Visoko

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Koordinate: 43° 51' S; 18° 22' I

Visoko

(Grb)
Općina	Visoko
Središte općine	Visoko
Površina	231 km²
Stanovništvo  - Ukupno  - Gustoća	44.130 197,32/km²
Načelnik	Munib Alibegović

Općina i grad Visoko se nalaze u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine u Zeničko-Dobojskom kantonu.

Područje Visokog je nekad bilo centar srednjovjekovne države Bosne. Najvažnija mjesta vezana za taj period su stari grad Visoki, njegovo podgrađe i trgovačko središte Podvisoki, Mile kao krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva, te Moštre koje su bilo povremeno stolno mjesto kraljeva. Osvajanjem Bosne od strane Osmanlijskog carstva Visoko gubi na značaju i većinom biva nahija uz manje promjene tokom čitave vladavine. Osnivačem modernog Visokog se smatra Ajas-beg.

Sadržaj 1 Geografija 2 Stanovništvo 3 Historija 3.1 Predhistorijsko doba 3.2 Iliri i Rimsko doba 3.3 Srednjovjekovno doba 3.4 Osmanlijska vladavina 3.5 Austrougarska vladavina 3.6 SHS, Jugoslavija, Drugi svjetski rat 3.7 Socijalistička Jugoslavija 3.8 Visoko u Bosanskom ratu 3.9 Visočka piramida 4 Kultura i obrazovanje 4.1 Školstvo 4.1.1 Srednji vijek 4.2 Muzeji 4.3 Nacionalni spomenici i znamenitosti 4.4 Šerefudinova džamija 4.5 Zdravstvo 4.6 Sport 4.7 Muzika 5 Privreda 5.1 Turizam 5.2 Prerada kože u Visokom 6 Poznate ličnosti 7 Bibliografija 8 Vanjski linkovi

[uredi] Geografija

Općina Visoko se prostire na površini od 231 km² i nalazi se središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Graniči sa općinama Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš i Ilidža. Općina je smještena na pravcu multimodalnog transportnog koridora V-c prema sjeveru i regionalnim putevima sa susjednim općinama, te željezničkom prugom u pravcu Jadranskog mora. Na području općine se nalazi sportski aerodrom u Moštrima. Prirodni resursi kojima raspolaže općina su poljoprivredno zemljište, šume, vode, te mineralne sirovine kao što su glina, gips, ugalj i različite vrste stijena.

Prirodna sredina općine je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice, morfološkim diferencijacijama dolina sa padinama podbrda i vijencem visokih planina srednje Bosne - Ozrena, Vranice i Zvijezde. Prostor općine doseže relativno niske nadmorske visine i to od 399 do 1050m nadmorske visine, što je veoma povoljno sa stanovišta razvoja poljoprivredne proizvodnje, industrije, građenja i održavanja saobraćajnica i drugih sistema komunalne infrastrukture. Područje grada je smješteno na nadmorskog visini od 422 m.

[uredi] Stanovništvo

Glavni članak: Demografija Visokog

Glavni članak: Spisak naseljenih mjesta u Visokom

Prema popisu iz 1991. godine općina Visoko imala je 46.160 stanovnika, raspoređenih u 88 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Visoko, u cjelini, ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. što na površini od 231 km2 dostiže 197,32 stanovnika na km2. Od toga na gradsko područje otpada 14.140 stanovnika ili 30%, a na vangradska područja 31.990 stanovnika ili 69,4%. Prema procjenama općinskih organa iz 2005. godine općina danas broji 40.276 stanovnika, gdje 29% otpada na gradsko područje, a 71% na ruralno. Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Visoko imala je 46.160 stanovnika, raspoređenih u 88 naselja.

• Bošnjaci - 34.373 (74,46)
• Srbi - 7.471 (16,18)
• Hrvati - 1.872 (4,05)
• Jugoslaveni - 1.464 (3,17)
• ostali - 980 (2,14)

U općini Visoko prema procjenama danas živi 96% Bošnjaka, 2% Srba, 1% Hrvata, te 1% Ostalih. Sa gustom naseljenosti od 173 stanovnika/km², Visoko se ubraja u gušće naseljene sredine u Federaciji.

