Široki Brijeg
From Wikipedia
|
||
| Image:Široki Brijeg (položaj).png | ||
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine | |
| Kanton | Zapadnohercegovački | |
| Sjedište | Široki Brijeg | |
| Načelnik | Miro Kraljević | |
| Površina | ? km² | |
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
? ?/km² |
|
Široki Brijeg je grad u južnom dijelu Bosne i Hercegovne i središte Zapadnohercegovačke županije. Smješten na rijeci Lištici, oko 20 km zapadno od Mostara. Sam grad broji oko 10.000 stanovnika, dok općina ima oko 30.000 žitelja.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Široki Brijeg imala je 26.437 stanovnika, raspoređenih u 35 naselja.
Nacionalni sastav:
- Hrvati - 26.231 (99,22%)
- Srbi - 147 (0,55%)
- Muslimani - Bošnjaci - 9 (0,03%)
- Jugoslaveni - 19 (0,07%)
- ostali - 31 (0,13%)
Nacionalni sastav 1971. godine, bio je sljedeći:
ukupno: 27.285
- Hrvati - 26.940 (98,73%)
- Srbi - 234 (0,85%)
- Muslimani - 43 (0,15%)
- Jugoslaveni - 12 (0,04%)
- ostali - 56 (0,23%)
Naseljena mjesta su:
Biograci, Buhovo, Crne Lokve, Čerigaj, Dobrić, Dobrkovići, Doci, Donja Britvica, Donji Crnač, Donji Gradac, Duboko Mokro, Dužice, Gornja Britvica, Gornji Crnač, Gornji Gradac, Gornji Mamići, Grabova Draga, Izbično, Jare, Knešpolje, Kočerin, Lise, Ljubotići, Ljuti Dolac, Oklaji, Podvranić, Potkraj, Pribinovići, Privalj, Rasno, Rujan, Široki Brijeg, Trn, Turčinovići i Uzarići.
[uredi - уреди] Historija
[uredi - уреди] Rimsko doba
Ostaci gomila i gradina iz ilirskog vremena potvrđuju da je područje Širokog Brijega u predhistorijskom vremenu bilo gusto naseljeno. I u antičko doba, kad je ovaj kraj bio pod rimskom vlašću, bujao je život. Iz tog vremena istraženi su kasnoantički ostaci rimske utvrde (refugija) u selu Biogracima i bazilika u Mokrom, a i drugdje se nalaze tragovi utvrda i putova. Današnja Matijevića gradina krije ostatke veće utvrde-grada, vjerojatno Mokriskika, što ga sredinom X. stoljeća spominje Konstantin Porfirogenet.
[uredi - уреди] Srednjovjekovna Bosna
Bazilika u Mokrom rušena je i podizana, te je i u srednjem vijeku služila svojoj svrsi. U njezinoj je blizini nekropola sa stećcima, a ima ih i drugdje. Oni brojnošću i veličinom navode na zaključak da je ovaj kraj od XII. do XV. stoljeća bio gusto naseljen i bogat. Iz tog vremena u selu Kočerinu sačuvao se najduži natpis na stećcima pisan bosančicom, poznat pod imenom Kočerinska ploča. Obilježavala je grob velikaša Vignja Miloševića, koji je preminuo 1404. godine. U Borku, nedaleko od izvora rijeke Lišitce, sačuvani su ostaci manjeg srednjovjekovnog grada-utvrde.
[uredi - уреди] Osmansko doba
Padom pod Osmanlije sredinom druge polovine XV. stoljeća narod se ovog kraja razbježao i prorijedio. Prvi osmanski popisi u Hercegovini (god. 1468./69., potom 1475.-75. i 1519.) pokazuju da se narod zadržao samo u brdskim selima. Od pada pod Osmanlije pa do sredine XIX. stoljeća Hercegovina je bila gotovo posve odsječena od društvenih, kulturnih i političkih zbivanja susjednih katoličkih zemljama. Kao jedine vođe s preostalim narodom pokazali su se franjevci. Katolici su izgubili dio prava, a porušeni su i do tad postojeći crkveni objekti.
