Finski jezik
Izvor: Wikipedija
 |
Finski jezik suomi |
| Države govorenja: |
Finska, Estonija, Švedska (Tornedalen), Norveška (Finnmark), Sjeverozapadna Rusija (Karelija) |
| Regije govorenja: |
Uglavnom Sjeverna Europa |
| Broj govornika: | 6 milijuna |
| Rang: | - |
| Razredba: | uralski ugro-finski |
| Službeni status | |
| Služben u: | Finska, EU |
| Regulatori: | Institut za istraživanje finskih jezika |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | fi |
| ISO 639-2: | fin |
| SIL | FIN |
| Vidi također: Jezik | Popis jezika | |
Finski jezik (suomi ili suomen kieli) pripada baltofinskoj grupi ugro-finskih jezika; srodan je estonskom i livonskom jeziku. Njime govori 90% ljudi u Republici Finskoj, te stanovit broj stanovnika u Švedskoj, Norveškoj, SAD, Rusiji, Estoniji, Litvi i Latviji. Finski je dobio određen broj elemenata iz germanskih i baltičkih jezika. Pismo je finska latinica. Utemeljitelj finskog književnog jezika je Michael Agricoale 1542., a pisac prve finske gramatike Eskil Petraeus 1649.
bugarski • češki • danski • engleski • estonski • finski • francuski • grčki • irski • letonski • litavski • mađarski • malteški • nizozemski • njemački • poljski • portugalski • rumunjski • slovački • slovenski • španjolski • švedski • talijanski
Izvor: Službena stranica EU
Vidjeti još: Nazivi EU na raznim jezicima
Nedovršeni članak Finski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
