Posušje

Izvor: Wikipedija

Posušje

Entitet

Federacija Bosne i Hercegovine

Županija

Zapadnohercegovačka

Sjedište

Posušje

Načelnik

Ante Bošnjak

Površina

461 km² km²

Stanovništvo
- Ukupno
- Gustoća

17.134 (1991.)
35,94/km²/km²

Općina Posušja zauzima površinu od 461 km² i nalazi se u Zapadnohercegovačkoj županiji u Federaciji BiH. Prema zadnjem popisu pučanstva iz 1991. ima 17.134 žitelja,od kojih su 99,00% Hrvati, a samo 1,00% ostali, sto znači da je Posušje, uz Grude, općina s najvećim postotkom Hrvata od svih područja gdje žive Hrvati!

Sadržaj

1 Zemljopis
2 Stanovništvo
3 Naseljena mjesta
4 Nacionalni sastav po naseljenim mjestima
5 Uprava
6 Povijest
7 Gospodarstvo
8 Slavni ljudi
9 Spomenici i znamenitosti
- 9.1 Prirodne ljepote
10 Obrazovanje
11 Kultura
12 Sport
13 Župe
14 Vanjske poveznice

[uredi] Zemljopis

Posuški kraj obuhvaća četiri stepeničasto poredane krške zaravni (Posuško i Virsko polje, Tribistovo, Rakički biser te planinsko područje oko Blidinjskog jezera) i nalazi se na raskrižju putova: Mostar – Imotski – Split, Mostar – Tomislavgrad – Livno te Ploče – Ljubuški – Grude – Rama – Uskoplje – Travnik (Put spasa u izgradnji).

Nalazi se jugozapadno od brda Radovanja.

[uredi] Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Posušje imala je 17.134 stanovnika, raspoređenih u 19 naselja.

Nacionalni sastav:

Hrvati - 16.963 (99,00%)
Srbi - 9 (0,05%)
Muslimani - Bošnjaci - 6 (0,03%)
Jugoslaveni - 26 (0,15%)
ostali - 130 (0,77%)

Nacionalni sastav 1971. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 16.882

Hrvati - 16.778 (99,38%)
Srbi - 58 (0,34%)
Muslimani - 15 (0,08%)
Jugoslaveni - 8 (0,04%)
ostali - 23 (0,16%)

[uredi] Naseljena mjesta

Bare, Batin, Broćanac, Čitluk, Gradac, Konjsko, Osoje, Podbila, Poklečani, Posušje, Rastovača, Sutina, Tribistovo, Vinjani, Vir, Vrpolje, Vučipolje, Zagorje i Zavelim.

[uredi] Nacionalni sastav po naseljenim mjestima

Bare - uk.1, Hrvati - 1
Batin - uk.629, Hrvati - 628, ostali - 1
Broćanac - uk.1.147, Hrvati - 1.144, ostali - 3
Čitluk - uk.944, Hrvati - 940, ostali - 4
Gradac - uk.850, Hrvati - 846, ostali - 4
Konjsko - uk.0 (nema stanovnika)
Osoje - uk.634, Hrvati - 626, Bošnjaci - 2, ostali - 6
Podbila - uk.161, Hrvati - 161
Poklečani - uk.808, Hrvati - 807, ostali - 1
Posušje - uk.3.913, Hrvati - 3.838, Srbi - 8, Bošnjaci - 4, Jugoslaveni - 26, ostali - 36
Rastovača - uk.1.436, Hrvati - 1.418, Srbi - 1, ostali - 17
Sutina - uk.1.325, Hrvati - 1.318, ostali - 7
Tribistovo - uk.273, Hrvati - 272, ostali - 1
Vinjani - uk.1.159, Hrvati - 1.158, ostali - 1
Vir - uk.1.675, Hrvati - 1.658, ostali - 17
Vrpolje - uk.827, Hrvati - 827
Vučipolje - uk.50, Hrvati - 50
Zagorje - uk.993, Hrvati - 978, ostali - 15
Zavelim - uk.309, Hrvati - 293, ostali - 16

[uredi] Uprava

[uredi] Povijest

Ime Posušja – bez obzira na sva tumačenja imena Posušje, u posljednje i ranija vremena, očito je da je ime Posušje hrvatskog korijena i da označuje sušni kraj, što je i bilo temeljno obilježje ovog kraja kroz stoljeća.