[uredi] Historija

Visoko je grad bogate historije koja seže daleko u prošlost. Tragovi života na području Visočke doline datiraju još iz 4000 godine p.n.e. Do Rimske okupacije, područje Visokog je naseljavalo Ilirsko pleme Desidijati. Najviše događaja vezanih za ovu sredinu se desilo za vrijeme Srednjovjekovne države Bosne baš u Visočkoj dolini. Srednjovjekovni grad u to vrijeme je nosio naziv Visoki koji se nalazio na vrhu brda Visočica, a njeogovo podgrađe se zvalo Podvisoki.

Visoko kao grad koji danas poznajemo se počinje razvijati dolaskom Osmanlija na ove prostore. Utemeljivačem Visokog se smatra Ajas-beg. Razvitak grada se nastavlja dolaskom Austrougarske monarhije kada se grad bitno proširio. U vrijeme prve Jugoslavije grad se nije mnogo razvijao. Tokom Drugog svjetskog rata Visoko biva pod okupacijom Nezavisne države Hrvatske. Poslije, u socijalističkoj Jugoslaviji grad se bitno širi, kada se grade stambeni, kulturni i poslovni objekti, uporedo sa naglom industrijalizacijom čitavog regiona.

Rat u Bosni i Hercegovini nije zaobišao ni Visoko. Iako su grad i općina bila pod kontrolom ARBiH tokom cijelog rata, uslijed višegodišnjeg granatiranja od strane Vojske Republike Srpske, oštećen je ili uništen najveći dio industrijskih pogona, kao i stambenih objekata. Poslijeratni period je donio postepeno, iako sporo, obnavljanje privrede uz pokretanje novih privatnih biznisa.

[uredi] Predhistorijsko doba

Na prostoru Visočke općine bilježi se dug kontinuitet življena tako da na ovim prostorima prvi tragovi života datiraju još iz 4000 godine p.n.e. Zbog plodne doline kroz koju protiču dvije rijeke Bosna i Fojnica, područje Visočke općine je uvijek bilo naseljeno, tako da su neolitska nalazišta nađena na obalama rijeka mjestima kao što su Arnautovići, Donje Moštre, Okolište, Zbilje, Ginje, Dvor i tako dalje). Uz čitava naselja (kao u Okolištu) nađeni su razni alati, oruđa, i ostali predmeti koji se vežu za taj period.

Od 2002. godine manja iskopavanja i geofizičke prospektive su izvrđene u Okolištu. Kao prvi rezultati bili su geomagnetički planovi naselja od 5 kuća sa poveznim putevima. Proneđena su izvrsno očuvana naselja. Topološka, radiometrička, arheološka i botanička anazila pronađenih materijala pokazuju veliki naučni potencijal Okolišta koje pripada kasnom neolitskom periodu.

[uredi] Iliri i Rimsko doba

Područje Visočkog bazena (i centralne Bosne) je naseljavalo Ilirsko pleme Desidijati. Gušenjem Ilirskog ustanka 9. godine i područje Visočke općine ulazi u sastav moćne Rimske imperije. Dokazi su i rimska utvrđenja u Kralupima, Seoči, i Mokronozima, te pisani izvori i rimski putevi koji su prolazili kroz ovo područje.

[uredi] Srednjovjekovno doba

Glavni članak: Visoko u srednjem vijeku

Grad Visoki, Podvisoki, Mile (današnji Arnautovići), Biskupići i Moštre su nedvojbeno bili središte nekadašnje srednjovjekovne Bosne odakle se dalje razvijala bosanska država. Mnogo bitnih događaja za srednjovjekovnu državu Bosnu se upravo dogodilo u Visočkoj dolini.

Prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić je krunisan i pokopan u crkvi u Milama, gdje se nalazio i franjevački samostan, kao i mjesto održavanja državnog sabora. Grad i tvrđava Visoki, odakle su pisane i neke povelje, je štitila podgrađe Podvisoki koje je bilo trgovačko središte i povremeno stolno mjesto bosanskih kraljeva. U Moštrima se nalazila kuća krstjana, gdje je Crkva Bosanska obavljala svoje javne poslove, dok je jedno vrijeme tu bio i kraljevski dvor odakle su pisane povelje. U Biskupićima se nalazila crkva koju je sagradio prvi domaći bosanski ban, Kulin. Tu su još pronađeni temelji grada, te ostaci starog groblja. Većina objekata je Osmanlijskim osvajanjem porušena, tako da se do dokaza dolazilo uglavnom arheološkim iskopavanjima gdje su pronađeni samo ostaci zidina, grobalja, ukrasa, stećaka, alata, i ostalih vrijednosti. Vrijedan izvor su i historijski dokumenti gdje se direktno ili indirektno spominju gore pobrojani lokaliteti koji svjedoče o značaju za tadašnju bosansku državu.

[uredi] Osmanlijska vladavina

Glavni članak: Visoko u sastavu Osmanlijskog carstva

Dolaskom Osmanlija stvari se mijenjaju, tako Visoko počinje da poprima svoj oblik kao grad kakav je nastajao od 1463. godine. Osnivačem Visokog kao grada, jer se Podvisoki i Visoki prestaju razvijat, se smatra Ajas-beg (paša) koji bio porijeklom iz Visokog, ali prešao na Islam sa bogumilske vjere. 1477. godine Ajas-beg je izgradio hamam, mekteb, vodovod, most na rijeci Bosni i Medresu, te utemeljio vakuf i tekiju nakšibendijskog reda koja i danas postoji. Prvom džamijom u Visokom se smatra Hadži Ibrahimova džamija u Perutac mahali. U tom periodu se Visoko razvija u administrativni centar nahije, središte trgovine i zanatstva, kao i kulturnog i duhovnog života. Visoko već tada poprima izgled gradskog naselja islamsko orijentalnog tipa sa svim pratećim vjerskim ustanovama i objektima. Visočka nahija je obuhvatala današnje općine: Visokog, Breze, Busovače, Fojnice, Ilijaša, Kiseljaka, Kreševa i Vareša. Nastavlja se intenzivna gradnja (današnjeg) starog dijela grada. Grade se razni dućani (od kojih su neki i danas očuvani) i zanatske radnje, a u ovom periodu se prepoznaje kožno prerađivački zanat koji je bio jedan od najkvalitetnijih u to doba na ovim prostorima i šire, po kojem je Visoko poznato i dan danas. Mnogo toga se nije značajnije mijenjalo do Austrougarske okupacije 1878. godine kojoj se suprotstavlja manja Visočka milicija i biva poražena. Time se završilo preko 400 godina vladavine Osmanlijskog carstva na prostoru Visokog.

[uredi] Austrougarska vladavina

Glavni članak: Visoko u sastavu Austrougarske

U prvim godinama Austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. U podacima iz 1882. godine stoji da je Visoko organizirana naseobina sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama. Vremenom, sve češći kontakti sa zapadnim svijetom uslovljavaju daljnji razvoj grada ali u nešto drukčijem obliku i karakteru. Grad se širi obalom rijeke Fojnice niz glavnu saobraćajnicu prema Jaliji, ušću i mostu preko rijeke Bosne, tako da se Tabhana našla u sredini naselja. Daljni razvoj je zaustavio katastrofalni požar koji je izbio 11. novembra 1911. godine. Tom prilikom je izgorjelo preko 450 kuća, dućana i ostalih objekata. U proljeće 1912. godine se pristupilo obnovi. Zemaljska vlada je naredila da kuće budu zidane od cigle i pokrivene crijepom ali u duhu tradicionalnog bosanskog graditeljstva. Visoko je poslije požara i obnove dobilo konture urbane sredine sa mješavinom orijentalnog i zapadnog stila.

