Aleksandar Veliki
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
- Za druga značenja pojma Aleksandar pogledajte čvor članak.
Aleksandar Veliki ili Aleksandar III ili Aleksandar Makedonski (Pella, 356 p.n.e. - Babilon, 13. juni, 323 p.n.e.), makedonski kralj. Vladao je 336 p.n.e. - 323 p.n.e., član vladarske dinastije Argead. Kao zapovjednik udružene vojske Makedonije i Grčke osvojio je veliko Perzijsko carstvo, Egipat te sa vojskom došao do Indije. Nakon njegove smrti u 33.godini njegovo veliko carstvo se raspalo u ratovima njegovih vojskovođa koji se zovu dijadosi.
Sadržaj |
[uredi] Aleksandrovo djetinjstvo
Aleksandarovi roditelji su bili makedonski kralj Filip II Makedonski i epirska princeza Olimpija. U mladosti mu je učitelj bio čuveni grčki filozof Aristotel. Aristotel je napustio kraljevski dvor 340 p.n.e. i od tada Aleksandar sudjeluje u državnim poslovima. U bici kod Heroneje, 338 p.n.e., gdje je Filip II pobijedio udružene Atenu i Tebu, Aleksandar je zapovijednik lijevog krila kojim je porazio svetu cetu.
Kada se Filip rastao od Olimpijade i ponovo oženio drugom ženom, Aleksandar se s ocem žestoko posvađao. Isprva je Aleksandar otišao sa majkom u Epir. Ipak, ubrzo se vratio u Makedoniju i pomirio s ocem. Filipa je 336 p.n.e. ubio njegov sluga Pausinas. Budući da je i on odmah ubijen, pozadina ubojstva nikad nije riješena. Postoje pretpostavke da je njegova žena Olimpija isplanirala ubojstvo nakon čega ju je Aleksandar žestoko napao zbog sažaljenja prema ocu.No, ona ga je uvjeravala da je to učinjeno za njegovo dobro kako bi on došao na vlast i postao carem tog golemog carstva. Aleksandar se odmah uz podršku vojske, bez veće opozicije, proglasio kraljem. U to vrijeme Makedonija je imala veliku vojnu premoć nad Grčkom pa se moglo krenuti na veliki vojni pohod na Perziju.
[uredi] Dolazak na vlast
Aleksandar je najprije došao u Korint, gdje su ga izaslanici svih grčkih gradova, osim Sparte, imenovali vrhovnim vojnim zapovjednikom u pohodu na Perziju. Taj pohod je planirao prije smrti i Filip II. Aleksandar je otišao na sjever i porazio plemena Tribali i Iliri. U Grčkoj su se međutim, počele širiti glasine o njegovoj smrti pa se grad Teba spremao na ustanak. Aleksandar je munjevito stigao pred Tebu i zahtijevao da se grad preda. Kada su ga odbili, zauzeo je grad silom. Nekoliko tisuća tebanaca su okrutno ubijeni, a svi preživjeli stanovnici prodani su u roblje. Cijeli grad je, osim hramova, razrušen a svaki kamen u gradu preokrenut. Nakon toga ostali gradovi u Grčkoj su se pokorili.
[uredi] Aleksandrovi vojni pohodi
334 p.n.e. Aleksandar je napokon krenuo na pohod na Perziju. Upravu Makedonije povjerio je Antipateru. Antipater je, da održi mir u Grčkoj, raspolagao vojskom od 13.000 ljudi. Vojska kojom je zapovijedao Aleksandar brojila je oko 30.000 pješaka i 5000 konjanika: oko 15.000 Makedonaca, 7.000 vojnika iz grčkih gradova, te plaćenike. Drugi po rangu u makedonskoj vojsci bio je iskusni vojskovođa Parmenion. Perzijsko carstvo je bilo u velikoj krizi. Lokalni satrapi su u gradovima i pokrajinama vladali praktički samostalno. Zbog toga Perzijanci nisu imali veliku kopnenu vojsku, već tek mornaricu. Prvi sudar sa perzijskom vojskom bila je bitka kod Granika, 334 p.n.e..
