Vitamin A

Izvor: Wikipedija

Vitamin A je topljiv u mastima odnosno uljima. Njegovo je djelovanje uglavnom posljedica vezanja za specifične nuklearne receptore te tako kasnije utječe na sintezu specifičnih proteina. Važan je za kontrolu rasta i razvoja epitelnog tkiva tj. za diferencijaciju te sudjeluje u stvaranju vidnog pigmenta. Pa tako njegovi nedostaci nose razne poremećaje, od noćnog sljepila do određenih dermatoloških problema. Uz to značajan učinak vitamina A proizilazi iz njegovih antioksidacijskih svojstava (tako da se veže za slobodne radikale u tijelu). Ali važno je znati da najveće probleme u tijelu vitamin A može izazvati prevelikim unošenjem u organizam. Tada dolazi do brojnih toksičnih učinaka praćenim poremećajima u probavi, na koži, kostima i zglobovima.

Vitamin A se u organizmu pojavljuje u različitim oblicima, pa možemo govoriti o skupini vitamina A. Svi zajedno pripadaju retinoidima tj. derivatima retinoične kiseline (esteri, eteri ili alkoholni derivati). Vitamin A u užem smislu nazva se retinol ili vitamin A1. To je cikloheksanski prsten na kojem su tri –CH3 skupine i pobočni lanac s četiri dvostruke veze te primarnom –OH skupinom. Retinol je narančasto viskozno ulje. Ovaj se vitamin otapa u alkoholu i biljnim uljima dok u vodi i glicerolu ne. Toplina mu može smanjiti aktivnost, a relativno se brzo razgrađuje djelovanjem dnevne i ultraljubičaste svjetlosti. Tako danas postoje mnoge tvari koje to onemogućuju.

Glavni izvori vitamina A su inače jetra, mlijeko i mliječni proizvodi, maslac, žutanjak i riba. U tkivu životinja i morskih riba je prisutan u esterificiranom stanju. Dok u biljkama se nalazi kao provitamin A ili β-karoten. Iz mrkve je bio izoliran već u 19. stoljeću i nazvan je karotenom. Prepručene dnevne količine (RDA) ovog vitamina danas za odrasle muškarce i žene iznose 800 – 1000 μg, dok se kod terapijske primjene ona znatno razlikuje.

Vitamin A ima vrlo važnu ulogu u organizmu. Sudjeluje prije svega u sintezi vidnog pigmenta - rodopsina pa tako djeluje protiv raznih očnih bolesti. Ima izraziti učinak na epitelno tkivo pa služi i u liječenju raznih kožnih bolesti te održava zdrave vanjske omotače tkiva i organa.

Nedostaci najčešće nastaju zbog neadekvatne prehrane ili pri kroničnim bolestima kod kojih je smanjena apsorpcija masti. Jedna od hipovitaminoza je i noćno sljepilo (niktalopatija). Tako pomanjkanje ovog vitamina smanjuje sposobnost adaptacije na tamu. Ta je adaptacija kemijski proces u kojem se stvara rodopsin, a bez vitamina A to je nemoguće. Znakovi nedostatka mogu se opaziti i na koži.

Ukoliko se retinoidi unose u organizam u količinama izrazito većim od propisanih, dolazi do hipervitaminoze A. Kod djece je to često posljedica samoinicijativne terapije roditelja. A u odraslih nastaje nakon dugotrajnog liječenja kožnih bolesti (npr. akne, psorijaza) ili dugotrajnom automedikacijom. Unosom još većih količina dolazi do akutnog trovanja čiji su simptomi ljuštenje kože, umor, nesanica, edemi i dr. Pri tome se višak β-karotena akumulira u epidermi (kako se više ne može prevesti u vitamin A) te ona dobiva žućkastu boju.

Vitamini
Retinol (A) | Tiamin (B1) | Riboflavin (B2 ili G) | Niacin (B3 ili P) | Pantotenska kiselina (B5) | Piridoksin (B6) | Biotin (B7 ili H) | Folna kiselina (B9 ili M) | Cijanokobalamin (B12) | Askorbinska kiselina (C) | Kalciferol (D) | Tokoferol (E) | Naftokinon (K)