Rogatica

Izvor: Wikipedija

Rogatica

Slika:Rogatica (grb).png

Entitet
Bosne i Hercegovine

Republika Srpska

Sjedište

Rogatica

Načelnik

Površina

? km²

Stanovništvo
- Ukupno
- Gustoća

21.978 (1991.)
?/km²

Rogatica je grad i općina u jugoistočnoj Bosni, u Bosni i Hercegovini.

Sadržaj

1 Zemljopis
2 Stanovništvo
3 Naseljena mjesta
4 Uprava
5 Povijest
6 Gospodarstvo
7 Slavni ljudi
8 Spomenici i znamenitosti
9 Obrazovanje
10 Kultura
11 Sport
12 Vanjske poveznice

[uredi] Zemljopis

Rogatica se nalazi u južnom djelu istočne Bosne. Smještena je u kotlini duž lijeve i desne obale rijeke Rakitnice i leži na nadmorskoj visini od 525 metara. Njenu kotlinu sa sjeverozapada zatvara brdo Ljun, a s istoka i jugoistoka redom brda Crven, Tmor i Zasada. Rogatica je središte sliva rijeke Rakitnice a u širem smislu i srednjeg toka rijeke Prače. S istoka Rogatici gravitira područje koje se prostore do rijeke Žepe i rijeke Drine na Slapu, dok se prema sjeverozapadu njena gravitaciona zona prostire do Han Stjenica i velike visoravni Glasinac.

Rogatičku kotlinu presjeca rijeka Rakitnica, čiji se izvor nalazi na visini od 800 m ispod Stupnog dola. istočno od sela Rakitnice ona prima potok Bereg, a u samom gradu ona prima dva potoka Toplik i Gračanicu.

Ovaj kraj je pretežno srednjeplaninski. Od čitave površine rogatičke općine, koja zaprema 66,437 ha, 20% zemljišta otpada na visinu od 500 m, dok je 80% planinsko zemljište s visinom između 800 i 1900 m. Planine su na istočnoj, jugozapadnoj i sjevernoj strani a među njima su najveće Devetak 1 417, Sjemeć, Tmor, Bokšanica 1 254 i dr.

Središnja godišnja temperatura je 11 °C. Maksimalna temperatura u mjesecu julu dostiže 35 °C, a minimalna u januaru do -28 °C.Godišnja količina oborina kreće se od 700 do 800 mm u samom gradu, dok se na susjednim planinama penje do 1 500 mm.

Susjedne općine Rogatici su: Goražde, Rudo, Višegrad, Srebrenica, Vlasenica, Han Pijesak, Sokolac i Pale.

Sve do rata u BiH, područje općine Rogatica zauzimalo je površinu 664,37 km2.

[uredi] Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Rogatica imala je 21.978 stanovnika, raspoređenih u 119 naselja.

Nacionalni sastav:

Muslimani - Bošnjaci - 13.209 (60,10%)
Srbi - 8.391 (38,17%)
Hrvati - 19 (0,08%)
Jugoslaveni - 186 (0,84%)
ostali - 173 (0,81%)

Nacionalni sastav 1971. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 25.501

Muslimani - 15.096 (59,19%)
Srbi - 10.208 (40,02%)
Hrvati - 45 (0,17%)
Jugoslaveni - 62 (0,24%)
ostali - 90 (0,38%)

