Visoko (BiH)

Izvor: Wikipedija

Visoko

Entitet	Federacija Bosne i Hercegovine
Županija	Zeničko-dobojska
Sjedište	Visoko
Načelnik	Munib Alibegović
Površina	231 km²
Stanovništvo  - Ukupno  - Gustoća	46.160 (1991) 197,3/km²

Visoko je grad i općina u Bosni i Hercegovini.

Sadržaj 1 Zemljopis 2 Stanovništvo 3 Naseljena mjesta 4 Uprava 5 Povijest 5.1 Srednjovjekovno doba 5.2 Osmanska vladavina 5.3 Austrougarska vladavina 5.4 SHS, Jugoslavija, NDH 5.5 Jugoslavija (SFRJ) 5.6 Visoko u ratu (1992-1995) 6 Gospodarstvo 6.1 Turizam 6.2 Kožna prerada u Visokom 7 Slavni ljudi 8 Spomenici i znamenitosti 9 Obrazovanje 9.1 Škole na prostoru Visočke općine: 10 Kultura 10.1 Muzeji 10.2 Zdravstvo 10.3 Mediji 11 Sport 12 Vanjske poveznice

[uredi] Zemljopis

Nalazi se u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine u Zeničko-dobojskoj županiji, unutar industrijske regije Sarajevo-Zenica. Graniči s općinama Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš i Ilidža. Nalazi se na magistralnoj cesti i željezničkoj pruzi Sarajevo-Zenica, a regionalne ceste povezuju je sa susjednim općinama.

Prirodna sredina općine je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice, morfološkim diferencijacijama dolina s padinama podbrda i vijencem visokih planina Srednje Bosne - Ozrena, Vranice i Zvijezde. Prostor općine doseže relativno niske nadmorske visine i to od 399 do 1050 m, što je vrlo povoljno za razvoj poljoprivredne proizvodnje, industrije, građenja i održavanja prometnica i drugih sustava komunalne infrastrukture.

[uredi] Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Visoko imala je 46.160 stanovnika, raspoređenih u 88 naselja.

Nacionalni sastav:

• Muslimani - Bošnjaci - 34.373 (74,46%)
• Srbi - 7.471 (16,18%)
• Hrvati - 1.872 (4,05%)
• Jugoslaveni - 1.464 (3,17%)
• ostali - 980 (2,14%)

Nacionalni sastav 1971. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 35.503

• Muslimani - 25.683 (72,34%)
• Srbi - 7.166 (20,18%)
• Hrvati - 1.914 (5,39%)
• Jugoslaveni - 392 (1,10%)
• ostali - 348 (0,99%)

[uredi] Naseljena mjesta

Arnautovići, Bare, Bešići, Biskupići, Bradve, Brezovik, Buci, Bulčići, Buzić Mahala, Buzići, Čakalovići, Čekrčići, Čifluk, Ćatići, Dautovci, Dobrinje, Dobro, Dobro Selo, Dol, Dolipolje, Dolovi, Donja Vratnica, Donja Zimća, Donje Moštre, Dvor, Džindići, Ginje, Goduša, Gorani, Gornja Vratnica, Gornja Zimća, Gornje Moštre, Grad, Grajani, Grđevac, Hadžići, Hlapčevići, Jelašje, Kalići, Kalotići, Koložići, Kondžilo, Kopači, Kula Banjer, Liješevo, Lisovo, Loznik, Lužnica, Mali Trnovci, Malo Čajno, Maurovići, Mladoš, Muhašinovići, Mulići, Okolišće, Orašac, Ozrakovići, Paljike, Podvinjci, Podvinje, Poklečići, Poriječani, Radinovići, Rajčići, Ramadanovci, Ratkovci, Seoča, Smršnica, Srhinje, Stuparići, Svinjarevo, Šošnje, Taukčići, Topuzovo Polje, Tramošnjik, Tujlići, Tušnjići, Upovac, Uvorići, Veliko Čajno, Veruša, Vidovići, Vilenjak, Visoko, Vrela, Zagorice, Zagornica i Zbilje.

