Križevci

From Wikipedia

Za ostala značenja v. Križevci (razvrstavanje).

Križevci Image:Križevci (grb).gif
Županija	Koprivničko-križevačka
Broj stanovnika (2001.)	22.324
Poštanski broj	{{{poštanski broj}}}
Gradonačelnik/ca	Branko Hrg
Križevci Križevci na karti Hrvatske

Križevci su grad u Hrvatskoj, koji administrativno pripada Koprivničko-križevačkoj županiji.

[uredi - уреди] Geografija

Križevci su grad u Koprivničko-križevačkoj županiji, prema popisu stanovništva iz 2001 ima ukupno 11.894 stanovnika. Zbog blizine Zagreba (57 km), Križevci se razvijaju kao satelitsko gradsko naselje s povoljnim smještajem u blizini regionalnih središta Koprivnice (31 km), Bjelovara (33 km) i Varaždina (48 km). Za nastanak je Križevaca bio važan makroprometni položaj. Još od antike i srednjeg vijeka na križevačkom prostoru se nalazilo križište prometnih pravaca, a kroz Križevce je prolazila poznata cesta kralja Kolomana koja je povezivala panonski i jadranski prostor. Suvremeni raster prometnih veza, nakon izgradnje makadamskih regionalnih putova između Podravine, kalničkog prigorja i Posavine u 18. st., završen je izgradnjom željezničkih pruga prema Zagrebu i Koprivnici (1870.), te Bjelovaru (1894.). Grad je danas cestovno križište koje je, osim smještaja na prometnici koja povezuje Koprivnicu s Vrbovcem, ishodište regionalnih cestovnih veza iz smjera Bjelovara, iz Sudovca i doline rijeke Bednje, iz zelinskog prigorja preko Čanjeva te iz Rasinje preko Apatovca. Križevci leže na 140 m nadmorske visine, na južnom ishodištu kalničkog prigorja.

Topografski se nalazi na diluvijalnoj (pleistocenoj) gradi, na otcjeditom terenu između zamočvarenih aluvijalnih dolina potoka Vrtlina s istoka te Koruške sa zapada, na povoljnoj poziciji južnog izlaza kalničkog prigorja prema dolini potoka Glogovnice. Rebrasto raščlanjen reljef je uvjetovao mikrotopografski razvitak grada. U novije vrijeme Križevci prelaze u aluvijalnu holocenu dolinu Glogovnice prema željezničkom kolodvoru. Prigorski reljef s vertikalom horsta Kalnika, geološko-petrografski sastav, povoljna klima i bogatstvo voda bili su elementi gospodarskog i demografskog razvoja Križevaca. Suvremena demografsko-gospodarska transformacija je izmijenila odnose u prostoru i u strukturi stanovništva, a vidljiva je kroz procese deagrarizacije i industrijalizacije, te deruralizacije, odnosno ne samo napuštanja poljoprivredne proizvodnje nego i okolnih sela te pojačanog preseljavanja u grad Križevci koji je u posljednjim desetljećima znatno napučen i industrijaliziran.

[uredi - уреди] Stanovništvo

Po popisu stanovništva iz 1991. godine, prijeratna velika općina Križevci imala je 39.060 stanovnika.

Nacionalni sastav:

Hrvati - 36.925 (94,53%)
Srbi - 927 (2,37%)
Jugoslaveni - 402 (1,02%)
ostali - 206 (0,52%)
nacionalno neopredijeljeni - 318 (0,81%)
regionalno opredijeljeni - 10 (0,02%)
nepoznati - 272 (0,73%)

Grad Križevci, iste godine imao je 11.236 stanovnika, i to:

Hrvati - 10.215 (90,91%)
Srbi - 405 (3,60%)
Jugoslaveni - 216 (1,92%)
ostali - 146 (1,29%)
nacionalno neopredijeljeni - 149 (1,32%)
regionalno opredijeljeni - 3 (0,02%)
nepoznati - 102 (0,94%)

Na istom popisu iz 1991. godine, kada se stanovništvo podjeli po današnjim općinama stanje je bilo sljedeće:

Gradska općina Križevci - 22.608 stanovnika
općina Sveti Ivan Žabno - 6.000 stanovnika
općina Sveti Petar Orehovec - 10.452 stanovnika

[uredi - уреди] Uprava

[uredi - уреди] Historija

Križevački župan se spominje 1193. što govori da je tada postojala križevačka utvrda Cris. Naselje Križevci se prvi puta spominje 1209. Ono je bila manja naseobina bez posebno reguliranog upravnog položaja. Dio Križevaca, kasnije nazvan Gornji grad, dobio je 1252. privilegije slobodnog naselja. Uz Gornji grad se razvio Donji grad, koji je povlasticu slobodnog kraljevskog grada dobio 1405. Križevci su postali mjesto održavanja sabora i gotovo redovito boravište bana i župana. Najpoznatiji je sabor onaj održan 27. veljače 1397. godine, poznat pod nazivom Krvavi sabor križevački. Pretpostavlja se da je održan u crkvi sv. Križa, iako to nije u potpunosti potvrđeno. Na njemu su se okupili kralj Žigmund Luksemburški s jedne, te ban Stjepan Lacković s druge strane. Obojica su pored sebe imali stotine pristaša, a sabor se zove "krvavim" jer je na zasjedanju došlo do razmirica te su kraljevi vojnici sasjekli bana Stjepana i njegovu pratnju. Od sredine XIV. st. Križevačka županija je bila najveća u Slavoniji. Posebnu važnost Donjem gradu je davala župna crkva sv. Križa (spominje se od 1326.), jer su oba naselja potpadala pod istu župu. Oko Donjeg grada su u XV. st. izgrađene zidine pa se jedan dio našao unutar njih, dok je drugi dio, na južnoj strani, ostao izvan njih, tvoreći podgrađe. Naglo propadanje grada je započelo u tridesetim godinama XVI. st. Gornji grad su 1539. spalili Osmanlije, kada je stradao i utvrđeni samostan augustinaca. Nakon dolaska Čazme pod osmansku vlast 1552. Križevci su se našli na neposrednoj graničnoj crti. Ustaljivanjem granice i stvaranje obrambenog sustava u Križevcima dolazi vojna posada pretežno njemačkih vojnika.

