Široki Brijeg
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
|
|||
 |
|||
| Općina | Široki Brijeg | ||
| Središte općine | Široki Brijeg | ||
| Površina | km² | ||
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
26.437 (1991.) ?/km² |
||
| Načelnik | |||
Široki Brijeg je grad u južnom dijelu Bosne i Hercegovne i središte Zapadnohercegovačke županije. Smješten na rijeci Lištici, oko 20 km zapadno od Mostara. Sam grad broji oko 10.000 stanovnika, dok općina ima oko 30.000 žitelja.
Sadržaj |
[uredi] Historija
[uredi] Rimsko doba
Ostaci gomila i gradina iz ilirskog vremena potvrđuju da je područje Širokog Brijega u predhistorijskom vremenu bilo gusto naseljeno. I u antičko doba, kad je ovaj kraj bio pod rimskom vlašću, bujao je život. Iz tog vremena istraženi su kasnoantički ostaci rimske utvrde (refugija) u selu Biogracima i bazilika u Mokrom, a i drugdje se nalaze tragovi utvrda i putova. Današnja Matijevića gradina krije ostatke veće utvrde-grada, vjerojatno Mokriskika, što ga sredinom X. stoljeća spominje Konstantin Porfirogenet.
[uredi] Srednjovjekovna Bosna
Bazilika u Mokrom rušena je i podizana, te je i u srednjem vijeku služila svojoj svrsi. U njezinoj je blizini nekropola sa stećcima, a ima ih i drugdje. Oni brojnošću i veličinom navode na zaključak da je ovaj kraj od XII. do XV. stoljeća bio gusto naseljen i bogat. Iz tog vremena u selu Kočerinu sačuvao se najduži natpis na stećcima pisan bosančicom, poznat pod imenom Kočerinska ploča. Obilježavala je grob velikaša Vignja Miloševića, koji je preminuo 1404. godine. U Borku, nedaleko od izvora rijeke Lišitce, sačuvani su ostaci manjeg srednjovjekovnog grada-utvrde.
[uredi] Osmansko doba
Padom pod Osmanlije sredinom druge polovine XV. stoljeća narod se ovog kraja razbježao i prorijedio. Prvi osmanski popisi u Hercegovini (god. 1468./69., potom 1475.-75. i 1519.) pokazuju da se narod zadržao samo u brdskim selima. Od pada pod Osmanlije pa do sredine XIX. stoljeća Hercegovina je bila gotovo posve odsječena od društvenih, kulturnih i političkih zbivanja susjednih katoličkih zemljama. Kao jedine vođe s preostalim narodom pokazali su se franjevci. Katolici su izgubili dio prava, a porušeni su i do tad postojeći crkveni objekti.
[uredi] 19. stoljeće
Novija historija širokobriješkog kraja i Hercegovine usko je vezana uz gradnju samostana na Širokom Brijegu 1846. i uz njegovo djelovanje, čime je otpočeo svekoliki duhovni, civilizacijski i kulturni preporod. Gradić je počeo nastajati početkom XX. stoljeća oko vodenice Ćemer (turski: ćemer= svod), pa se s početka istim imenom zvalo i samo mjesto. Nakon cestovnog povezivanja s Mostarom god. 1900. neki bivši fratarski dijaci/učenici (ovdje u značenju: sluga, pomoćnik) i poduzetni ljudi iz obližnjih sela podigli su dućane i gostionoce, i tako je nastao gradić, koji se po rijeci Lištici (izvedenica od imena Lise) prozvao Lišticom. Ipak, otkako je postao administrativnim središtem pa sve do 28. aprila 1952. službeni naziv općine i kotara bio je Široki Brijeg. I sam grad i njegove najstarije ustanove vuku korjene iz samostanskih ustanova i djelovanja. Osim kasnije čuvene klasične gimnazije (kojoj je predhodila kućna škola za franjevačke pripravnike u selu Čerigaj od 1844. do 1848.), samostan je u XIX. i XX. stoljeću osnovao i vodio: pučku školu (1867.), apoteku, dućane (trgovinice i kafanu), vodenicu (1868.), stolarsku radionicu, sagradio je: kameni most na Ugrovači (1868.), gimnazijsku zgradu (1924.-31.), đački dom (1929.-32.), hidroelektranu (1934.), osnovao je muzej s arheološkom, numizmatičkom, etnografskom, geološko-biološkom i drugim zbirkama. Također su ustanovljeni duhački i tamburaški orkestri, više samostalnih biblioteka, pokrenuti su tečajevi za opismenjavanje, posredovala su se osnovna znanja o povrtlarstvu i voćarstvu. Samostan je uz to osnovao i prvu banku, a državne je vlasti podsticao na osnivanje pošte, gradnju kanala za navodnjavanje, te na osnivanje stanice za otkup i djelomičnu preradu duhana, i u svim je spomenutim pothvatima sudjelovao ili je bio glavnim nositeljem. Kao vanjski znak i kruna svih tih silnih nastojanja i uspjeha može se uzeti kamena romanička bazilika s dva zvonika, kojoj su temelji postavljeni 1905., a pokrivena je 1911. Austro-ugarske vlasti (1878.-1918.) nisu bile naklone franjevcima u Bosni i Hercegovini, a Kraljevina Jugoslavija još manje. Ipak su oni i na Širokom Brijegu i drugdje uspješno ostvarivali sredinom XIX. stoljeća zacrtane programe.