Vlasnici zemlje i katolickih kmetova su bile sljedece mostarske muslimanske porodice:Agic,Alagic,Arpadzic,Bahic,Bakamovic,Begler,Cemalovic,Cisic,Dadic,Dizdar,Dzafic,Ejubic,Frlj,Gluhic,Hadrovic,Hadzic,Hadziomerovic,Hadzioman,Hadziselimovic,Jonic,Kajtaz,Kazazic,Kotlo,Lakisic,Milavic,Orucevic,Pitic,Puzic,Rajkovic,Ramic,Subasic,Saric,Sevo,Temim,Vucjakovic,Zvonic i druge plemenite bosnjacke feudalne porodice.Katolicki kmetovi nisu posjedovali vlastitu zemlju sve do dolaska Austro-Ugarske kada pojedini uspijevaju da odkupe od svojih muslimanskih gospodara nesto zemlju.
[uredi - уреди] 19. stoljeće
Novija historija širokobriješkog kraja i Hercegovine usko je vezana uz gradnju samostana na Širokom Brijegu 1846. i uz njegovo djelovanje, čime je otpočeo svekoliki duhovni, civilizacijski i kulturni preporod. Gradić je počeo nastajati početkom XX. stoljeća oko vodenice Ćemer (turski: ćemer= svod), pa se s početka istim imenom zvalo i samo mjesto. Nakon cestovnog povezivanja s Mostarom god. 1900. neki bivši fratarski dijaci/učenici (ovdje u značenju: sluga, pomoćnik) i poduzetni ljudi iz obližnjih sela podigli su dućane i gostionoce, i tako je nastao gradić, koji se po rijeci Lištici (izvedenica od imena Lise) prozvao Lišticom. Ipak, otkako je postao administrativnim središtem pa sve do 28. aprila 1952. službeni naziv općine i kotara bio je Široki Brijeg. I sam grad i njegove najstarije ustanove vuku korjene iz samostanskih ustanova i djelovanja. Osim kasnije čuvene klasične gimnazije (kojoj je predhodila kućna škola za franjevačke pripravnike u selu Čerigaj od 1844. do 1848.), samostan je u XIX. i XX. stoljeću osnovao i vodio: pučku školu (1867.), apoteku, dućane (trgovinice i kafanu), vodenicu (1868.), stolarsku radionicu, sagradio je: kameni most na Ugrovači (1868.), gimnazijsku zgradu (1924.-31.), đački dom (1929.-32.), hidroelektranu (1934.), osnovao je muzej s arheološkom, numizmatičkom, etnografskom, geološko-biološkom i drugim zbirkama. Također su ustanovljeni duhački i tamburaški orkestri, više samostalnih biblioteka, pokrenuti su tečajevi za opismenjavanje, posredovala su se osnovna znanja o povrtlarstvu i voćarstvu. Samostan je uz to osnovao i prvu banku, a državne je vlasti podsticao na osnivanje pošte, gradnju kanala za navodnjavanje, te na osnivanje stanice za otkup i djelomičnu preradu duhana, i u svim je spomenutim pothvatima sudjelovao ili je bio glavnim nositeljem. Kao vanjski znak i kruna svih tih silnih nastojanja i uspjeha može se uzeti kamena romanička bazilika s dva zvonika, kojoj su temelji postavljeni 1905., a pokrivena je 1911. Austro-ugarske vlasti (1878.-1918.) nisu bile naklone franjevcima u Bosni i Hercegovini, a Kraljevina Jugoslavija još manje. Ipak su oni i na Širokom Brijegu i drugdje uspješno ostvarivali sredinom XIX. stoljeća zacrtane programe.
[uredi - уреди] 20. vijek
Jedan od najvažnijih događaja u historiji Širokog Brijega se dogodio pred kraj drugog svjetskog rata. Snage Titovih partizana su u okviru mostarske operacije 7.2. 1945. zauzeli Široki Brijeg. Osim u borbama, oko 30 franjevaca i više desetina stanovnika je ubijeno pod optužbom suradnje s vlastima NDH. Nakon toga se veliki broj Širokobriježana priključio tzv. škriparima - pripadnicima poraženih snaga NDH koje su na području Hercegovine slijedećih nekoliko godina vodile gerilski rat protiv nove vlasti. Odmazda je bila surova, pa je tako nekoliko stotina Širokobriježana ubijeno, a samostan spaljen.