Općina Visoko se prostire na površini od 232 km², a prema popisu iz 1991. godine imala je 46.160 stanovnika uz gustoću od 197,32 stanovnika na km². Od toga na gradsko područje otpada 14.140 stanovnika ili 30%, a na izvangradska područja 31.990 stanovnika ili 69,4%.

Na jedno domaćinsvo dolazi 3,6 stanovnika, od čega u gradskom području 3,3, a u izvangradskom 4,0. Prisutna je tendencija laganog rasta stanovništva u gradskom području što je rezultat prirodnog prirasta uz neznatan mehanički priljev. Starosna kategorija stanovništva predškolskog i školskog uzrasta (do 19 godina) čini jednu trećinu ukupnog stanovništva, dok na stanovništvo od 19. do 60. godina otpada 55% ukupnog stanovništva.

[uredi] Uprava

[uredi] Povijest

Visoko je grad bogate povijesti koja seže daleko u prošlost. Ovo je područje bilo među najvažnijima u srednjovjekovnoj državi Bosni. Srednjovjekovni grad, koji se nalazio na brdu Visočica, u to je vrijeme nosio naziv Visoki, a njeogovo podgrađe se zvalo Podvisoki, dok se Visoko kao grad počinje intenzivnije razvijati dolaskom Osmanlija na ove prostore, te se njegov razvitak nastavlja nakon austrougarske okupacije. U vrijeme prve Jugoslavije grad nije previše napredovao, dok se za vrijeme komunizma značajno proširio.

[uredi] Srednjovjekovno doba

Visoko, tvrđava i grad Visoki (po kojem je Visoko dobilo ime) na brdu Visočica, Mile (današnji Arnautovići), Biskupići i Moštre su nedvojbeno bili središte nekadašnje srednjovjekovne Bosne, zanimljivo je napomenuti da se s brda Visočica vide sva četiri nabrojana kraljevska mjesta. Do sada je pronađeno nekoliko važnih objekata iz tog razdoblja, a daljna iskopavanja u nalazima bogatoj Visočkoj dolini tek slijede.

U vrijeme rata, godine 1994., prilikom zemljanih radova među bedemima grada Visoki pronađeni su izuzetno vrijedni nalazi – ukrašeni doprozornici, dovratnici i kamene plastike, sačuvani u Visočkom muzeju. U Visokom i njegovoj okolici napisane su mnoge povelje jer je tu bila vladarska rezidencija, tako je kralj Tvrtko I. Kotromanić 1355. izdao povelju "in castro nostro Vizoka vocatum".

Mile su također bile veoma važno mjesto za srednjovjekovnu Bosnu. Tamo su pronađeni ukrašeni kraljevski grobovi, a bile su i mjesto okrunjenja bosanskih kraljeva, pa je tako ovdje okrunjen kralj Stjepan Tvrtko Kotromanić. U Milama je i najstariji franjevački samostan koji je izgrađen u doba srednjovjekovne Bosne.

U Biskupićima je nađena ploča Kulina Bana iz 1193. godine. Ne zna se točno gdje je napisana, iako se pretpostavlja da je to bilo u jednom od ova četiri stolna kraljevska mjesta. U Moštrama je postojala škola u kojoj su se izučavale mnoge teme vezane za teologiju kao što su ezegeza, teozofija, kosmogonija, antropozofija, medicina, etika, sakramentologija. Bosanske arhive nisu očuvane ponajviše zahvaljujući katoličkim protivnicima Bosanske crkve, ali o visokom učilištu u Moštru govore četiri povijesna spisa upravo protivnika Bosanske države i crkve.

[uredi] Osmanska vladavina

Dolaskom Osmanlija Visoko počinje poprimati urbano obličje. Visočka nahija obuhvaćala je današnje općine: Visoko, Brezu, Busovaču, Fojnicu, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. Postupno su i u Visokom bogumili i katolici prelazili na Islam. Usprkos tome stari Franjevački samostan je bio očuvan sve do 1524. kada su ga srušile turske vlasti, no kasnije je obnovljen. Na čelu visočke nahije nalazio se već od 1483. vojvoda koji je sa serdarom bio predstavnik vojno-administrativne vlasti. Serdar je bio zapovjednik svih janjičarskih postrojbi na ovom području.