[uredi] SHS, Jugoslavija, Drugi svjetski rat

U novoj državi Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, struktura stanovništva se nije previše mijenjala, pa tako ni u Drugom Svjetskom Ratu kada je Visoko bilo sastavni dio nacističke Hrvatske. Tokom rata grad nije pretrpjeo veliku štetu, osim 9 bombi koje su saveznici bacili sa ciljem da presjeku vitalne saobraćajnice kako bi usporili povlačenje njemačke vojske. Visoko je oslobođeno 7. aprila 1945 od strane 7, 9 i 17 Krajiške brigade iz Desete divizije. Iz Visočke općine 1205 vojnika je učestovalo u narodno oslobodilačkom ratu, dok ih je 142 poginulo. Poslije rata ustanove i ulice u Visokom su obično dobivale imena po ratnim herojima sa područja Visokog.

[uredi] Socijalistička Jugoslavija

Glavni članak: Visoko u socijalističkoj Jugoslaviji

Već u socijalističkoj Jugoslaviji, od 1955. Visoko biva srez odnosno središte nekoliko današnjih općina: Breza, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. Početkom 1950-tih godina počinje gradnja prvih većih stambenih i poslovnih zgrada u Visokom, kao i postepeno širenje grada prema prostranim i plodnim ravnicama uz obalu rijeke Bosne i Fojnice. U isto vrijeme vrši se nagla industrijalizacija gdje se posebno ističe kožarska ali i prehrambena, metalna, tekstilna, trgovinska i građevinska industrija koja je bila u mogućnosti opskrbljavati čitav tadašnji srez te izvoziti u susjedne savezne rebuplike i inozemstvo. U tom periodu ubrzano se razvija privreda te niču tadašnji privredni giganti poput KTK, Vispaka, Vitexa, Veleprometa, GP Zvijezda, Kovine i mnogih drugih. Tadašnja privreda, prema podacima iz 1991., zapošljavala je 88% stanovništva, koja je u 1991. ostvarila ukupan izvoz od 92,5 miliona dolara. Također, grad dobiva sve bitnije objekte među kojima su pošta, policijska i vatrogasna stanica, dom zdravlja, zavičajni muzej, hotel, kao i robne kuće, sportske objekte i ostale stambene, poslovne i filijalne objekte.

[uredi] Visoko u Bosanskom ratu

Glavni članak: Visoko u Bosanskom ratu

6. aprila 1992. proglašava se vanredno stanje na području visočke općine. Već od aprila 1992. počinje doturanje naoružanja prema Sarajevu. Uz pripremanje odbrambenih snaga vršen je stalni pritisak na srpsko stanovništvo da predaju svo naoružanje iz kasarni Ahmet Fetagahić i Majevica. 25. aprila Srbi napuštaju kasarnu Ahmet Fetagahić i prelaze u kasarnu Majevica. Sljedećeg dana jedinice TO Visoko vrše opsadu i napad na kasarnu Majevica i pri tom osvajaju skoro svo naoružanje.

Krajem januara 1993. raste napetost između ARBiH i HVO-a te dolazi do otvorenih napada od strane HVO-a na stanovništvo sela Kaćun, općina Busovača. 27. januara jedinice 302.mtbr u sudjelstvu sa jedinicama ŠTO Visoko i 17. krajiške onemogućujući blokadu grada Fojnice. 2. novembra jedinice ARBiH iz Visokog i susjednih općina zauzimaju Vareš sa minimalnim gubicima. Posljedni dani 1994. su donijeli primirje između ARBiH i HVO-a. Za to vrijeme u Visokom su trajale pripreme za deblokadu Sarajeva, te su u tu svrhu u Visoko pristigle jedinice 7. korpusa. Operacija deblokade glavnog grada je počela 15. juna 1995. U toku operacije na Visoko je bačeno bezbroj granata te šest modificiranih aviobombi. Deblokada nije ostvarena. Dejtonskim sporazumom je okončan rat te uklonjene sve ratne linije oko Visokog.

[uredi] Visočka piramida

Glavni članak: Visočke piramide

Visočke piramide su trenutno naučna teorija istraživača Semira Osmanagića koja tvrdi da se nedaleko od grada Visokog nalazi više piramida izgrađenih ljudskom rukom u davnoj prošlosti. Istraživanja u cilju dokazivanja ove teorije su počela 14. aprila 2006. godine.