[uredi] Naseljena mjesta

Agarovići, Babljak, Beći, Begzadići, Beheći, Berkovići, Bjelogorci, Blažujevići, Borač, Borika, Borovac, Borovsko, Božine, Brankovići, Brčigovo, Brda, Brezje, Bulozi, Burati, Čadovina, Čavčići, Čubrići, Dobrače, Dobrašina, Dobromerovići, Dobrouščići, Drobnići, Dub, Dumanjići, Đedovići, Ferizovići, Gazije, Godimlje, Golubovići, Grivci, Gučevo, Guždelji, Jarovići, Jasenice, Kamen, Karačići, Kopljevići, Kovanj, Kozarde, Kozići, Kramer Selo, Krvojevići, Kujundžijevići, Kukavice, Kusuci, Lađevine, Laze, Lepenica, Lubardići, Ljubomišlje, Mahala, Maravići, Medna Luka, Mesići, Mislovo, Mrgudići, Nahota, Obrtići, Okruglo, Orahovo, Osovo, Otričevo, Pašić Kula, Pavičina Kula, Pešurići, Pijevčići, Planje, Pljesko, Plješevica, Podgaj, Pokrivenik, Pribošijevići, Pripećak, Prosječeno, Purtići, Radič, Rađevići, Rakitnica, Ribioc, Rogatica, Rusanovići, Seljani, Sjemeć, Sjeversko, Slap, Sočice, Stara Gora, Starčići, Stari Brod, Stjenice, Stop, Strmac, Sudići, Surovići, Šatorovići, Šena Krena, Šetići, Šljedovići, Šljivno, Štavanj, Trnovo, Varošište, Vragolovi, Vratar, Vražalice, Vrelo, Vrlazje, Zagajevi, Zagorice, Zakomo, Ziličina, Žepa, Živaljevići i Živaljevina.

Na području općine Rogatica po popisu iz 1991. godine živjelo je 21.978 stanovnika rasporedenih u 11 mjesnih zajednica: Berkovići, Borika, Gučevo, Kozići, Kukavice, Mesići, Osovo, Rogatica, Seljani, Stjenice i Žepa.

Podaci govore da je na području općine bilo 29 čisto bošnjačkih sela, 31 čisto srpska sela i da je bilo 59 mješovitih sela od tog broja 40 s bošnjačkom većinom i 19 sa srpskom većinom.

Tabela 1 - nacionalna struktura na području općine Rogatica po popisu iz 1991.

Bošnjaci	13.209	60,10 %
Srbi	8.391	38,17 %
Hrvati	19	0,08 %
Jugosloveni	186	0,84 %
Ostali	173	0,81 %
Ukupno	21.978	100 %

Tabela 2 - nacionalna struktura na području grada Rogatica po popisu iz 1991.

Bošnjaci	5.681	63,72 % %
Srbi	2.971	33,32 %
Hrvati	16	0,17 %
Jugosloveni	140	1,57 %
Ostali	108	1,22 %
Ukupno	8.916	100 %

Tabela 3 – vlasništvo nad zemljišnim površinama općine Rogatica

Državno vlasništvo	74,7 % % %
Zadružna svojina	1,2 %
U svojini Bošnjaka	14,45 %
U svojini Srba	9,20 %

U popisni list za popis 1991. prvi put je unesena oznaka "bosanski jezik". Da govore bosanskim jezikom izjasnilo se 55,66 % stanovništva, a da govori "srpski jezik" izjasnilo se 43 % stanovnika općine Rogatica.

[uredi] Uprava

[uredi] Povijest

[uredi] Osmansko doba

Rogatica se spominje u pisanim dokumentima početkom 15. stoljeća, a krajem 15. stoljeća umjesto imena Rogatica bilježi se ime Čelebi Pazar. To ime je Rogatica dobio po Mehmedu Čelebiji sinu Isa-begovom. Čelebi na turskom znači “gospodski - plemenit".

Mahale su se obično u to doba formirale oko džamija pa tako imamo prve mahale u Rogatici i to: Sinan vojvodinu mahalu, Oruč-aginu mahalu, Husein-begovu mahalu i Carevu mahalu ili Hangariju kako su je još zvali. Početkom 16. stoljeća Čelebi Pazar dobiva prvo javno kupatilo s toplom i hladnom vodom - hamam. Izgrađen je vodovod, kojim je dio čaršije dobio pitku vodu. Na česmama ispred džamija muslimani su uzimali abdest, a putnici dobronamjernici kao i ostalo stanovništvo moglo se tu osvježiti i napiti hladne vode.

Već 1528. godine Rogatica ima čaršiju koju čine: zanatske radnje, dućani, karavan-saraji, a nedugo zatim musafirhane, mektebi i napokon medresa. Dućani u čaršiji rađeni su na tradicionalni način. Bilo je dućana i na dvije etaže.