Pretpovijesno doba

Kameno doba

Iz razdoblja starijeg (paleolitik) i srednjeg (mezolitik) kamenog doba, iz doba pračovjeka izrazito lovca i sakupljača divljih plodova, na prostoru općine Posušje nisu pronađeni tragovi čovjeka.

U razdoblju mlađeg (neolitik) kamenog doba u južnoj Europi se znatno promijenio način života čovjeka, postao je ratar i stočar, gradi stalna naselja, javlja se keramika. Iz ovog razdoblja, i to iz njegovog starijeg podrazdoblja, na prostoru općine Posušje, postoje ostaci čovjeka, potječu s lokaliteta Vukove njive, Iličinova lazina, Prataruše i Žukovička pećina u Viru. U mlađem neolitiku na ovim je prostorima dominirala hvarsko-lisičićka kultura a njeni ostaci na prostoru općine Posušje pronađeni su na lokalitetima: Brig uz Bagarušu, Mostina (Batin), Sridnji Brig (Gradac), Uža (Gradac i Vrijovički brig (Gradac). U razdoblju Bakra (2400 – 1800. pr. Kr.), u Hercegovini je prevladavala tzv. «vrpčasta keramika», takvoj su pripadali lokaliteti: Nečajno i Trostruka gradina između Posušja i Gruda.

Metalno doba

Raspad neolitskih skupina i početak novog, metalnog doba, u našim je krajevima, uvjetovan u prvom redu velikom seobom Indoeuropljana koja se desila u zadnjim stoljećima III. i na prijelazu u II. milenij prije Krista. Ova velika seoba se, kao i ostale i prije i kasnije, također odvijala u valovima, pa je njen treći i posljednji val, dovršio zauzimanje prostora između Save i Jadranskog mora. Od tog trenutka miješaju se kulture starosjedilaca i doseljenika, nastaju novi tipovi naselja, gradine, i izrazito zatvorene društvene zajednice. Kao tipičan primjer takve brončanodobne kulture, izdvaja se, u ovim krajevima dominantna «Cetinska kultura» uglavnom u srednjoj Dalmaciji, i u nekim segmentima dosta joj slična «Posuška kultura», rasprostranjena uglavnom po Hercegovini, Duvanjskom polju, srednjoj i dijelu sjeverne Dalmacije.

Brončano doba

U brončano je doba, može se slobodno reći, bujao život na prostoru općine Posušje u prilog čemu svjedoče i brojni lokaliteti i naselja iz ovog razdoblja na prostoru Općine, njih čak 32.

Željezno doba

Željezno doba (8. st. pr. Kr. – 9. g. nakon Krista) je vrijeme završetka geneze i potpunog formiranja Ilirskih plemenskih zajednica, njihovih doticaja putem trgovine s Italskim poluotokom, Grcima, i brojnim i krvavim ratovima s Rimljanima. Prostor općine Posušje zasigurno je pripadao ilirskom plemenu Delmati. Delmati su bili izrazito stočarski i ratnički narod, čvrst kao kamen na kojem su živjeli, u nizu ratova tijekom II. i I. stoljeća pr. Kr., pružali su otpor velikoj Rimskoj državi. Ni velikom Gaju Juliju Cezaru nije pošlo za rukom poraziti ih, tek je to uspjelo, nakon velike muke, i tisuća palih rimskih legionara, prvom rimskom imperatoru Oktavijanu Augustu. Toliko su Delmati zadivili svoje protivnike Rimljane da su kasnije čitavu pokrajinu, mnogo veću od Delmatske zemlje, nazvali Dalmacijom.

