopisci iz 17. vijeka ističu Banjaluku kao veliko i napredno gradsko sjedište s jakom vojničkom posadom. U drugoj polovici 18. stoljeća stanovni stoljećatvo Banje Luke se naglo smanjuje. Ovome je prethodilo prenošenje središta pašaluka 1639. godine iz Banje Luke, te česti i dugi ratovi s Austrijom i Ugarskom, kao i unutrašnji nemiri.

Banja Luka je, ipak, ponovo postala jako upravno, gospodarsko i obrtno središte, zahvaljujući svom povoljnom prometnom i klimatskom položaju. Zbog bogatog žitorodnog zaleđa - Lijevče polja i nadaleko čuvenih proizvoda banjalučkih obrtnika, naročito predmeta od kože, čohe, krzna, zlata i srebra, Banja Luka je privukla mnoge srpske obitelji, pogotovo iz Hercegovine, Makedonije i Sarajeva. Prema pisanju Giljferdinja, ruskog konzula u Sarajevu, gotovo svi pravoslavni banjalučki trgovci bili su doseljenici iz Trebinja. On dalje kaže kako je bila obrazovana posebna kasta trgovaca, koja je predstavljala svojevrsnu aristokraciju u odnosu na ostalo stanovništvo. Sredinom 19. vijeka, oko 10% stanovništva Banje Luke se bavilo trgovinom i obrtom. U Banjoj Luci je održavan najpoznatiji godišnji sajam, za koji je donošena roba i dovažena stoka iz svih krajeva Bosne. Postajući važno gospodarsko središte, Banja Luka se ubrzo formirala i kao jak nacionalno-politički centar. Među prvim učenim borcima za narodna prava i slobode u 19. stoljeću javlja se Ivan Franjo Jukić, rođen 1818. u Banjoj Luci. Pored svećeničkog poziva on se bavi i književnošću kao i općenarodnim problemima i potrebama. Početkom druge polovice 19. stoljeća otvara se u Banjoj Luci bogoslovija, koja je narodu i Crkvi dala nekoliko izvrstnih svećenika, učitelja i narodnih boraca. Bogoslovija je osnovana kao rezultat zauzimanja agilnih banjalučkih Srba, trgovaca i građana: prote Trifuna Jungića, Đorđa Delića, Tome Radulovića, Jove Pišteljića, Jove Kneževića, Save Miljića, Riste Vukića i Save Bilbije. Prvi upravitelj Banjalučke bogoslovije bio je poznati Vaso Pelagić.

Pred kraj turske i početkom austrougarske okupacije, Banja Luka biva željeznicom povezana sa svijetom. Austrougarska vlast podiže široki stambeni pojas. Novi dio grada završava dvima željezničkim kolodvorima, tvorničkim dimnjacima, bolničkim i školskim zgradama, javnim građevinama. Kada je Banja Luka 1879. godine postala sjedište okruga i kotara, formirane su i odgovarajuće ustanove, a središte grada preseljeno je uz lijevu obalu Vrbasa. Samostan "Marija Zvijezda" otvara nekoliko tvornica i električnu centralu koja je osvjetljavala grad. Tvornica duhana sagrađena je 1887. godine. Iako grad nije imao urbanistički plan, tada posađeni banjalučki drvoredi ostali su tu i do današnjih dana, nagoneći suvremene urbaniste da se prilagođavaju njima i njihovoj ljepoti. Što se hotela tiče, hotelu "Balkan" pripadalo je vodeće mjesto, a na dobrom glasu su bili i "Bosna", "Austrija", "Mercel" i "Prunker". Središte današnje Banje Luke formirano je u vrijeme Vrbaške banovine, poslije 1929. godine, kada Banja Luka po drugi put u svojoj povijesti postaje centar šire kulture. Zahvaljujući prvom banu, Svetislavu Milosavljeviću, izgrađeni su banska uprava i banski dvor, a između njih je podignuta Saborna crkva Svete Trojice, sa zvonikom visokim 46 metara. Ona je po nalogu ustaških vlasti, do temelja porušena 1941. godine. Ban Milosavljević potiče gradnju gradskog parka s vodoskokom i paviljonom za glazbene orkestre, zgrade Higijenskog zavoda, sedam zgrada s pedeset stanova za činovnike, zatim zgrade banke s brončanim kipovima ispred ulaza. U njegovo vrijeme asfaltirane su prve banjalučke ulice, hotel "Palas" sagrađen je 1935. godine. Banja Luka tog vremena bila je grad mira, tišine i čistog zraka. U njoj je bujao građanski život koji je uništen 1941. godine protjerivanjem srpskog građanstva u logore u Srbiju. Po ustaškim planovima Banja Luka je trebala postati glavni grad NDH.

[uredi] Kultura i obrazovanje

U europsko kulturno ruho Banja Luka se počela oblačiti tek s austrougarskom okupacijom, jer je turska vlast bila nepovjerljiva prema svim europskim idejama i kulturnim potrebama. Najjači kulturni trag u novijoj Banjoj Luci, pored nekoliko osnovnih i vjerskih škola, trgovačke i djevojačke škole, ostavila je Velika realka, gimnazija otvorena 1895. godine. Njeno otvaranje privuklo je u Banju Luku veći broj intelektualaca profesora. Organiziraju se đačka i građanska prosvjetno-kulturna društva i ustanove, koji održavaju veze s gradovima u unutrašnjosti. Dolazak Petra Kočića (1906.) u Banja Luku označava početak jednog novog povijesnog poglavlja u životu grada. Petar Kočić je pokrenuo listove "Otadžbina" i "Razvitak" oko kojih se okuplja grupa kulturnih, književnih i političkih zaposlenika iz ovog grada. Danas je Banja Luka sveučilišno srediste sjevernog dijela Bosne. U znak zahvalnosti Petru Kočiću u Banjoj Luci je početkom 1930. godine osnovano društvo "Zmijanje". Ono je namjeravalo Kočiću podici spomenik i prenijeti njegove kosti u Banju Luku. Spomenik su, dvije godine kasnije, izradili kipari Augustinčić i Radauš te je otkriven 6. studenog 1932. godine. Posmrtni ostatci pisca i narodnog tribuna nisu preneseni u Banju Luku, jer je njegova obitelj odustala od toga.

Banja Luka danas djeluje kao kulturno srediste. Narodna i sveučilišna knjižnica "Petar Kočić" ima 150 000 knjiga i 3500 unikata velike vrijednosti. Narodno kazaliste osnovano je 1930. godine. U isto vrijeme osnovan je i Muzej, koji kao i Arhiv posjeduje značajno kulturno-povijesno blago. Tu su nadalje jos i Umjetnička galerija, Djecje kazaliste. Banja Luka je i medijski centar, jer u njoj djeluju mnogobrojne televizijske i radio stanice, a mnoštvo listova i casopisa izlazi u Banjoj Luci.

[uredi] Položaj

Kao najveći grad, Banja Luka je gospodarsko i kulturno središte Republike Srpske i drugi grad po veličini u BiH. Na području grada, čija je površina 1.239 četvornih kilometara, sada živi između 250.000 i 300.000 stanovnika. Banja Luka leži s obje strane rijeke Vrbas u tektonskoj uvali pravca sjeveroistok-jugozapad. Sam grad se prostire na 150 četvornih kilometara, a nalazi se na 44º46'27 sjeverne zemljopisne širine i 17º11'44 istočne zemljopisne dužine. Prosječna nadmorska visina iznosi 164 metra.