Makedonska falanga pokazala se superiorna Perzijancima i Aleksandar je ostvario potpunu pobjedu.
Zarobljenici su poslani u Grčku svezani u lancima. Mnogi gradovi u Maloj Aziji otvorili su Aleksandru vrata i dočekali ga kao spasitelja. Oni koji su pružali otpor bili su zauzeti silom i surovo kažnjeni. U osvojenim gradovima Aleksandar je zbacivao tirane i uspostavljao demokratska uređenja, čime se osigurao od eventualnih pobuna. Aleksandar je odbijao voditi pomorsku bitku s Perzijancima, već je krenuo na osvajanje pomorskih gradova, suzivši tako prostor perzijskoj floti. Prilikom ulaska u grad Gordion, Aleksandar je mačem presjekao čuveni Gordijski čvor. Prema legendi onaj koji razriješi ovaj zamršen čvor vladat će svijetom. Presijecanjem čvora, Aleksandar je ispunio proročanstvo. Darije III., perzijski kralj, poražen je i u drugoj bici kod Isa, 333 p.n.e.. Darije je pobjegao, ali je njegova obitelj zarobljena. Odbivši sve Darijeve ponude za pregovore, Aleksandar nastavlja vojni pohod. 332 p.n.e. bez otpora ulazi u Egipat, gdje su ga slavili kao osloboditelja, dok su mu egipatski svećenici ukazali „božanske počasti“. U Egiptu je osnovao grad Aleksandrija, 331 p.n.e.. mnogi od njih su se zvali „Aleksandrija“. Kroz cijeli svoj pohod Aleksandar je osnovao nekoliko desetaka gradova, većinom iz vojnih razloga, te je tako postao najvažniji kulturni, znanstveni i trgovački grad onoga doba. Poznata Aleksandrijska knjižnica sadržavala je 700.000 svitaka pergamenta, što odgovara sadržaju od 100.000 knjiga. U međuvremenu, Antipater je u Grčkoj porazio spartanskog kralja Agisa III. u bici kod Megalopolisa, 331 p.n.e., pa je pohod mogao biti mirno nastavljen.
Teško pristupačan i okružen morem grad Tir se odbijao predati. Opsada Tira trajala je sedam mjeseci, ali je grad zauzet 332 p.n.e. Nakon zauzimanja, oko 10.000 ljudi je masakrirano, a svi preostali, njih oko 30.000, prodani su kao robovi. Krenuvši dalje na istok, Aleksandar je porazio Darija III. u bici kod Gaugamele i zauzeo Perzepolis, 331 p.n.e.. Kada se Darije htio predati ubio ga je njegov sluga Bes i proglasio se njegovim nasljednikom kao Artakserko IV. Krenuvši u potjeru za Besom Aleksandrova vojska je došla do Kabula, a u proljeće 329.p.n.e. prešla je 3.000 metara visok prijevoj preko planinskog masiva Hindukuša i spustila se u dolinu rijeke Amu-Darja, gdje je Aleksandar ubio perzijskog vojskovođu Besa i u cijelosti pokorio Perzijsko carstvo. Aleksandar se proglasio nasljednikom Perzijskog carstva i Babilon proglasio glavnim gradom svog imperija.
