Sparta
Izvor: Wikipedija
Sparta (Σπάρτη) je grad na grčkom poluotoku Peloponezu. Nekoliko kilometara od današnjeg grada nalaze se ostaci drevne Sparte, starogrčkog grada-države, jednog od najslavnijih antičkih mjesta. Grad-država je pokrivao cijelu Lakoniju i Meseniju, te je bio najmoćnija peloponeska država. Njezino je drugo ime bilo Lakedemon, pa su se stanovnici zvali Spartanci ili Lakonci.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Sparta je u 6. stoljeću prije Krista pobijedila glavnog suparnika, grad Arg, i postala vodeća sila Peloponeza. Kad je početkom 5. stoljeća Perzija napala Grčku, Sparta se općenito smatrala vođom helenskog saveza. Grčka je pobijedila Perziju, ali unatoč junačkim podvizima spartanske vojske kod Termopila i Plateje, kao pravi je vođa iznikla Atena.
Dok je Atena gradila moćno brodovlje i dala se u stvaranje pomorskog carstva, Sparta isprva nije poduzimala ništa, jer nikad nije imala kolonijalne pretenzije. Međutim, nakon manjih sukoba 457-449., Sparta je zaratila s Atenom 431. prije Krista, čime je počeo Peloponeski rat, koji je trajao 25 godina i završio 405. prije Krista pobjedom Sparte.
Ipak, Sparta nije nikad bila uspješna u vođenju drugih Grka, pa je nakon raznih sukoba opet izgubila prevlast u Grčkoj, i to uglavnom zbog vojnih pobjeda Tebe oko 370-360. prije Krista. Na kraju je podlegla snagama Aleksandra Makedonskog, a poslije ju je na Peloponezu oslabila Ahejska liga. Ipak, Sparta je posve pokleknula tek po dolasku Rimljana, koji su 146. prije Krista pripojili Grčku rimskoj provinciji Makedoniji.
Tako je zavladalo dugo razdoblje mira, sve do seobe naroda, kad su Spartu opljačkali Goti i Huni, a naselili su se i Slaveni, koji su se zatim povukli pred snagom Bizanta u planine, gdje su navodno ostali sve do vremena Osmanskog Carstva. Nakon što su se Grci oslobodili Turaka u Ratu za nezavisnost 1834., sagrađena je današnja Sparta, koja je sjedište prefekture (nomos) Lakedemon i ima oko 20.000 stanovnika.
[uredi] Vojska
Sparta je najslavnija po svojoj vojsci. Vojnu je službu Spartanac počinjao u dvadesetoj godini života. Za razliku od drugih grčkih gradova-država, Sparta je imala profesionalnu vojsku - njezini građani nisu radili ništa drugo nego vježbali ratne vještine, a zakonom im je bilo zabranjeno baviti se obrtom ili trgovinom. Zbog toga, kao i zbog strogih životnih uvjeta (vidi poglavlje "Državno uređenje"), spartanska je vojska bila doslovno nepobjediva. Prvi su poraz spartanski hopliti doživjeli tek 371. prije Krista kod Leuktre.
Najveći spartanski vojni podvig je bitka kod Termopila, gdje je odred od 300 Spartanaca pod kraljem Leonidom izginuo kako bi zadržao golemu perzijsku vojsku.
[uredi] Državno uređenje
Sparta je bila oligarhija, to jest, vladao je mali sloj moćnika. Spartansko je državno uređenje po mnogo čemu jedinstveno u povijesti. Prema legendi, to se uređenje nije mijenjalo od doba mitskog kralja Likurga, koji ga je zasnovao u 7. stoljeću prije Krista. Državom su ravnopravno vladala dva kralja, koji su prvenstveno imali vjerske, sudske i vojničke dužnosti. Tijekom 5. stoljeća prije Krista, kraljevi su malo-pomalo gubili stvarnu vlast, koja je sva prešla u ruke državnih dužnosnika efora.
Sparta je bila vojnička država, a građani profesionalni vojnici, što je jako utjecalo na način života. Spartanski je novac bio praktički bezvrijedan. Kako građani nisu smjeli raditi, poljoprivredom i zanatima bavili su se heloti, spartanski robovi. Zbog velikog broja helota, u Sparti je praktički stalno vladalo izvanredno stanje zbog mogućnosti njihove pobune.
Odmah nakon rođenja, djeca građana su bivala podvrgnuta provjeri tjelesnih osobina. Ako bi dijete bilo slabašno ili nakazno, ostavljalo se na planini Tajget da ga požderu divlje zvijeri. Dječaci su se do sedme godine života odgajali kod kuće, a spartanske su dadilje bile glasovite po cijeloj Grčkoj. Zatim ih je preuzimala država i podvrgavala ih svakodnevnim tjelesnim vježbama. I žene su se obrazovale i vježbale.
Homoseksualnost, općenito raširena u Grčkoj, bila je pravilo u Sparti, gdje su efori kažnjavali čovjeka koji ne bi volio dječaka. Smatralo se da odnos zrelog muškarca s adolescentom doprinosi obrazovanju potonjega. Zato se stariji ljubavnik zvao eispnelas (nadahnjivač), a mlađi aitas (slušatelj).
[uredi] Lakonske izjave
Spartanci su bili škrti na riječima, pa je i u današnjem jeziku ostao izraz lakonski za kratku izjavu. Evo dva slavna primjera spartanskih izjava:
- Prema legendi, neki je kralj namjeravao napasti Spartu, te im je poslao poruku: Ako pobijedim u ovom ratu, zauvijek ćete biti roblje. Spartanci su kao odgovor poslali samo jednu riječ: Ako.
- Kad je u Peloponeskom ratu spartanski vojskovođa Mindar izgubio veliku pomorsku bitku protiv Atenjana, vojska je u grad poslala ovu poruku: Brodovi izgubljeni, Mindar mrtav, vojska gladuje, ne znamo što ćemo.