U razdoblju osmanske vlasti izgrađen je stari dio grada te mnogobrojne džamije, od kojih su najpoznatije Pertačka i Tabhanska. Grade se i zanatske radnje, a u ovom je razdoblju razvijen i prepoznatljivi kožno-prerađivački zanat koji je bio jedan od najkvalitetnijih u to doba na ovim prostorima i šire i po kojemu je Visoko poznato i danas. Osmansku je vladavinu 1878. zamijenila austrougarska okupacija kojoj se neuspješno suprotstavila i manja visočka milicija.

[uredi] Austrougarska vladavina

U prvim godinama Austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. U podacima iz 1882. godine stoji da je Visoko organizirana naseobina sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama. Vremenom sve češći kontakti sa zapadnim svijetom uslovljavaju daljni razvoj grada ali u nešto drukčijem obliku i karakteru. Grad se širi obalom rijeke Fojnice niz glavnu saobračajnicu prema Jaliji, ušću i mostu preko rijeke Bosne, tako da se Tabhana našla u sredini naselja. Među prvim objektima koji su bili izgrađeni u duhu onovremenog zapadnoevropskog graditeljstva je bila zgrada željezničke stanice Visoko, koja je bila izgrađena 1882. godine, kasnije su slijedile zgrade Kotarskog ureda i suda (sada zgrada općine Visoko, 1895.), zgrada Franjevačke gimnazije sa crkvom (1899. - 1900.), zgrada tadašnje gradske općine (sada Zavičajni muzej), zgrada osnovne škole na Kraljevcu i tako dalje. Zgrade su se većinom gradile u neomaurskom stilu i ublaženim varijantama neoklasicizma.

Daljni razvoj je zaustavio katastrofalni požar koji je izbio 11. novembra 1911. godine. Tom prilikom je izgorjelo preko 450 kuća, dućana i ostalih objekata. Potpuno su izgorjeli Gornja čaršija i mahale uz nju i kuće uz glavnu saobraćajnicu, uz Belediju, Šadrvansku džamiju i medresu. U proljeće 1912. godine se pristupilo obnovi. Zemaljska vlada je naredila da kuće budu zidane od cigle i pokrivene crijepom ali u duhu tradicionalnog bosanskog graditeljstva. Visoko je poslije požara i obnove dobilo konture urbane sredine sa mješavinom orijentalnog i zapadnog stila. U sada staroj jezgri grada još uvijek stoji dio istih kuća koje su ostale netaknute, ali neke kuće su također porušene da bi se napravile nove i modernije koje nemaju tradicionalni bosanski stil graditeljstva.

[uredi] SHS, Jugoslavija, NDH

U novoj državi Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, struktura stanovništva se nije previše mijenjala, pa tako ni u Drugom Svjetskom Ratu kada je Visoko bilo sastavni dio nacističke Hrvatske. Tokom rata grad nije pretrpjeo veliku štetu, osim 9 bombi koje su saveznici bacili sa ciljem da presjeku vitalne saobraćajnice kako bi usporili povlačenje njemačke vojske. Visoko je oslobođeno 7. aprila 1945 od strane 7, 9 i 17 Krajiške brigade iz Desete divizije. Iz Visočke općine 1205 vojnika je učestovalo u narodno oslobodilačkom ratu, dok ih je 142 poginulo. Poslije rata ustanove i ulice u Visokom su obično dobivale imena po ratnim herojima sa područja Visokog.

[uredi] Jugoslavija (SFRJ)

U komunističkoj Jugoslaviji, od 1955. Visoko postaje središtem nekoliko današnjih općina: Breza, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. Početkom 1950-tih godina počinje gradnja prvih većih zgrada u Visokom, kao i postupno širenje grada prema prostranim ravnicama. Grad dobiva i sve važnije javne objekte među kojima su pošta, policijska i vatrogasna postaja, dom zdravlja, hotel, kao i robne kuće, sportske objekte i ostale stambene i poslovne objekte. Školstvo je također uvelike poboljšano gradnjom tri nove škole: osnovne škole "Safvet-beg Bašagić" te dvije srednje škole, "Hazim Šabanović" i gimnazije.

