Erich Ludendorff
Izvor: Wikipedija
| Erich Ludendorff | |
|---|---|
| 9. travnja 1865. — 20. prosinca 1937. | |
 Erich Ludendorff |
|
| Mjesto rođenja | Kruszewnia, Poljska |
| Mjesto smrti | Njemačka |
| Odanost | Njemačka |
| Godine u službi | 1924. - 1937. |
| Političko mjesto | nacistički poslanik |
| Stranka | NSDAP |
| Služba u vojsci | 1914.-1923. |
| Bitke i ratovi | Prvi svjetski rat |
| Ostala djela | Totalni rat |
Erich Ludendorff (u literaturi krivo navedeno Erich von Ludendorff, Kruszewnia, 9. travnja 1865. - 20. prosinca 1937.), njemački general i vojni teoretičar.
Jedan od najznačajnijih rukovodilaca njemačke vojske i organizatora ratne privrede u Prvom svjetskom ratu i otvoreni eksponent njemačkog militarizma. Poslije I sv. rata angažira se na strani Hitlera (u pivskom puču 1923.), a 1924. postaje nacistički poslanik u Reichstagu. Poznato mu je djelo Totalni rat.
[uredi] Biografija
Ludendorff je rođen u Kruszewniji, blizu Posena, Pruska (danas Poznan, Poljska).Iako sam nikad nije bio rastrošan i bahat sa novcem, Ludendorff pripada visokoj klasi preko svoje majke, Klare von Tempelhoff. Odrastao je na maloj seoskoj farmi i prvo obrazovanje je dobivao od svoje strine. Primljen je u kadetsku školu u Plönu, najprije zbog svog izvrsnog poznavanja matematike i radne etike,koju ja kasnije upražnjavao uvijek kroz svoj rad. Ludendorff je kadetsku školu pohađao zajedno sa Heinzom Guderianom, a ta je ista škola dala mnoge dobro uvježbane njemačke vojne oficire.Dobio je čin oficira Njemačkog kriznog štaba 1894. godine,a osobito se iskazao u pripremi plana napada na Francusku 1908. godine,tzv. Schlieffen plana. U I.Svjetskom ratu je Ludendorff najprije bio vodnik II. Njemačkog voda,pod vodstvom Karla von Bülowa. Bio je zaslužan za zauzimanje utvrde Liege, bez čega plan Schlieffen ne bi mogao uspjeti. Nakon što je izvršio ovu misiju jako uspješno,poslan je u Istočnu Prusku,gdje je radio sa Paulom von Hindenburgom. Hindenberg se oslanjao na Ludendorffa i Hoffmanna, pogotovo u planiranju i izvršenju napada kod Tannenberga i Mazurskih jezera. 1916. godine,kad je Falkenhayn dao ostavku,njegovo mjesto Šefa kriznog štaba Njemačke, je preuzeo Hindenburg, i postavio je Ludendorffa za svog ličnog asistenta i zamjenika.Ludendorff je zagovarao neograničen pomorski rat, što je kasnije bio jedan od glavnih razloga zašto su SAD ušle u rat. Nakon što se Rusija povukla iz rata 1917. godine, Ludendorff je bio jedan od glavnih osoba za potpisivanje mira u Brest-Litovsku u ožujku 1918. godine. Bio je poslan na Zapadni front, i vodio je mnoge uspješne njemačke napade,ali nije uspio da slomi savezničke snage.Jačina američke vojske ga je natjerala da se povuče. Popustio je na živcima i zatražio od Reichstaga hitno potpisivanje mira.Poslije toga odlazi iz Njemačke u Švedsku.
U azilu je napisao mnoge knjige, u kojima je od njemačke vojske stvarao legendu i ponos njemačkog naroda,ali je rekao da je vojska dobila nož u leđa od ljevičara. Nađen je njegov dnevnik,u kojem opisuje avanture sa mnogim ljubavnicama u Pruskoj i Bavarskoj. Ludendorff se vratio 1920. godine u Njemačku,gdje je bio oduševljen Hitlerom i njegovim političkim programom,tako da mu se pridružio u njegovom državnom udaru,koji nije uspio1923..Godine 1924. je izabran za predstavnika Nacističke partije,gdje je zasjedao do 1928. godine. 1925. godine je izgubio predsjedničke izbore od svog bivšeg komandanta Paula von Hindenburga. Prije uspona Hitlera, Njemačka ga je htjela poslati u Kinu, da reformira kinesku vojsku promičući njemačke interese i modele, ali je ovo onemogućeno Versajskim ugovorom. Za svjetske probleme je smatrao odgovornim kršćane, Židove i masone. Sa svojom drugom suprugom, Mathillde, je osnovao mali pokret koji je nazvao "Bund für Gotteserkenntnis (Savez za spoznaju Boga)". Odbio je 1935. godine mjesto generala, koje mu je nudio Hitler. Ludendorff je umro 1937. godine,a pokop mu je bio državnički,uz sve počasti. Na pokopu je prisustvovao i govorio Hitler.