S vremenom je Križevačka županija smanjena te sjedinjena sa Zagrebačkom županijom, ali ne i ukinuta. Križevci su 1560. postali središtem istoimene kapetanije u sastavu Slavonske vojne krajine, u koju su spadale utvrde u Cirkveni, Sv. Petru Čvrstecu, Glogovnici, Sv. Ivanu Žabnu, Toplicama, Remetincu i Gradecu. Istovremeno se modernizira utvrda oko grada, a 1587. grade gradska vrata od cigle. Nakon Žitvanskog mira 1606. dolazi do gospodarske i demografske obnove Križevaca, a 1635. reguliraju se odnosi između civilnih i vojnih vlasti. Obnovljaju se ceste (npr. 1641. se gradi cesta za Varaždinske Toplice) i jača trgovina, a 1660. je postavljena mitnica. God. 1697. car je građanima dozvolio ubiranje «piacovine» te pravo vinotočja i mesarenja. Aktivno sudjelovanje Križevaca u trgovini stvorilo je potrebu za razvojem cehova i osnivanjem novih (1646. – čizmari i lončari, 1647.- željezari, 1649. – krznari). Obnovu Križevaca potvrđuje dolazak crkvenih redova (1626. – franjevaca i 1667. – pavlini) i osnivanje gimnazije 1674. god (ukinuta 1786.). Oba križevačka grada su funkcionalno srasla u jedno naselje pa je 1661. počelo njihovo ujedinjenje koje je završeno 1752. God. 1777. osnovana je grkokatolička biskupija kojoj je od 1791. središte u Križevcima u 1782. napuštenom franjevačkom samostanu. U 18. st. nastavljeni polagani demografski rast i otklanjanje neposredne opasnosti od Osmanlija stvorili su potrebu za jačenjem proizvodnje. Sredinom XVIII. st. u Križevcima djeluje sedam cehova (kovački, krojački, postolarski, čizmarski, lončarski, remenarski i gumbarski). U Križevcima je osnovana jedna od prvih hrvatskih manufaktura – tvornica keramike baruna I. Magdalenića, ali je proizvodnja trajala samo šest godina (1775.-1781.). U Križevcima se razvija i svilarstvo (1776.), a pojačava se obujam trgovine pa je grad 1780. od Josipa II. dobio pravo na održavanje dva, a 1784. još četiri nova sajma, dok je pravo na tjedni sajam imao od 1846. U drugoj pol XVIII. st. vojska je napustila Križevce i oni ponovo postaju središtem osamostaljene Križevačke županije (1759.), a u gradu Križevci jačaju društvene djelatnosti poput glazbene škole (1813.), čitaonice (1839.), kazališta itd. Sredinom XIX. st. Križevci su započeli gospodarsku modernizaciju koja se vidi osnivanjem podružnice Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva (1847.), gospodarskog učilišta (1860.) i izgradnjom željezničkih pruga. Križevci 1886. prestaju biti središtem županije kada je Križevačka županija spojena s Bjelovarskom županijom.

[uredi - уреди] Gospodarstvo

[uredi - уреди] Slavni ljudi

[uredi - уреди] Spomenici i znamenitosti

U srednjem vijeku u Križevcima postoji augustinski samostan i crkva Sv. Križa uz koju se 1643. podiže zvonik, a unutrašnjost je barokizirana u XVIII. st. U njoj je nekoliko baroknih slika i mramorni oltar (F. Robba, 1756.). U XVII. st. se grade franjevački samostan i pavlinska crkva Sv. Ane (1689.). Krajem XVIII. st. dolazi do pojačane građevinske djelatnosti, izgrađene su prve veće zgrade svjetovnog karaktera, a pristupa se uređenju javnih površina. Izlazak grada izvan srednjovjekovnih okvira najbolje potvrđuje izgradnja kapele Majke Božje Koruške (1712.-1725.) zapadno od utvrde. Godine 1786. preseljeno je sjedište župe iz crkve Sv. Križa koja je bila izvan zidina u napuštenu pavlinsku crkvu unutar utvrde. Osamostaljivanje Križevačke županije je zahtjevalo županijsku zgradu za potrebu koje je 1768. kupljena palača obitelji Gladki, nadograđivana 1779. i 1780. Uz nju se istiću palače obitelji Karas (1796.) i rodna kuća Franje Markovića (1798.). Nekadašnji franjevački samostan, preuređen u biskupsku palaču (F. Arnold, 1843.-1845.). Bivša franjevačka crkva, koja je postala grkokatoličkom katedralom, restaurirana je u neogotičkom stilu (H. Bollé) s ikonostasom i slikama na zidovima C. Medovića, I. Tišova i B. Čikoša te oltarom S. Pardona.