U ovom se razdoblju ubrzano razvija gospodarstvo te niču tadašnji privredni giganti poput "KTK"-a, "Vispaka", "Vitexa", "Veleprometa", "IGM"-a, "Kovine" i mnogih drugih. Tadašnja je privreda, prema podacima iz 1991., upošljavala 88% stanovništva. Poseban trenutak za Visočane bio je posjet Josipa Broza Tita Visokom u kojemu je obišao sam grad i tadašnje velike tvrtke i kupio kožno odijelo za sebe i svoju suprugu Jovanku u Kožno-tekstilnom kombinatu koji je slovio za najkvalitetnijeg prerađivača kože u Jugoslaviji i šire. Kasnih 1980-ih godina te početkom 1990-ih dolazi do ubrzane urbanizacije grada s gradnjom velikog gradskog naselja "Luke" koje se nalazi uz samu rijeku Bosnu, te predstavlja najgušće naseljeni dio grada. Izgradnja je prekinuta početkom rata u Bosni i Hercegovinu, ali je dovršena poslije rata.

[uredi] Visoko u ratu (1992-1995)

6. travnja 1992. proglašava se izvanredno stanje na području visočke općine. Već od travnja 1992. počinje doturanje naoružanja prema Sarajevu. Uz pripremanje obrambenih snaga vršen je stalni pritisak na srpsko stanovništvo da predaju svo naoružanje iz vojarni "Ahmet Fetagahić" i "Majevica". 25. travnja Srbi napuštaju vojarnu Ahmet Fetagahić i prelaze u vojarnu Majevica. Sljedećeg dana jedinice TO Visoko vrše opsadu i napad na vojarnu Majevica i pri tom osvajaju skoro svo naoružanje.

Krajem siječnja 1993. raste napetost između ARBiH i HVO-a te dolazi do otvorenih napada od strane HVO-a na stanovništvo sela Kaćun, općina Busovača. Dana 27. siječnja jedinice 302. mtbr u sudjelstvu sa jedinicama ŠTO Visoko i 17. krajiške onemogućujući blokadu grada Fojnice. Dana 2. studenog jedinice ARBiH iz Visokog i susjednih općina zauzimaju Vareš sa minimalnim gubicima. Posljednji dani 1994. su donijeli primirje između ARBiH i HVO-a. Za to vrijeme u Visokom su trajale pripreme za deblokadu Sarajeva, te su u tu svrhu u Visoko pristigle jedinice 7. korpusa. Operacija deblokade glavnog grada je počela 15. lipnja 1995. U toku operacije na Visoko je bačen veliki broj granata te šest modificiranih aviobombi. Deblokada nije ostvarena. Daytonskim sporazumom je okončan rat te uklonjene sve ratne linije oko Visokog.

[uredi] Gospodarstvo

U privrednoj strukturi vodeće su grane prije rata bile industrija i trgovina Značajan doprinos u razvoju općine Visoko je dala poljoprivreda, građevinarstvo, zatim promet i zanatstvo. Prije rata privreda je bila organizirana u 20 tvrtki od kojih su najveće bile "KTK", "Vitex", "Velepromet", "Kovina", "Vispak", GP "Zvijezda", "IGM", "Asfaltgradnja" i druga u kojima se zapošljavalo preko 11.000 radnika. Od ukupno 13.500 zaposlenih, u privredi je bilo zaposleno 88%, u vanprivredi 7% i u individualnom sektoru 1,7%.

S početkom rata gospodarske se aktivnosti otežano odvijaju. Povećani su troškovi i koriste se postojeće zalihe sirovina i repromaterijala. Fizički obujam proizvodnje ostvarivan je kako je to ratna situacija dozvoljavala. Asortiman roba je desetkovan i sveo se na one proizvode koji su od interesa, prije svega, Armije BIH. Uprkos teškim oštečenjima koja se procjenjuju na oko 400 mil. DEM gospodarski su kapaciteti bili u funkciji i nisu obustavljali proizvodnju. Organiziranje industrijske i posebno poljoprivredne proizvodnje pomoglo je u preživljavanju stanovništva općine i šire regije i dalo velik doprinos u obrani zemlje i općine.