Rogatička čaršija bila je koncentrirana u jednoj ulici s dućanima po jedan, dva ili više pod jednim krovom. Mnoge od objekata je izgradio poznati legator Husein-beg Arnautović. Čaršiju na desnoj i mahale na lijevoj obali Rakitnice još u tom stoljeću spajaju dvije kamene ćuprije Kanarska ćuprija i Donja ćuprija. U tom periodu podignute su i prve džamije. Uz njih nastaju mahale kao i djelovi grada za stanovanje, za razliku od čaršije u kojoj se obavlja poslovni i javni život. U to doba u čaršiji egzistiraju zanatlije kao što su sabljari, kožari, krojači, kovači, nalbanti, aščije, pekari, berberi, abadžije i dr. U 16. stoljeću sagrađeno je nekoliko džamija:

Tekijska, Oručagina, Arnaudija, Careva džamija, Sudžaudinova ili Čaršijska džamija, Serhadija i druge. U tom periodu sagrađena je i medresa koja se nalazila kraj Čaršijske džamije. Sagrađena su i četiri mekteba i to uz džamije Arnaudiju, Tekijsku, Carevu i u Gračanici. U viševjekovnom periodu osmanske uprave Rogatica se razvila u značajnu orijentalnu varoš i postala sjedište kadiluka.

U tom periodu kadiluk je dao više ličnosti koje su u Osmanskom carstvu vršile visoke funkcije, spomenimo samo tri velika vezira: Sinan-paša Borovinčić, Ali-paša Pračić, Mehmed-paša Sokolović. Trebalo bi dosta prostora da se spomenu sve kadije i muftije , vojskovođe, begovi, ajani i drugi učeni i značajni ljudi koje je iznjedrila Rogatica i njegova okolica.

[uredi] Austro-Ugarsko doba

U toku austrougarske vladavine, počev od 1878. godine, mijenja se struktura stanovništva u Rogatici. Prvo se doseljava nekoliko židovskih obitelji i trgovaca drugih nacionalnosti, austrougarskih oficira i činovnika, a s okolnih sela u čaršiju se naseljavaju Srbi.

U pregledu mjesta i statistici stanovništva u Bosni i Hercegovini objavljenom na njemačkom jeziku 1880. predstavljeni su rezultati prvog popisa, koji je Austro-Ugarska monarhija organizirala i medu kojim nalazimo sljedeće podatke:Rogatica 1879. ima 1.831 stanovnika, 444 kuće i 471 stan.

Vjerska struktura stanovništva je izgledala ovako:

Muslimani 1.693 ili 92,46 %
Pravoslavci 131 ili 7,16 %
Židovi 6 lil 0,32 %
Katolici 1 ili 0,06 %

Rogatica se kao urbano naselje tada nalazila na 28. mjestu u Bosni.

Sa austrougarskom upravom u ovaj kraj, kao i u cijelu Bosnu prodire i europska kultura. Ona se najprije očituje u uvođenju latinčnog pisma u javnom prometu, u odlasku sve većeg broja mladih ljudi na školovanje u razne europske sveucilisne centre. Tako se medu prvim bosanskim muslimanima koji su stekli visoko europsko obrazovanje bili i Rogatičani.

Među njima je svakako najpoznatiji ljekar dr. Avdibeg Bukvica. Od 1883. godine u Rogatici radi prvi civilni doktor.

U tom periodu sagrađeni su mnogi objekti. Tako su vojne jedinice 1879. god. izvršile potpunu rekonstrukciju puta Sarajevo-Rogatica-Višegrad u dužini 148 km. Odmah iza toga izgrađen je put Rogatica-Goražde 26 km. Na Borikama (www.borike.info) je 1895. god. osnovana ergela za uzgoj konja i to bosansko-brdske i arapske pasmine. Tokom 1905/1906. izgraden je moderni vodovod u dužini od 4 km. Iz strateških razloga izgrađena je i istočno-bosanska pruga koja je dobrim djelom prolazila kroz područje tadašnjeg rogatičkog sreza. U 1906. godini izgrađen je i put do Mesica u dužini od 9 km. Iza 1908. godine izgrađena je i gradska kanalizacija. U krugu vojnih baraka na ulazu u grad izgrađena je dvospratna zgrada vojne kasarne.