Iz razdoblja željeza na prostoru općine Posušje postoji čitav niz gradina, tipičnih naselja Delmata, a preko današnjeg Posuškog i Virskog polja zasigurno je išao važan trgovački put od trgovačke luke Narona (Vid kod Metkovića) do glavnog Delmatskog centra Delminium u Duvanjskom polju. U prilog ovoj činjenici svjedoči novac «Drahma Dyrahija» pronađen u Viru, a ugledni arheolog Zdravko Marić je ustvrdio da se u Viru nalazi jedno od najvažnijih kulturnih nalazišta cijele delmatske zemlje. Drugi ugledni arheolog Borivoj Čović, područje je Posušja, svrstao u «centralno ilirsko područje».

Posušje u rimsko doba

Rimljani su kao praktičan narod, nakon što su zauzeli ove krajeve, svoja naselja razvijali u blizini prijašnjih ilirskih naselja. Naselja su povezivali svojim poznatim cestama čiji su rijetki ostaci danas vidljivi na prostoru općine Posušje. Kao siguran i potvrđen pravac dokumentirana je rimska cesta Gradac – Tribistovo – Poklečani – Petrovići. S druge strane po tvrdnjama arheologa Ballifa i Patscha, Vinjani su bili važno cestovno čvorište. Iz Vira, kao siguran ucrtan je cestovni smjer ispod Zavelima ka Vinici i dalje prema Aržanu. U vrijeme Rima na prostoru čitave općine Posušje postoje naselja, utvrde i grobišta. Od naselja je, po svemu sudeći bio najvažniji Gradac, gdje su postojale dvije utvrde i naselje, te poznata kasnoantička kršćanska bazilika (IV. – V. stoljeće), dok je na prostoru Čitluka, u Dočićima, postojala rimska Vila Rustika. Na prostoru Čitluka, u blizini Orlovog kuka, također se nalazila rimska utvrda kao i u Plišivici na Vinjanima, dok je u Viru takva utvrda bila na lokalitetu Gradina iznad Glavice. U Tribistovu su se nalazile dvije rimske utvrde kao i u Sutini u Rakitnu, dok je u Petrovićima postojala utvrda i bazilika. Na prostoru Zagorja su pak pronađeni novci careva Konstantina I. i Valensa.

Posušje u Srednjem vijeku

U 7. stoljeću su se na povijesnoj pozornici pojavili Hrvati, osnivaju svoje prve kneževine, a zatim u vrijeme Tomislava i moćnu Kraljevinu Hrvatsku. Posušje je kao i čitava Hercegovina u ovo vrijeme pripadao Kraljevini Hrvatskoj o čemu između ostalog svjedoče i starohrvatski grobovi oko ranokršćanske bazilike u Gracu. Treba ipak upozoriti na mizerna istraživanja vezana za razdoblje ranog srednjeg vijeka u Posušju.

U kasnijim razdobljima, razvijenog i kasnog srednjeg vijeka, Posušje je uglavnom pripadalo velikaškoj obitelji Nelipića iz Sinja, a njihova vlast se vjerojatno nad ovim krajem povremeno mijenjala s hrvatskom bosanskom vladarskom obitelji Kotromanića. Tako se i ime Posušje u pisanim dokumentima prvi put spominje 1378. godine u opisu sabora koji je sazvala Margareta, udovica plemića Ivana Nelipića kojeg je vlasništvo bilo i Posušje. Drugi put se Posušje spominje 1403. godine u jednom dokumentu vezanom za trgovačke odnose Dubrovčana i Bosne. Značajan je treći spomen Posušja iz 1408. godine u jednoj povelji bosanskog kralja Ostoje gdje se Posušje naziva Župom. Tom prilikom kralj je Ostoja Posušje darovao plemićkoj obitelji Radivojevićima. Kasnije vrijeme vezano je za slabe bosanske kraljeve i moćnog hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, te za otpor hrvatskog plemstva prema istom kralju. Feudalna anarhija razdirala je hrvatske krajeve, pa su Osmanlije prilično lako 1463. godine zauzeli Bosnu.

Hercegovinu su Osmanlije potpuno zauzeli 1482. godine padom Herceg – Novog, no, godina pada Posušja pod tursku vlast vezana je za godinu velike krbavske bitke, 1493. godinu.

