Demokratska Republika Kongo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Za druga značenja pojma Kongo pogledajte čvor članak.

Demokratska Republika Kongo
République Démocratique du Congo


(Zastava)	(Grb)

Službeni jezik

francuski (nacionalni jezici su lingala, kikongo, svahili i tshiluba)

Glavni grad

Kinshasa

Predsjednik

Joseph Kabila

Predsjednik vlade

Joseph Kabila

Površina
- Ukupno
- % vode

12. na svijetu
2.345.410
3,3%

Stanovništvo
- Ukupno
- Gustoća

22. na svijetu
60.085.804
26/km²

Nezavisnost

Od Belgije 30. juna 1960.

Valuta

kongoanski franak (100 centima)

Vremenska zona

UTC +1, ljeti +2

Državna himna

"Debout Congolais"

Internetski nastavak

.cd

Pozivni broj

243

Demokratska Republika Kongo (prijašnja imena Zair i Kongo-Kinshasa) je država u središnjoj Africi. Po površini je treća na kontinentu, iza Alžira i Sudana. Kratkom obalom (37 km) izlazi na Atlantski okean kod ušća rijeke Kongo, a graniči sa Republikom Kongo na sjeveroistoku, Srednjoafričkom Republikom na sjeveru, Sudanom na sjeveroistoku, Ugandom, Ruandom, Burundijem i Tanzanijom na istoku, Zambijom na jugoistoku te Angolom i njenom eksklavom Cabindom na jugozapadu odnosno zapadu.

[uredi] Historija

U pretkolonijalnom razdoblju na području današnjeg Konga postojalo je nekoliko većih Bantu kraljevstava među kojima se isticala država Kongo u zapadnom dijelu zemlje. Upravo su s njom Evropljani prvo uspostavili kontakt i tim imenom nazvali rijeku, a kasnije i cijelu zemlju. Veće države osnovali su i narodi Luba i Lunda na istoku.

Evropljani su od 16. vijeka bili prisutni na obalama Atlantskog okeana gdje se obavljala trgovina robljem i slonovačom, ali tek su u 19. vijeku započeli ozbiljnije pohode u unutrašnjost. Veće evropske kolonijalne sile nisu bile zainteresirane za dolinu Konga jer su je smatrale teško prohodnom i neprofitabilnom pa ju je tokom 1880-ih uspio prisvojiti belgijski kralj Leopold II uz pomoć američkog istraživača Henryja Mortona Stanleya, i to kao svoj privatni posjed u kojem je imao apsolutnu vlast – Slobodnu Državu Kongo.

Slobodnom Državom se pod Leopoldovom vlašću upravljalo kao profitnom korporacijom, a kolonizatori su morali posezati za nasiljem kako bi prisilili domaće stanovništvo na rad u plantažama kaučukovca. U prvim godinama 20. vijeka sve su glasniji bili pozivi za oduzimanjem Konga Leopoldu te je kolonija 1908. postala posjed Belgije. Položaj domaćeg stanovništva se donekle popravio, ali odnos prema Afrikancima ostao je paternalistički, npr. kroz zabranu konzumacije alkohola i uvođenje policijskog sata u gradovima.

Sredinom četrdesetih afričko se stanovništvo počelo politički organizirati, uglavnom po etničkim linijama. Na prvim izborima na kojima su sudjelovali i Afrikanci 1957. u prvi plan su izbile skupine koje su se zalagale za brzu neovisnost zemlje, koja je i ostvarena 1960.

Unutar mjesec dana od osamostaljenja Kongo je potonuo u haotični sukob etničko-teritorijalnih frakcija koji je s kraćim razdobljima smirivanja trajao do 1965. Zemlja je postala jedno od bojišta hladnog rata jer su Sovjetski Savez i zemlje Zapada podupirale sukobljene strane. Pojedine pokrajine pokušale su se otcijepiti, a najduže je trajala secesija rudama bogate Katange na jugoistoku. Najpoznatije žrtve ovog rata bili su prvi premijer Konga Patrice Lumumba kojeg su uz sudjelovanje belgijskih snaga i prešutni pristanak SAD-a ubili katanganski separatisti nakon što je primio sovjetsku pomoć, te glavni tajnik Ujedinjenih naroda Dag Hammarskjöld koji je poginuo u avionskoj nesreći putujući na mirovne pregovore s vlastima Katange.

Razdoblje nestabilnosti okončao je 1965. vojnim udarom general Joseph-Désiré Mobutu (kasnije poznat pod imenom Mobutu Sésé Seko). U drugoj je polovici šezdesetih uklonio demokratske političke institucije koje su po mišljenju mnogih Kongu donijele više štete nego koristi, i učvrstio svoju osobnu vlast dijeleći privilegije poslušnicima. Ustavom iz 1967. dane su široke ovlasti predsjedniku i zemlja je centralizirana oduzimanjem pokrajinama prava na biranje guvernera. Mobutu je promovirao afrički karakter Konga pa je zemlji 1971. promijenio ime u Zair, a kasnije i uveo tradicionalnu nošnju umjesto zapadnjačkog odijela te naložio napuštanje kršćanskih osobnih imena. Širenje politike zairizacije u područje pivrede kroz oduzimanje najvećih kompanija strancima i njihovu predaju u ruke ljudi bliskih Mobutuu urodilo je katastrofom pa su neke eksproprijacije kasnije poništene. Ipak, Mobutova čvrsta odanost politici SAD-a u regiji omogućila mu je ostanak na vlasti do kraja hladnog rata.