1900. godine u Rogatici niče prva pilana za preradu drveta Bećir-age Čapljića. U Kovanju nadomak Rogatice počinje s radom ciglana Nur-bega Brankovića.

U samom gradu svojim vanjskim izgledom i ljepotom posebno su se isticale kuće Hadži Nurudin ef. Hafizovića i Suljage Vajzovića.

Na čelu gradske općine u Rogatici nalazio se popularni gradonačelnik dr. hadži Ahmed-beg Bukvica.

Prema popisu iz 1910. rogatički srez imao je oko 1.400 kmetovskih porodica.

U monografiji Rogatice, po popisu koji je 1910.godine izvršila austrougarska admistracija od 699 zemljoposjedničkih porodica u ovom ataru:

644 su bošnjačke (92,13%), (op.prev: 1910. nije postojala nacija "bošnjak" !!!)
52 srpske (7,4%),
dvije hrvatske (2,29),
i jedna jevrejska (0,14%).

Bez ozira na sve, muslimansko stanovništvo je bilo nepovjerljivo prema Austro-Ugarskoj tako da se znatan broj muslimana ovog kraja iseljava prema Turskoj, Sarajevu i centralnoj Bosni, a naročito je to došlo do izražaja u vremenu od 1914-1918. godine.

[uredi] Između dva svjetska rata

Agrarnom "reformom" 1920. godine kraljevina SHS, a kasnije Jugoslavija nasilno mjenja strukturu vlasništva razvlaščujući muslimane i uvodeći u posjed srpsko stanovništvo.

Zemljište oduzeto od veleposjednika-begova trebalo je pravedno dodjeliti svim bezemljašima, a medu njima je bilo i muslimana. To kraljevina SHS nije učinila, nego je svu oduzetu zemlju dodjelila isključivo srpskom stanovništvu.

Od 1919. pa do 1949. godine Rogatički srez se prostirao na 1.465,25 km2 i obuhvatao je područja sadašnjih općina Rogatica i Sokolac te djelove općina Han Pijesak (Podžeplje), Videgradske općine (Međeđa), Goraždanske općine (Ustiprača) i Paljanske općine (Hrenovica i Prača).

1919. godine u Kukavicama kod Rogatice otpočela je eksploatacija ugljenokopa, a naročito to dolazi do izražaja od 1923. god. U 1928. god. napravljena je i žičara koja je ugalj direktno transportovala na željezničku stanicu u Mesiće.

U vremenu od 1928-1932 godine u kulturnom životu Rogatice aktivno je učestvovao i književnik Hasan Kikić, koji je u Rogatici ujedno bio i učitelj.

U Rogatici je građanska škola otvorena 1926. god., a mreža osnovnih škola se proširuje.

U to doba u Rogatici je bilo:

186 zanatskih radnji,
79 trgovinskih radnji te
68 ugostiteljska objekta

U Rogatici se 1936. godine otvara prva prodavaonica obuće "Bata"

Rogatica, nekadašnji Čelebi Pazar, otkako je postala bila je bošnjacko naselje. Takav svoj identitet, sačuvala je i do agresije.

[uredi] Drugi svjetski rat

Raspad Kraljevine Jugoslavije Rogatica je dočekala kao srednje razvijena bosanska varoš s dosta trgovina, zanatskih i ugostiteljskih objekata, nekoliko industriskih objekata i građanskom školom.

Ovdje je isto tako važno posjetiti na činjenicu da se već 1941. godine znatan broj Bošnjaka iz Rogatice i rogatičkih sela priključio u NOB-u. Da je u jesen te godine od njih formirana Muslimanska četa, a kasnije i Muslimanski bataljon u okviru Romanijskog partizanskog odreda da bi se, nedugo poslije toga, uključili u Šestu i na kraju u proslavljenu Šesnaestu muslimansku udarnu brigadu.