[uredi] Turizam

Iako Visoko kao grad nikada nije bilo turističko mjesto, ono ipak ima mnogo turističkih atrakcija. Najviše ih je vezano za srednjovjekovnu Bosnu, tako da na brdu Visočica još uvijek ima ruševina stare tvrđave (dio je sačuvan u Visočkom muzeju), a u Milama je pronađen Tvrtkov grob kao i srednjovjekovno naselje. Jedinstvenu atrakciju predstavlja i naselje koje je otkopano u Okolišću a koje datira iz kamenog doba.

U novije vrijeme, nakon pronalaska "Bosanskih Piramida", velika turistička atrakcija su okolna brda kao što je Visočica, gdje neki znanstvenici tvrde da su pronašli zidove Bosanske Piramide.

[uredi] Kožna prerada u Visokom

Kožarski je posao prelazio s koljena na koljeno, s oca na sina pa je zanatsko iskustvo prerade kože rasprostranjeno do današnjih dana. Stari način proizvodnje visočkih "tabaka" s poznatim "tabhanama" trajao je s manjim izmjenama i stjecanjem rutine i iskustva tijekom cijelog razdoblja otomanske vlasti. Isti način je zadržan i dolaskom Austro-ugarske monarhije, da bi tek poslije Prvog svjetskog rata bio uveden suvremeniji i moderniji način prerade kože u gotove proizvode kao što su odjevni i obućarski. 1928. godine pored stare tabhane nikla je suvremena radionica za doradu raznovrsnije gotove kože. Tada se počinju upotrebljavati sredstva za štavu i obradu koža kao i strojna mehanizacija. Godine 1929. stvorena je "Stručno-zanatsko-kožarska škola Visoko", u kojoj su se školovali budući kadrovi za kožarsku industriju. Ova je škola bila glavna kožarska obrazovna ustanova za cijelu tadašnju Jugoslaviju, pa su se u njoj školovali učenici iz svih dijelova države.

[uredi] Slavni ljudi

• Zaim Muzaferija
• Omer Pobrić

[uredi] Spomenici i znamenitosti

• [Bosanska piramida sunca Visoko

[uredi] Obrazovanje

O postojanju visokog učilišta u Bosni prije osam stoljeća ne postoji mnogo podataka, ali ono što je dostupno potvrđuje izuzetnu činjenicu da je “u mjestu koje se zove Bosna” (Visoko) već 1175. godine postojalo visoko učiliste bosanske vjerske organizacije.

Povijesni izvori govore o “mjestu koje se zove Bosna”, pored toga što se u dokumentima iz tog vremena pominje “zemlja Bosna”. Srednjovjekovno naselje pod tim nazivom povjesničari su locirali u Visočko polje i njegovo pribrežje i to je najstariji i najuži sadržaj pojma Bosna. Ovakvi izvori i tumačenja ostavljaju mogućnost da je u to vrijeme pojam Bosna bio dvoznačan: pod jednim, širim, se podrazumjevala suverena država, a pod užim zbir lokaliteta (Biskupići, Mile, Moštre i Visoki) koji su zajednički činili političko, duhovno i trgovinsko središte države Bosne.

O postojanju visokog učilista u Bosni, direktno ili indirektno, govore četiri povijesna izvora koji su zapravo izvještaji i bilješke protivnika bosanske vjere. Bosanske arhive progutalo je vrijeme, ratovi i pustošenja stranih vojski. Bosanskih izvora o učilistu nema jer se sadržaj predavanja držao u tajnosti s obzirom da se ova nauka (vjere bosanske) izvan granica zemlje nije priznavala, a sljedbenici su kažnjavani.

Postojanje učilišta u Bosni može se sa sigurnošću pratiti od 1175. godine iako postoje naznake da je postojalo i prije. Time bi ono spadalo u jedno od prvih europskih visokih učilišta. Što se izučavalo na ovom učilištu nije ostalo zabilježeno u pojedinostima. Na osnovu raspoloživih izvora može se smatrati da su se predavanja odnosila na područje vrlo široko shvaćene teologije: ezegeza, teozofija, kozmogonija, antropozofija, medicina, etika, sakramentologija itd. Predavanja su držana na latinskom jeziku zbog mnogih inozemnih studenata. To, samo po sebi, govori o nivou pismenosti u srednjovjekovnoj Bosni.

