Homoseksualnost
Izvor: Wikipedija
 |
|
Homoseksualnost je fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost uglavnom prema osobama istoga spola.
Sadržaj |
Seksualna orijentacija, seksualne manjine, seksualni identiteti
Homoseksualnost je seksualna orijentacija.
- Seksualne i rodne manjine - politički korektnan naziv za osobe seksualnog identiteta (odnosno seksualne orijentacije), rodnog identiteta i rodnog izražavanja koje istupaju iz trenutno društveno prihvatljivih normi. Transrodost je "rodna manjina". Homoseksualnost i biseksualnost su "seksualne manjine".
Krovni termin za sve ove identitete jest: LGBTIQ, ova skraćenica je složena od sljedećih riječi: Lezbijke, Gejevi, Biseksualne, Transrodne, Interseksualne i Queer osobe.
Homoseksualne osobe oba spola/roda u popularnoj se kulturi zovu "gej", što je njihov seksualni identitet, i ona je nastala pohrvaćenjem engleske riječi gay. Engleska riječ "gay" znači biti "sretan", "veseo" te je kao takva često bila korištena u poeziji i književnosti, no nakon 1950ih godina 20. stoljeća, ova uzima se kao identitet homoseksualnih osoba, no ipak najčešće muškaraca. Žene homoseksualne orijentacije su u većini prihvatile termin "lezbijka", kao svoj seksualni identitet.
Postoji mnogo različitih termina koje se odnose LGBTIQ osobe. Neke od njih su prvenstveno namijenjene da bi uvrijedile ili diskriminirale, no ponekad LGBTIQ osobe koriste iste termine za samoidentifikaciju. Queer teorija tu pojavu, često i kao politički čin, naziva "obrnutim diskursom".
Evolucija i današnje ponašanje
Evolucija je pasivan proces prilagodbe organizma okolini, s ciljem preživljavanja/održanja vrste. Kako je evolucija spor proces mnoge osobine koje su nam nekad bile potrebne ostale su nam i danas. Tako se npr. muškarci bolje snalaze u prostoru jer su nekada oni išli u lov a za to je bilo potrebno prostorno snalaženje. Iz istog razloga žene su bolje u vizualnom pretraživanju jer su one skupljale plodove (bobice i sl.) za što je bila potrebna ta sposobnost. Preferencija slatkog okusa je također posljedica evolucije jer slatko je češće značilo zdravo i bezopasno, a gorko – otrovno.
Homoseksualnost se objašnjava kao mogući nusprodukt homosocijalnosti (istospolnog prijateljstva). Da bi među grupama ljudi, koje su imale zajednički zadatak kao ići u lov, opstao dobar odnos i cilj bio izvršen razvila se homoseksualnost s ciljem učvršćivanja prijateljstva, odnosno bolje emocionalne povezanost. To je imalo za posljedicu veću vjerojatnost pomaganja u nevoljama, a time i doprinosilo očuvanju vrste.
Drugo evolucijsko objašnjenje homoseksualnosti odnosi brigu za potomstvo. Kako je u kameno doba smrtnost bila velika, a o potomcima je ovisilo očuvanje vrste, pretpostavlja se da se homoseksualnost razvila kako bi ti pojedinci (bez vlastitih potomaka) doprinosili brizi za tuđu djecu, čime su im povećavali vjerojatnost preživljavanja.
Evolucija i današnje ponašanje - mozak
Na spomen mozga i homoseksualnost najpoznatiji je Simon LeVay koji je post-mortem usporedio mozgove tri grupe ispitanika. Muških homosesksulaca i muških i ženskih heteroseksualaca/ki. Rezultati su potvrdili ranije nalaze da je INAH 3 (treća intersticijska jezgra anteriornog hipotalamusa) više nego dvostruko veća kod heteroseksualnih muškaraca nego kod heteroseksualnih žena i homoseksualnih muškaraca. Te je rezultate teško interpretirati jer se povezanost ne može kauzalno tumačiti. Moguće je da je ta jezgra uzrok homoseskualnosti, da je posljedica ili da postoji treći činitelj koji tu ima utjecaja.
U replikaciji LeVayevog eksperimenta koji su vodili William Byne i sur. rezulti su pokazali da je INAH 3 kod homoseksualnih muškaraca veća od INAH 3 heteroseksualnih žena, a manja od INAH 3 heteroseksualnih muškaraca, iako razlika nije dostigla nivo statističke značajnosti.
Allen i Gorski usporedili su veličinu prednje komisure u mozgu kod homoseksualnih muškaraca i heteroseksualnih muškaraca i žena, te uvtrdili da je kod homoseksualnih muškaraca značajno veća u odnosu na heteroseksualne muškarce i žene.
Swaab i Hofman utvrdili su razlike u veličini suprahijazmatske jezgre između homoseksualnih I heteroseksualnih muškaraca.