Posljednje naselje Posušja koje je ujedno i posljednje u čitavoj Hercegovini palo pod Osmanlije jest Vir. Branitelji Vira imali su dobro utvrđen lanac obrambenih utvrda iznad Vira i hrabro su se odupirali sve do 1513. godine.

Posušje Pod Turcima 1513. – 1878.

Prvi spomen Hercegovačkog sandžakata potiče iz jedne vijesti s kraja veljače 1470. godine, s osmanskim osvajanjima širio se i prostor ovog sandžakata koji je bio u sastavu Rumelijskog ajaleta sve do 1580. godine kada je ušao u sastav tada novoosnovanog Bosanskog pašaluka i tako ostao do 1833. godine. Sandžake su Osmanlije dalje dijelili na manje upravne oblasti, kadiluke i nahije. I u posuškom kraju zavedena je uprava kao i ostalim dijelovima Osmanskog carstva, sva zemlja postala je vlasništvo sultana koji ju je dijelio svojim zaslužnicima. Iz tog razdoblja potječe i ime naselja Čitluk. Posuški kraj je za kasnijih oslobodilačkih ratova tijekom 17. stoljeća, postao graničnim područjem između Osmanskog carstva i Venecije, i kao takav je zadobivao velike rane.

Austro-ugarska vlast i 20. stoljeće

1878. godine, nakon hercegovačkog ustanka protiv Turaka u kojem je sudjelovao i Posuški kraj, i nakon Berlinskog kongresa, austrougarska vojska, koju su većim dijelom činili Hrvati, a vodili su je i hrvatski generali Josip Filipović i Stjepan Jovanović, zauzela je Bosnu i Hercegovinu. Austrougarska je uspostavila najprije protektorat a zatim je 1908. izvršila i aneksiju Bosne i Hercegovine. Austrougarska vlast je radila na poboljšanju gospodarskih prilika u zemlji isto kao i na razvoju školstva. Tako je 1886/87. otvorena Osnovna škola Rakitno u Poklečanima, Osnovna škola u Viru počela je s radom školske 1903./04., nalazila se iznad Megdana, kasnije su otvarane škole u Posušju, Gracu i ostalim naseljima. Posebne zasluge za opismenjivanje posuškog stanovništva ima fra Didak Buntić.

1918. godine Hrvati su na prijevaru uvučeni u tamnicu, Kraljevinu SHS kasnije Jugoslaviju. 1939. godine sporazumom Cvetković-Maček stvorena je Banovina Hrvatska u koju je ušao i posuški kraj. Za vrijeme NDH 1941- 1945., područje današnje općine Posušje podijeljeno je između dviju velikih župa; Velika župa Hum i Velika župa Lašva-Pliva.

[uredi] Gospodarstvo

[uredi] Slavni ljudi

Fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja 1822.- Kreševo 1905.), pisac
Jure Protrka (Vir kod Posušja 1970.-) glumac
Ivan Galić (Vinjani kod Posušja 1948.- .) Povjesnicar o Napoleonu Bonaparte , napisao Knjigu:“Tko je Napoleon?"
Veselko Šipura (1987.- .) glumac i pjesnik
Ante Čutura (Rastovaca kod Posušja 1986.- .)
Ivan Bodrožić (Vir kod Posušja 1954.- .)
Ljubo Ćesić Rojs, Hrvatski general
Fra Franjo Čutura (Čuturić) (1885.-1959.) pisac
Fra Mate Čutura (1886.-1945.) pisac
Fra Konstantin (Jozo) Jukić (1889.-1943.) pisac
Ante (Tuna) Ramljak (1893.-1972.) pisac
Čedomil Čekada (1896.-1981.) pisac
Fra Urban Barišić (1886.-1936.) pisac
Fra Svetozar Petrić (1896.-1963.) pisac
Šimun Čuturić (1903.-1989.) Pisac
Fra Petar Bakula (1816.–1873.) prosvjetitelj i pisac
Stjepan Tokić-Sento (1909.-1945.) pisac
Darko Ćurdo (1944-2003) glumac i grafičar.
Ferdo Kovač (1949.- .) kipar, slikar i pjesnik.