[uredi] Škole na prostoru Visočke općine:

• Srpsko-pravoslavna osnovna škola u Visokom

Prema raspoloživim podacima ova škola počela je raditi oko 1840. u privatnoj kući. S gradnjom zgrade škole započelo se oko 1857., kada je završena Srpsko-pravoslavna crkva. U toku postojanja nastava se odvijala u dvije zgrade. Prva se nalazila u neposrednoj blizini crkve na brdu zvanom Kliša, a druga veća i s boljim uvjetima rada nalazila se na prostoru današnje tvornice kožne konfekcije. Škola je radila sve do 1914. godine kada je ukinuta.

Državne osnovne škole u Visokom:

Već 1881. počela je s radom “Općinska škola” u Visokom. Škola je bila smještena u kući Hasan-bega Zečevića. ”Općinska pučka škola” izgrađena je krajem 1885. a konačna dogradnja završena 1886. Školu su pohađala djeca svih konfesija, tako da je ubrzo postala pretijesna, te su ponovo ženska djeca izdvojena i pohađala su “Žensku osnovnu školu” za čije su potrebe ponovo vraćene pod najam povoljne kuće. Pripreme za izgradnju škole su počele 1907. godine, intenzivna gradnja krenula je 1909. godine, a 1910. učenici su ušli u novu “veliku školu”. Škola na Kraljevcu dograđivana je 1961, 1971., te 1975/76. godine. Odlukom Općinskog vijeća od 20. siječnja 1993. škola nosi naziv Osnovna škola “Kulin Ban” Visoko.

• Osnovna škola “Safvet-beg Bašagić” Visoko

Nastava u ovoj školi je počela 1958./59. Školske godine.

• Škola za osnovno glazbeno obrazovanje “Avdo Smailović” Visoko

Škola je počela s radom 1973.godine. Prvo u okviru tadašnje Osnovne škole “Ahmet Fetahagić” (danas OŠ "Safvet-beg Bašagić"), a od 1979. godine kao zasebna škola. Škola je dobila ime po čuvenom skladatelju i glazbenom pedagogu, koji je rođen u Visokom. On je bio utemeljitelj moderne glazbene kulture u Visokom i BiH.

• Osnovna škola “Mula Mustafa Bašeskija” u Donjem Moštru

Nastava u ovoj školi počela je školske 1918/19.godine.

• Osnovna škola “Musa Ćazim Čatić” Veliko Čajno

Nastava u ovoj školi je počela 1938/39. školske godine.

• Osnovna škola “Alija Nametak” Buci

Ova škola baštini tradiciju osnovne škole koja je postojala u Kralupima između dva svjetska rata. Nastava na Bucima počela je 1951/52. školske godine.

• Osnovna škola “Mehmedalija Mak Dizdar” Dobrinje

Škola je osnovana nakon Drugog svjetskog rata u Buzićima. Od 1954. godine škola se nalazi u Dobrinju.

Srednje obrazovanje:

• Medresa

Medresa je u Visokom osnovana 1838. godine. Zemljište za medresu poklonio je Ahmed ef. Pinjgić. U medresi je bila biblioteka osnovana 1840. godine zakladom Mustafa-paše Babića. Medresa u Visokom bila je tipa niže medrese. Postupna reforma i medernizacija nastave nije mimoišla ni visočku medresu tako da se tridesetih godina 20. stoljeća i u Visočkoj Ahmed ef. medresi uvode svjetovni predmeti, a učenici se dijele po razredima tako da je medresa postala petorazredna.

• Ruzdije

Osnivanje ruzdija u BiH predviđeno je još turskim Zakonom o školstvu od 1869.godine. Prva ruzdija je osnovana još ranije u Sarajevu 1864.godine.