Evolucija i današnje ponašanje - genetika
Fenotip homoseksualne osobe je dosljedan njezinu genotipu, no javlja se fizička privlačnost prema članovima istoga spola. Sve se češće javljaju dokazi da je homoseksualnost barem dijelom nasljedna pojava. Prva istraživanja na tom području navode osjećaje koje homoseksualni pojedinci razvijaju još kao djeca, puno prije postanu svjesni postojanja ili značenja samog pojma.
Na genetski utjecaj na homoseksualnost kod ljudi najbolje ukazuju istraživanja blizanaca. Studija iz 1991. (Bailey i Pillard) je otkrila da je vjerojatnost da su oba jednojajčana blizanca homoseksualna veća od one kod parova istospolnih dvojajčanih blizanaca. Točnije, kod 52 % parova jednojajčanih blizanca u kojih je barem jedan brat homoseksualan, oba brata pokazuju homoseksualne sklonosti. Istovremeno to vrijedi za samo 22 % dvojajčanih parova blizanaca. Usto su dva područja mozga različite veličine kod homoseksualnih u odnosu na heteroseksualne muškarce.
1993. Dean Hamer, istraživač pri Nacionalnom centru za rak u SAD-u, koristi alate suvremene molekularne biologije s ciljem odgovaranja na stoljetno pitanje je li homoseksualnost nasljedna. Hamer je pratio naslijeđe pet označenih slijedova DNK na X kromosomu kod 40 parova homoseksualne braće. Iako su ti DNK slijedovi visoko varijabilni kod ukupne populacije, bili su identični u 33 bratska para. Hamer je svoj nalaz rastumačio kao da genski uzrok homoseksualne sklonosti kod pojedinca leži na X kromosomu. No rad je samo prepoznao DNK slijedove koji su učestaliji među homoseksualnim blizancima, ne i gen uzročnik.
Hamerovo izviješće i danas uzrokuje kontroverze u znanstvenoj zajednici. Jedna je istraživačka skupina potvrdila i proširila njegov rad, otkrivši da kada su dva brata homoseksualna i imaju brata koji je heteroseksualan, heteroseksualni brat ne nosi oznake na X kromosomu. Ista studija nije naišla na kromosomske oznake kod parova homoseksualnih sestara. Više je istraživačkih skupina opovrglo Hamerova otkrića. No gen koji upravlja homoseksualnošću se ne treba nužno nalaziti na spolnom kromosomu gdje ga je Hamer prvotno tražio. Trenutne studije za takvim genima tragaju i na autosomima.
Drugi pristup razumijevanju biološke osnove homoseksualnosti podrazumijeva genetičku manipulaciju muških jedinki vinskih mušica za oslikavanje homoseksualnog ponašanja. Mutirani alel gena određuje boju očiju mušica ispoljavajući "bijelo" svojstvo, no samo u stanicama oka. Boja očiju divljeg tipa je crvena. Istraživači su izmijenili embrije muških vinskih mušica, tako da su odrasle jedinke kukaca ispoljavale bijeli gen u svakoj stanici. Rezultirano ponašanje izmijenjenih jedinki je nalikovalo međusobnom udvaranju, po svoj prilici uzrokovanom izmijenjenim genom.
Mogućnost genetičkog induciranja homoseksualnog ponašanja ukazuje na genetičko upravljanje putem biokemijske osnove fenotipa. Produkt bijelog gena je enzim koji upravlja bojom očiju tako da omogućava stanicama korištenje aminokiseline triptofana, koji je nužan za proizvodnju hormona serotonina. Kada sve stanice vinske mušice ispoljavaju mutirani bijeli gen, smanjuje se razina serotonina u mozgu što uzrokuje neobično ponašanje. U drugih je životinja sniženi moždani serotonin usko povezan s homoseksualnim ponašanjem.
Muški pingvini, jedan od nekoliko homoseksualnih parova u Central Park Zoo u Manhattanu.
(Silka:Nicole Bengiveno/The New York Times)
Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje
Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje nije isto. Seksualna orijentacija je urođena, a seksualno ponašanje promjenjivo. Do homoseksualnog ponašanja heteroseksualnih može doći u adolescenciji (fazi istraživanja svoje seksualnosti), u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola (bez suprotnog) npr. u vojsci, crkvi, zatvoru, itd. Ta dva termina treba razlikovati.
Homoseksualno ponašanje u životinja
Od 3000 proučavanih, homoseksualnost je zabilježena u oko 450 životinjskih vrsta, poput grizli medvjeda, gorila, bonobo čimpanzi, ovaca, dupina, guštera, pingvina, 130 različitih vrsta ptica, 60% kukaca. Čimpanze i delfini, smatra se, u potpunosti su biseksualni.
Vidi još
