Richard Wagner

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Richard Wagner
rođen:	22. maj, 1813. Leipzig, Njemačka
preminuo:	13. februar, 1883. Venecija, Italija

Wilhelm Richard Wagner (22. maj 1813. u Leipzigu - 13. februar 1883. u Veneciji u Palazzo Vendramin-Calergi) je bio njemački kompozitor.

[uredi] Biografija

Njemački kompozitor, reformator opere i središnja ličnost u njenom razvoju u drugoj polovici 19. stoljeća. Richard Wagner je rođen u Leipzigu, gdje je i studirao muziku (kod Ch. T. Weinliga). Na njegovo formiranje utjecala je ponajprije najuža sredina (njegov očuh, a po nekima i pravi otac Ludwig Geyer - glumac, dramski pjesnik i slikar), Beethovenova muzika te romantička literatura i muzika. Kao otac Richarda Wagnera vodi se Carl Friedrich Wilhelm Wagner (1770. - 1813.), iako se (kako je ranije spomenuto) smatra da je njegov pravi otac Ludwing Geyer, s kojim je Wagnerova majka Johanne Pätz (1774. - 1848.) bila u braku.

I sam Wagner je dva puta stupao u brak. Prvi puta s Minnom Planer (1809. - 1865.) s kojom nije imao djece. A nakon toga supruga mu je bila kćerka Franza Liszta - Cosima von Bülow (1837. - 1930.) s kojom je imao troje djece (s tim da je Cosima već imala dvoje djece iz braka s Hansom von Bülowom) - Isoldu (1865. - 1919.), Evu (1867. - 1942.) i Siegfrieda (1869. - 1930.). Wagner vrlo rano pokazuje interes za antički teatar, Shakespearea, starogermansku mitologiju i srednjovjekovne kršćanske legende, što mu je dalo odlučne stvaralačke impulse. Poslije kratkotrajnih dirigentskih aranžmana po njemačkim pozorištima i neuspjelog pokušaja afirmacije u Parizu, Wagner je od 1843. godine dirigent drezdenske Dvorske opere. Godine 1848. aktivno sudjeluje u revoluciji, a 1849. u drezdenskom ustanku. Nakon pada Drezdena bježi preko Weimara i Pariza u Zürich. Ondje, uz prekide, ostaje do 1858. godine.

[uredi] Djela

U Zürichu nastaju njegova glavna djela: Die Kunst und die Revolution (1849.), Das Kunstwerk der Zukunft (1850.), Oper und Drama (1851.) i Eine Mitteilung an meine Freunste (1852.). U tim je djelima teoretski i filozofski formulirao svoje umjetničke ideje i zamisao muzičkog pozorišta budućnosti. U tom periodu počinje raditi i na tetralogiji Prsten Nibelunga (Der Ring des Nibelungen), koja obuhvaća četiri muzičke drame: Das Rheingold (1852. - 1854.), Die Walküre (1852. - 1856.), Siegfried (1856. - 1871.) i Götterdämmerung (1869. - 1874.). Nakon nekoliko godina provedenih na putovanjima i gostovanjima (Pariz, Beč, Prag, Petrograd, Moskva, Budimpešta), i dolazi 1864. godine u München na poziv bavarskog kralja Ludviga II, koji mu stavlja na raspolaganje neograničena sredstva kako bi realizirao svoje zamisli. Međutim već 1865. godine napušta München zbog različitih spletki i odlazi u Tribschen kraj Luzerna gde je, među ostalim, napisao Über das Dirigieren i Über die Bestimung der Oper. Posljednju dekadu života proveo je u Bayeruthu gdje je prema njegovoj zamisli izgrađeno pozorište - Festspielhaus (s proširenom pozornicom, natkrivenim orkestrom i amfiteatralnim gledalištem). Prilikom otvaranja ovog pozorišta izvodi se čitava njegova teatrologija Prsten Nibelunga. U muzičkim dramama koje komponuje poslije 1850. godine Wagner ostvaruje, u najvećoj mogućoj mjeri, svoju zamisao o sveobuhvatnom umjetničkom djelu (Gesamkunstwerk) tj. djelu u kojem se sve umjetnosti (pjesništvo, muzika, gluma i scenski dekor) sjedinjuju u službi drame. To jedinstvo odnosi se prvenstveno na pjesnički tekst i muziku.

Genijalno nadaren muzičar i uz to darovit pjesnik, Wagner je sve tekstove svojih muzičkih drama spjevao imajući pred očima njihovu muzičko-scensku realizaciju. Evolucija Wagnerovih umjetničkih ideja i stvaralačkih principa, izražena u njegovoj muzičkoj dramaturgiji i formulirana u mnogobrojnim spisima, pismima i autobiografiji, na svojevrstan način odražava raznorodna strujanja njegovog vremena. Isprva pristaša ideja J. J. Rousseaua, pa Herdera, Proudhona, mladohegelovaca i revolucije 1848., Wagner se oko 1850. godine priklanja Feuerbachovoj idealističkoj filozofiji, a zatim potpada pod utjecaj Schopenhaurovog pesimizma, da bi na kraju završio u parsifalskoj religioznoj mistici. Jedno vrijeme prijateljevao je i s Nietzscheom. Preminuo je u Veneciji 1883. godine. Njegovu muziku je Hitler obožavao (zbog njemačkih mitova koje obrađuje u svojim djelima, nrp. Prsten Niebelunga) pa je ona bila neka vrsta službene muzike u Trećem Reichu i muzička preteča nacionalsocijalizma. Iz tog razloga i dan danas u Izraelu su zabranjena izvođenja njegovih djela, iako se s vremena na vrijeme javljaju glasovi koji žele ukloniti tu zabranu.