U devedesetima je Mobutu bio prisiljen na ustupke u pogledu demokratizacije. Nakon dvije i po decenije dopušteno je višestranačje, ali ubrzo je postalo jasno da predsjednik ne namjerava dijeliti stvarne ovlasti s opozicionim političarima. U drugoj polovici devedesetih sukob Hutua i Tutsija iz susjedne Ruande prelio se u Kongo: vođa pobunjenika s jugoistoka zemlje Laurent Desire Kabila uz jaku podršku Tutsija iz Konga i njihovih ruandskih sunarodnjaka srušio je 1997. Mobutuov režim. Kabila je nakon dolaska na vlast zahladio odnose sa svojim prijašnjim pokroviteljima pa su se sukobi na istoku ponovno razbuktali i prerasli u opći rat s više od 3 milona ubijenih i umrlih od gladi i bolesti. Ubijen je pod nejasnim okolnostima 2001, a vlast je preuzeo njegov sin Joseph koji je u prijelaznu vladu uključio predstavnike svih sukobljenih strana.

[uredi] Vlada

[uredi] Političke podjele

[uredi] Geografija

Niska (300–700 m) i prostrana zavala rijeke Kongo pokrivena gustom kišnom šumom zauzima središnji i zapadni dio zemlje. Sa sjevera i juga obrubljuju je ravnjaci s nadmorskom visinom iznad 1000 m, a s istoka planinski lanci koji su dio Velikog tektonskog jarka. U njima se nalazi i najviši vrh Pic Marguerite (5.110 m) na planini Ngaliema (Stanley). Velik dio istočne granice čine jezera Albert, Edward, Kivu i Tanganyika koja ispunjavaju dno tektonskog jarka.

Najveći gradovi su: glavni grad Kinshasa (ranije Léopoldville, oko 7,5 mil. st.) na zapadu, Lumumbashi (Elisabethville, oko 1,5 mil.) na jugu i Kisangani (Stanleyville, oko 500.000) na istoku zemlje.

[uredi] Privreda

Kongoanska privreda je, usprkos velikim prirodnim bogatstvima, u padu od sredine 80-ih. Godine građanskog rata, korupcije, lošeg upravljanja i fluktuacija cijena glavnih izvoznih proizvoda nanijeli su privredi velike štete od kojih se tek počelo oporavljati. Zajedno s još nekoliko afričkih država koje su nedavno bile pogođene ratovima Kongo spada u grupu najsiromašnijih svjetskih zemalja.

Najveći dio stanovništva bavi se poljoprivredom za vlastite potrebe. Izvoze se rude (bakar, kobalt), nafta, poljoprivredni proizvodi (kafa). Procjena BDP-a za 2004. bila je 700 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

[uredi] Stanovništvo

Većinu stanovništva čine narodi skupine Bantu, među kojima su najveći Luba, Kongo, Mongo i Lunda. Osim Bantua, na sjeveru žive narodi nilsko-saharske skupine, a u središnjem i istočnom Kongu skupine Pigmeja koje se smatra najstarijim stanovnicima ovog područja. Jezici međusobnog sporazumijevanja različitih naroda su francuski i svahili te tri tzv. nacionalna jezika: lingala kojom se govori u glavnom gradu, kongo i tshiluba. Najbrojnija religija je kršćanstvo kojem pripada više od 80% stanovništva. Katolika je nešto više nego protestanata, a snažna je i domaća kršćanska crkva proroka Simona Kimbangua.

[uredi] Kultura

[uredi] Relevantni članci

[uredi] Vanjski linkovi

Države Afrike
Alžir \| Angola \| Benin \| Bocvana \| Burkina Faso \| Burundi \| Centralna Afrička Republika \| Čad \| Demokratska Republika Kongo \| Džibuti \| Egipat \| Ekvatorijalna Gvineja \| Eritreja \| Etiopija \| Gabon \| Gambija \| Gana \| Gvineja \| Gvineja-Bisau \| Južnoafrička Republika \| Kamerun \| Zelenortska Republika \| Kenija \| Komori \| Lesoto \| Liberija \| Libija \| Madagaskar \| Malavi \| Mali \| Mauritanija \| Mauricijus \| Maroko \| Mozambik \| Namibija \| Niger \| Nigerija \| Obala Slonovače \| Republika Kongo \| Ruanda \| Sao Tome i Principe \| Senegal \| Sejšeli \| Sijera Leone \| Somalija \| Sudan \| Svazi \| Tanzanija \| Togo \| Tunis \| Uganda \| Zambija \| Zimbabve \| Zapadna Sahara
Zavisne teritorije: Sveta Helena

Države Afrike