327 p.n.e. Aleksandar je krenuo na novi vojni pohod dalje na istok, i došao do gornjeg toka rijeke Ind. Ustanovili su da je rijeka puna krokodila za koje se tada vjerovalo da ih ima isključivo u Nilu. Došao je do zaključka da je Ind izvorište Nila i naredio admiralu Nearhu da izgradi flotu brodova kako bi mogao vojsku vratiti natrag u Egipat ploveći niz Ind do Nila. Premda je ukupan broj ljudi iznosio više od 100.000, to je uključivalo i žene, djecu, zabavljače i drugo. Vojna sila je bila oko 40.000 vojnika. Istočne dijelove Perzije osvojio je bez većeg otpora. Indijski vladar Por dočekao ga je kod rijeke Hidasp sa velikom vojskom koja je uključivala i 200 ratnih slonova. Bitka kod Hidaspa, 326 p.n.e., bila je krvava. Slonovi su nabijali Makedonce kljovama dok su Makedonci slonove tjerali bakljama. U metežu koji je nastao, slonovi su gazili i jedne i druge. Aleksandar je ipak pobijedio i zarobio Pora, kojeg je zatim oslobodio i prepustio mu civilnu upravu zemlje. Koliko je daleko na istok dospio, nije poznato. Kada je Aleksandar namjeravao ići dalje na istok do kraja svijeta vojska je počela pokazivati znakove pobune. Surova klima i tropske kiše smanjile su moral i Aleksandar je pristao na povratak u Babilon. Prema legendi, kada su vojnici odbili slijediti ga i odbacili oružje, Aleksandar se zatvorio u svoj šator i počeo plakati. 323 p.n.e. Aleksandar je planirao vojni pohod na sjever Afrike. Vojska je već bila spremna, ali je Aleksandar iznenada umro, 13. juna u Babilonu, gradu kojeg je namjeravao proglasiti prijestolnicom svog golemog carstva
[uredi] Aleksandrova smrt
Aleksandar je umro 13 lipnja u 33. godini života. Obično se navodi da je uzrok smrti groznica (malarija) ili neka nepoznata bolest. Ima i indikacije da radi se o otrovu.
ALEKSANDAR VELIKI A. MAKEDONSKI živio je od 356 g.p.n.e. a umro je 323 g.p.n.e. Navodno je umro od nepoznate bolesti (malarije) u svojoj 33. godini života. nakon njegove smrti njegova žena mu rađa sina koji je umro vrlo mlad u bici tako da Aleksandar nakon svoje smrti nije ostavio svog nasljednika. Njegova smrt nije baš točno utvrđena jer je velika mogućnost da je jednostavno bio otrovan. Imao je mnogo protivnika a i vojsci je bilo dosta ratovanja.
[uredi] Mjesto i značenje u historiji
Mnogi od nas znaju ponešto o Aleksandrovu životu, no on sam, njegov duh, osjećaji i misli većini nas su nepoznati. Aleksandar je bio čovjek s vizijom u koju je vjerovao i nastojao ju ostvariti. Aleksandar veliki osvojio je svijet svojom vojnom vještinom i umjećem ali , što je još važnije, silom svojih ideja. Ono što je postigao u nepune 33 godine života odjekuje već stoljećima i utječe na naše živote. Aleksandar je bio istraživačkog duha. Njegov put dug 35.500 km imao je za cilj stvaranje novog svijeta i nove sudbine za ljudski rod. Privremeno je ujedinio Istok i Zapad i proširio starumakedonsku kulturu i misao širom Istoka, a utjecaji toga osjećaju se i danas. Uzori su mu bili Ahil i Heraklo i može se reči da je bio veliki čovjek koji je nadmašio mitove i svoje uzore. To nije samo lekcija iz povjesti već priča o čovjeku kojeg danas svi mi možemo razumjeti.
[uredi] Aleksandar privatno
Aleksandar je bio i osobno izuzetna pojava. U bici uvijek je bio u prvom redu zajedno sa pješacima i predvodio ih. Njegovi vojnici su u njemu vidjeli Boga. Kada se vratio iz Indije zatražio je da ga se proglasi Bogom, a u njegovom prisustvu se moralo klečati na koljenima.
Buran mu je bio i privatni život. Ženio se dva puta i imao brojne ljubavnice. Postoje i informacije o homoseksualnim sklonostima (Varia Historia,12.7), takvi su bili normalno u tom razdoblju ali to ne znači homosekaualni identitet po današnjom uzoru. Prva žena, baktrijska princeza Roksana rodila je nakon njegove smrti Aleksandra IV. Makedonskog. Druga žena mu je bila Stateira, kćer Darija III. Sa svojom ljubavnicom Barsinom imao je sina Herakla. Svi su oni ubijeni u borbama nakon njegove smrti.
(preneseno sa hr.wikipedia.org)