Široki Brijeg, isto kao i cijela Zapadna Hercegovina, je nakon toga stigmatiziran kao leglo hrvatskog nacionalizma, što mu je ozbiljno priječilo razvitak u socijalističkoj Jugoslaviji. Veliki broj Širokobriježana je zbog toga emigrirao kako u druga područja Jugoslavije, tako i u zapadne zemlje.
S raspadom Jugoslavije, situacija u Širokom Brijegu se promijenila. Reputacija gorljivih hrvatskih nacionalista je omogućila mnogim Širokobriježanima da postanu vodeći članovi Hrvatske demokratske zajednice. U susjednoj Hrvatskoj su tako preko minsitra obrane Gojka Šuška, kao i poslovnog čovjeka Miroslava Kutle, stekli ogroman utjecaj na tamošnja zbivanja. Kasnije, za vrijeme rata u BiH, Široki Brijeg je postao jedno od središta secesionističkog pokreta koji se odrazio u stvaranju Hrvatske republike Herceg-Bosne.
[uredi - уреди] Spomenici i znamenitosti
[uredi - уреди] Kočerinska ploča 1404 AD
Kočerinska ploča koja datira iz 1404. godine pravi je dokument o postojanju kršćanstva na ovim prostorima. To je grobni natpis Vignja Miloševića koji je pisan bosančicom tj. hrvatskom ćirilicom i to čistom ikavicom.
[uredi - уреди] Crkva uznesenja blažene djevice Marije
Temelji crkve položeni su dana 23. VII 1846. godine. Dimenzije tadašnje crkve bile su 20x10 metara. Godine 1871. podignut je i zvonik.
Medjutim, 1863. godine odlučeno je da se pravi nova Crkva po nacrtima Mattea Lorenzonija. Nova Crkva je zamišljena kao trobrodna bazilika u stilu talijanskog baroka, s dva tornja i kupolom poviše oltara. Ovaj plan nije ostvaren zbog manjka sredstava i iskusnih majstora. Nacrt crkve je sačuvan.
[uredi - уреди] Samostan na Širokom Brijegu
Pošto je Sveta stolica dekretom odobrila njegov osnutak 6. II 1844. godine mjesto za samostan dobiveno je kao poklon svojim poslusnim kmetovima od SALIH-BEGA BAKAMOVICA.gospodara Listice i Listicana 1845. godine. Biskup fra Rafo Barišić položio je temeljni kamen 23. VII 1846. godine. Zapadno krilo samostana useljeno je 1848. godine, nakon čega je nastavljeno s radom na južnom i istočnom krilu koja su 1860. godine dovršena. Godine 1861. izgrađena je kuhinja.
Zgrada stare Crkve je 1905. godine porušena.
Dana 20.VI 1905. godine polaže se kamen temeljac u gradnji nove Crkve u kasnoromaničkom stilu po nacrtu M. Davida.
Krov je podignut 1911. godine, sjeverni zvonik 1927. godine.
U zidu katoličkog župnog dvora u Kočerinu nalazi se stećak Vignja Miloševića prenesen s Kočerinskog polja. Stećak je zazidan u zid iz razloga da ne završi u nekom od muzeja u Sarajevu. Natpis na stećku glasi:
"Va ime oca i sina i svetog duha, amin. Se leži Viganj Milošević. Služi banu Stipanu i kralju Tvrtku i kralju Dabiši i kraljici Grubi i kralja Ostoju. I u to vrime dojde i svadi se Ostoja kralj s Hercegom i z Bosnom. I na Ugre poje Ostoja. To vrime mene, Vignja, dojde končina. I legoh na svome plemenitom pod Kočerinom. I molju vas ne nastupajte na me. Ja sam bil kako vi jeste, vi ćete biti kako sam ja.
[uredi - уреди] Obrazovanje
U Širokom Brijegu se danas nalaze dvije osnovne škole, gimnazija fra Dominika Mandića, strukovna i ekonomska škola i likovna akademija.
[uredi - уреди] Sport
Široki Brijeg je jak sportski grad s obzirom na njegovu veličinu. Ima jednu od najljepših košarkaških dvorana u BiH, a ima i nogometni stadion 'Pecara' i teniski centar 'Đulić'.
[uredi - уреди] V. također
- Samostan na Širokom Brijegu
