Jabuka
Izvor: Wikipedija
 |
|
| Jabuka | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Jabuka (Malus domestica)
|
||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||
|
||||||||||||||
|
|
||||||||||||||
| Malus domestica Borkh. |
||||||||||||||
|
|
Jabuka je skupno ime za sorte Malus domestica Borkh. Ostali nazivi i sinonimi: Malus communis Lam., Malus silvestris Mill. (divlja jabuka), Malus pumila (pitoma jabuka), Malus Paradisiaca Med., Pirus malus v. austera (kisela jabuka). Narodni nazivi su jabelko, jaboko, jabolka, jabuko, jablan.
[uredi] Opis biljke
Već u starom vijeku bila je dobro poznata velika vrijednost jabuke i njezino upotrebljavanje u ljekovite svrhe. Stablo Malus domestica pripada porodici Rosaceae. Ona je najrasprostranjenija voćka, a Karlo Veliki je naredio sadnju jabuka u njemačkim zemljama oko 800. godine, a oko 1600. godine bilo je poznato gotovo 200 sorti jabuka. Iz vremena Starog Rima potječe uzrečica ab ovo usque ad mala, što znači od jajeta sve do jabuke. Tada je bilo uobičajeno obrok započeti jajetom, a završiti jabukom. Bila je vrlo cijenjena, zbog svoje arome, slatkoće, ali i ljepote. Jabuka sadrži i do 90% vode, u kojoj su otopljene različite tvari te prolazi kroz želudac u roku od 15-20 minuta. Zato ju treba jesti prije obroka ili nekoliko sati poslije. Ukoliko se jede s drugom hranom onda boravi u želucu i nekoliko sati.
Prema vremenu sazrijevanja razlikujemo rane ili ljetne, srednje rane ili jesenske, te kasne ili zimske jabuke.
Po obliku se dijele na okrugle, šiljate, plosnate, rebraste, bez rebara, s dubokom ili plitkom čašicom.
Dijele se i po boji i svojstvu pokožice ploda na crvene, žute, šarene, obojene kao mramor, odnosno, glatke, sjajne, hrapave, i masne jabuke.
