Bosanski Šamac

Izvor: Wikipedija

Bosanski Šamac

Slika:Bosanski Šamac (grb).png

Entitet
Bosne i Hercegovine

Republika Srpska

Sjedište

Bosanski Šamac

Načelnik

Površina

? km²

Stanovništvo
- Ukupno
- Gustoća

32.960 (1991.)
?/km²

Bosanski Šamac je grad i općina u Bosni i Hercegovini. Administrativno pripada entitetu Republika Srpska.

[uredi] Zemljopis

[uredi] Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bosanski Šamac imala je 32.960 stanovnika, raspoređenih u 22 naselja.

Nacionalni sastav:

Hrvati - 14.731 (44,69%)
Srbi - 13.628 (41,34%)
Muslimani - Bošnjaci - 2.233 (6,77%)
Jugoslaveni - 1.755 (5,32%)
ostali - 613 (1,88%)

Nacionalni sastav 1971. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 31.374

Hrvati - 14.336 (45,69%)
Srbi - 14.230 (45,35%)
Muslimani - 2.192 (6,98%)
Jugoslaveni - 481 (1,53%)
ostali - 135 (0,45%)

[uredi] Naseljena mjesta

Batkuša, Bazik, Bosanski Šamac, Brvnik, Crkvina, Domaljevac, Donja Slatina, Donji Hasić, Gajevi, Gornja Slatina, Gornji Hasić, Grebnice, Kornica, Kruškovo Polje, Novo Selo, Obudovac, Pisari, Prud, Srednja Slatina, Škarić, Tišina i Zasavica.

Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, najveći dio općine Bosanski Šamac ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije BIH, ušla su naseljena mjesta: Bazik i Domaljevac, te dijelovi naseljenih mjesta: Bosanski Šamac, Brvnik, Grebnice i Tišina. Od ovog područja formirana je općina Domaljevac-Šamac.

Uslijed rata u BiH i etničkog čišćenja, nacionalna struktura se promijenila u korist Srba.

[uredi] Uprava

[uredi] Povijest

Bosanski Šamac je najmlađe naseljeno mjesto na području istoimene općine. Osnovan je 1863. godine. I on je dio turskih projekata povezanih s naseljavanjem muslimanskog stanovništva iz Srbije: Užica, Sokola, Šapca i Beograda, poslije poznatih zbivanja na Čukur-česmi u Beogradu 26. svibnja 1862. godine kada su Srbi krenuli na Turke. Neposredni povod za revolt Srba bilo je ubojstvo srpskog dječaka. Njega je na beogradskoj Čukur-česmi ubio turski vojnik.

U vrijeme naseljavanja muslimanskog stanovništva, Bosanski Šamac je praktično bio pust, iako su ga i prije toga austrijski izvori označavali kao turski Šamac na Savi. U njemu su se, uz samo dvije kuće pravoslavnih Srba, Todora Gavrića i Riste Kovačevića, nalazila nagonicin skela, turski han i carinarnica. Tu carinarnicu je početkom listopada 1858. godine, sa svojom družinom, zapalio Pero Jovičić Stojanac iz obližnjeg sela Brvnika, u znak odmazde što su Turci iz Gradačca zaplijenili oružje koje je iz Austrougarske, preko Slavonije, pristiglo ustanicima bune prote Stevana Avramovića iz Orašja.

Pored muslimana pristiglih iz Srbije, u Šamac su se 1863. godine doselile i tri srpske porodice iz Tešnja: Đurići, Patkovići i Liščići, a već 1864. godine i Petar Dimitrijević iz Sjenice, porijeklom iz Velesa. Mihailovići su početkom dvadesetog stoljeća došli iz Zvornika, a Ristići su porijeklom iz Raške. U prvo vrijeme, Srbi iz Šamca išli su u crkvu u Crkvini. Objekat Srpske pravoslavne crkve Svetog Dimitrija, remek-djelo sakralne arhitekture, podignut je 1934. godine. Groblje im je prvobitno bilo u Škariću. Crkvina i Škarić su sela vrlo blizu Bosanskog Šamca.

Što se muslimana tiče, bosanski vezir Topal Osman-paša naselio je na područje Šamca ukupno 292 porodice sa 628 muških članova: iz Užica 214 porodica sa 452 muška člana, iz Sokola 31 porodicu sa 68 muških članova, iz Šapca 26 porodica sa 57 muških članova i 21 porodicu užičkih Cigana sa 51 muškim članom. Narednih godina naselilo se i nekoliko muslimanskih porodica iz Beograda. Doseljeni muslimani su upražnjavali i neke srpske običaje: đurđevdanski uranak, paljenje svijeća za krsnu slavu i drugo. U jednom austrijskom izvještaju od 16. svibnja 1863. godine navedeno je da se, povodom ovog naseljavanja, hrišćanima uzima zemlja bez odštete, a u izvještaju od 4. lipnja iste godine ističe se ambicija Osman-paše da Šamac učini glavnim trgovačkim gradom u Bosni.