Ruzdija je bila prva svjetovna, državna škola, a po nastavnom planu i programu je sličila tadašnjim europskim građanskim školama. Ruzdije su bile četverorazredne srednje škole. U Visokom je ruzdija otvorena oko 1870., odmah poslije donošenja spomenutog zakona i postojala je do 1879. godine. Prestala je raditi odmah nakon austrougarske okupacije BiH.

• Franjevačka Gimnazija u Visokom

Franjevačka gimnazija je u Visoko preseljena iz Guče Gore 1900. godine. Do tada je u Gučoj Gori radila kao petorazredna, a ovdje radi kao šestorazredna do školske 1913/14. kada se upisuje sedmi razred, a 1914/15. i osmi razred. Poslije Prvog svjetskog rata Gimnazija je nastavila s radom, a 1924. godine bilo joj priznato pravo javnosti.

• Gimnazija "Visoko"

Gimazija u Visokom osnovana je 1960. godine, škola se sastoji od opće, filološke i klasične gimnazije.

• Mješovita srednja škola “Hazim Šabanović” Visoko

Gimazija u Visokom osnovana je 1960. godine. Škola učenika u privredi osnovana je 1969., a 1971. godine izvršena je integracija gimnazije i škole učenika u privredi te je nova ustanova dobila naziv Srednjoškolski centar “Janko Balorda”. Godine 1993. mijenja naziv u SŠC “Hazim Šabanović”, a 1995. škola je dobila ime Mješovita srednja škola “Hazim Šabanović”. Škola se sastoji od srednjih tehničkih i stručnih škola.

[uredi] Kultura

[uredi] Muzeji

U Visokom postoji zavičajni muzej u kojemu se nalaze brojne kulturno historijski predmeti od velike važnosti za Visoko i Bosnu. Najveći dio zbirke vezan je za srednjovjekovnu državu Bosnu, jer je poznato da je u Visokom i okolnim mjestima (Mile, Biskupići i Moštre) bilo središte tadašnje države. U muzeju se danas čuvaju mnogi predmeti i dokumenti iz srednjovjekovnog doba, kao i dijelovi ruševina starog grada Visoki.

[uredi] Zdravstvo

U Visokom postoji Dom zdravlja s poliklinikom.

[uredi] Mediji

• VIJESTI O PIRAMIDAMA
• Radio Q
• Radio i Televizija Visoko
• Radio NABA
• CATV

[uredi] Sport

Organizirano bavljenje sportom i fizičkom kulturom u BiH i Visokom počinje otvaranjem konfesionalnih i državnih škola u koje se uvodi i nastavni predmet tjelesno obrazovanje, tzv. "gombanje". Već 1909. osniva se društvo "Sokol" koje će dugi niz godina biti nositelj sportskih aktivnosti na ovom području.

Značajan poticaj razvoju sporta i sokolskog društva predstavljala je izgradnja doma koji otvoren 16. lipnja 1934. godine čime su stvoreni uvjeti za razvoj muške i ženske atletike, odbojke i elemenata borilačkih sportova kao i nogometa.

• Nogometni klub "Bosna"
• Rukometni klub "Bosna"
• Aero klub "Izet Kurtalić"
• Streljački klub "Visoko"
• Kuglaški klub "Bosna"
• Karate klub "Visoko"
• Tekvando akademija "Visoko"
• Sportsko-ribolovno društvo "Visoko"
• Planinarsko-skijaško društvo "Visočica"
• Košarkaška škola "XXL Basket"
• Lovačko društvo "Srndač"
• Školski rukometni klub "Novi Val"
• [[Stolni tenis|Stolnoteniski] klub "Bosnia"
• Šahovski klub "Visoko"

[uredi] Vanjske poveznice

• Službena stranica grada Visoko i novosti vezane za grad i okolicu
• Službena stranica Fondacije Arheološki park: Bosanska piramida Sunca
• Zanimljivosti i mnogobrojne slike grada Visoko
• Blog posvećen pronalasku piramide u Visokom
• Web stranice lovačkog udruženja Srndać
• Institut sevdaha Omera Pobrića u Mulićima, Visoko
• Neovisni omladinski radio "Q"
• Islamski radio "Naba"