[uredi] Spomenici i znamenitosti

[uredi] Prirodne ljepote

Posušje ima i svoje prirodne ljepote, kao što su: visoka planinska ljepotica Čvrsnica (2.228 m n. v.) s njezinim impresivnim obroncima te endemima, među kojima se ističe Hendel-Mezettijeva mišjakinjica iz porodice karanfila, Blidinjsko jezero (1.200 m n. v.), Masna Luka s više bistrih planinskih izvora i prekrasnom jelovom i borovom šumom, akumulacija Tribistovo, Brina – zanimljiv krški te donedavno čovjeku nepristupačan kanjon Ričine – i izvor Žukovice u Zagorju. Područje oko Blidinjskog jezera nalazi se u sastavu Parka prirode. Pored toga ovaj se kraj nalazi u zaleđu Jadranskog mora i ima tipično planinsko područje oko Blidinjskog jezera s fascinirajućim planinskim obroncima te bogatim lovištem.

[uredi] Obrazovanje

[uredi] Kultura

Na ovom području nalazi se dosta kulturno-povijesnih spomenika, među kojima se ističu stare gradine iz neolita i ilirskog doba, Rimska utvrda u Gracu, ostatci rimskih cesta, preko 20 latinskih natpisa na kamenu, Ranokršćanska bazilika iz IV. stoljeća, otkrivena i konzervirana 1971. – 1976., i skoro u svakom selu po najmanje jedna nekropola sa stećcima kao srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima.

U Rastovači kraj Posušja rođen je fra Grgo Martić, poznati franjevac i glasoviti pjesnik, koji se proslavio svojim Osvetnicima, Posvetnicima i Zapamćenjima. Glasovit je i njegov prosvjed, pročitan na Berlinskom kongresu: ”... čujemo da Srbija ište Bosnu za se, mi katolici uopće protiv toga ustajemo, budući da Srbija iza sedamdeset godina svoje uprave u svojoj zemlji nije napredovala, a drugo osobito što je tako intolerantna prema katoličanstvu, da dosada nije dozvolila izgraditi nijednu katoličku crkvu, nego i sada u Beogradu tiha se sveta misa služi u jednoj sobi u konzulatu austrijskom. Zato protestiramo”. U posuškom kraju svjetlo dana ugledao je i fra Petar Bakula, neumorni graditelj, pisac i znanstvenik. Ovaj je duhovnik napisao 27 djela, od kojih je najpoznatije Topografsko-historijsko šematizam franjevačke kustodije i apostolskog vikarijata u Hercegovini za godinu gospodnju 1867.

Nakon spomenutih franjevaca pisanom se riječju bavio uvijek ponetko iz ovog kraja. Danas imamo nekoliko vrsnih pera i poznatih književnika rođenih na ovom kamenu. Odavde potječe nekoliko slikara, kipara, glumaca i drugih umjetnika. Dakle na ovom se kamenitom području ne rađaju samo vješti klesari i zidari, umješni polagači kamenih ploča i graditelji, već književni i drugi umjetnički talenti.

[uredi] Sport

U Posušju postoje dva športska kluba NK Posušje i KK Posušje. NK Posušje igra na stadionu Mokri dolac kapaciteta 5500 sjedećih mjesta dok košarkaši nastupaju u novosagrađenoj dvorani kapaciteta 1000 mjesta, Pored njih u posušju se još nalaze teniski klub, karataški, rukometni i boćarski. Navijači posuških klubova su Poskoci koji su dobili ime po najvećoj i najopasnijoj zmiji otrovnici u Europi, a uvelike obitava na području Zapadne Hercegovine.

[uredi] Župe

Danas se na području općine Posušje nalazi 7 župa od kojih u 4 djeluju svjetovni svećenici a u 3 franjevci. Vanjske granice župa uglavnom se poklapaju s administrativnim granicama općine Posušje. Župe se nalaze u Mostarsko-Duvanjskoj Biskupiji.