[uredi] Drugi svjetski rat
Partizani su 7. februara 1945. zauzeli Široki Brijeg s namjerom da ga unište kao duhovno i kulturno središte hercegovačkih Hrvata. Pri tom su ubili 30 franjevaca, te više desetina nenaoružanih žitelja, a sljedećih mjeseci i godina na stotine nedužnih ljudi, čime je navodno ubijen svaki deseti stanovnik Širokog Brijega. Župa Široki Brijeg godine 1940. imala je 8004 člana. U ratu ih je stradalo manje od 50, a nakon kraja rata oko 740. Ukupan broj žrtava bio je 786. Klerikalizmu i vjeri općenito neskloni partizani uništili su kulturno blago samostana, zajedno sa inventarom, a zgrade su teško oštećene. Dvije godine nakon rata spaljene su matične knjige, a franjevci protjerani.
[uredi] 20. stoljeće
Mjesto se ipak postupno oporavljalo, mada je za cijelog vremena Jugoslavije živjelo tihim i uspavanim životom male kraške provincije. Ipak posebni događaji bila su tzv. marijanska hodočašća 1971., kao i veoma posjećena hodočašća katoličke mladeži iz cijeloga svijeta, koja su se u Širokom Brijegu ponavljala svake godine. 1980-ih godina samostan je s oko 3600 vjeroučenika u 146 školskih odjela ponovo mogao govoriti o neikm zlatnim vremenima.
1970-ih godina samostan je počeo sistematski djelovati i izvan strogo religioznih i karitativnih okvira. S početka usputno s duhovnim programima i bez najave, potom s najavama i osvrtima u medijima, priređivao je likovne izložbe, organizirao dramsku grupu koja je uspješno djelovala, potom je (1979.) uređena Samostanska riznica i Biblia pauperum (prošlost kraja i samostana u slikama i s kartografskim prikazima). Nakon dovršenja zgrade koja je podignuta za umjetničku galeriju i vjeronaučno središte (1990.) otvorena je 25. jula 1990. Franjevačka galerija. Ona posjeduje preko 1500 umjetnina, počevši od slika starih majstora (XVII-XIX st.), preko klasika i majstora hrvatske moderne do slika i skulptura suvremena likovnog izraza. Uspješno je djelovala i u vrijeme proteklog rata i bila je pokretačem i nositeljem priprema u osnivanju Likovne akademije Sveučilišta u Mostaru sa sjedištem na Širokom Brijegu. Akademija djeluje od februara 1996. i smještena je u zgradi nekadašnjeg konvikta. No, Likovna akademija ipak nije prva visokoškolska ustanova koja djeluje na Širokom Brijegu. Naime, osim što je u vrijeme proteklog rata Sveučilište u Mostaru s većim brojem svojih fakulteta djelovao u ovome gradu, u samostanu je postojala tzv. kućna teologija (Studium domesticum Sacrae Theologiae) god. 1892./93., a možda i sve do osnivanja teologije u Mostaru 1895. Samostan i svetište običnim su ljudima najprije simbol katoličanstva, a potom i kolijevka ponovnog kulturnog i civilizacijskog rođenja. Najveći vjernički skup je 15. avgusta, jer su crkva i samostan, kao i Hercegovačka franjevačka provincija, posvećeni Marijinu uznesenju na nebo. U proteklom ratu crkva i samostanske zgrade ostale su neoštećene, iako je grad raketiran i bombardiran u više navrata.
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Široki Brijeg imala je 27.180 stanovnika, raspoređenih u 35 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Široki Brijeg , u cjelini, ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - općina Široki Brijeg, popis 1991.
ukupno: 27.180
- Hrvati - 26.884 (98,91%)
- Srbi - 148 (0,54%)
- Bošnjaci - 9 (0,03%)
- Jugoslaveni - 20 (0,07%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 119 (0,45%)
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - Grad Široki Brijeg, popis 1991.
ukupno: 5.039
- Hrvati - 4.979 (98,80%)
- Bošnjaci - 8 (0,15%)
- Srbi - 6 (0,11%)
- Jugoslaveni - 10 (0,19%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 36 (0,75%)