[uredi] Kultura i obrazovanje

[uredi] Školstvo

[uredi] Srednji vijek

Glavni članak: Srednjovjekovni univerzitet

O postojanju univerziteta u Bosni prije osam stoljeća malo se pisalo i govorilo. O tome ne postoji mnogo podataka, ali ono što je dostupno potvrđuje izuzetnu činjenicu da je "u mjestu koje se zove Bosna" (Visoko) već 1175. godine postojao i djelovao univerzitet, visoko učiliste bosanske vjerske organizacije.

• Pravoslavna Osnovna škola u Visokom

Prema raspoloživim podacima ova škola je počela raditi oko 1840. u privatnoj kući. Zgrada škole se počela graditi oko 1857., kada je završena pravoslavna crkva. U toku postojanja nastava se odvijala u dvije zgrade. Prva se nalazila u neposrednoj blizini crkve na brdu zvanom Kliša, a druga veća i uslovnija nalazila se na prostoru današnje Fabrike kožne konfekcije. Škola je radila sve do 1914. godine kada je ukinuta.

Državne osnovne škole u Visokom:

Godine 1881. počela je sa radom Općinska škola u Visokom. Ona je bila smještena u kući Hasan-bega Zečevića. "Općinska pučka škola" izgrađena je krajem 1885. a konačna dogradnja završena 1886. Školu su pohađala djeca svih konfesija, tako da je ubrzo postala pretjesna, te su ponovo ženska djeca izdvojena i pohađala su "Žensku osnovnu školu" za čije su potrebe ponovo vraćene pod kiriju povoljne kuće. Pripreme za izgradnju škole su počele 1907. godine, intenzivna gradnja krenula je 1909. godine, a 1910. učenici su ušli u novu "veliku školu" na Kraljevcu. Škola na Kraljevcu dograđivana je 1961, 1971., te 1975/76. godine. Odlukom Općinskog vijeća od 20. januara 1993. škola nosi naziv Osnovna škola "Kulin Ban" Visoko.

• Osnovna škola Safvet-beg Bašagić, Visoko

Nastava u ovoj školi je počela 1958/59. školske godine.

• Škola za osnovno muzičko obrazovanje Avdo Smailović, Visoko

Škola je počela sa radom 1973. godine. Prvo u okviru tadašnje Osnovne škole "Ahmet Fetahagić" (danas OŠ "Safvet-beg Bašagić"), a od 1979. godine kao posebna škola. Škola je dobila ime po čuvenom kompozitoru i muzičkom pedagogu, koji je rođen u Visokom. On je bio utemeljivač moderne muzičke kulture u Visokom i BiH.

• Osnovna škola Mula Mustafa Bašeskija, Donje Moštre

Nastava u ovoj školi počela je školske 1918/19.godine.

• Osnovna škola Musa Ćazim Ćatić, Veliko Čajno

Nastava u ovoj školi je počela 1938/39. Školske godine.

• Osnovna škola Alija Nametak, Buci

Ova škola baštini tradiciju osnovne škole koja je postojala u Kralupima jos između dva svjetska rata. Nastava na Bucima je počela 1951/52. školske godine.

• Osnovna škola Mehmedalija Mak Dizdar, Dobrinje

Škola je osnovana nakon Drugog svjetskog rata u Buzićima. Od 1954. godine škola se nalazi u Dobrinju.

Srednje obrazovanje:

• Ruždije

Osnivanje ruždija u BiH predviđeno je još turskim Zakonom o školstvu od 1869. godine. Prva ruždija je osnovana još ranije u Sarajevu 1864. godine. Ruždija je bila prva svjetovna, državna škola, a po nastavnom planu i programu je sličila tadašnjim evropskim građanskim školama. Ruždije su bile četverorazredne srednje škole. U Visokom je ruždija otvorena oko 1870., odmah poslije donošenja spomenutog zakona i postojala je sve do 1879.godine. Prestala je sa radom odmah po okupaciji BiH od strane Austrougarske.

• Medresa

Prva medresa je u Visokom osnovana 1838.godine. Zemljište za medresu je poklonio Ahmed ef. Pinjgić. U medresi je bila biblioteka koju je 1840. godine uvakufio Mustafa-paša Babić. Medresa u Visokom je bila tipa niže medrese. Postupna reforma i modernizacija nastave nije mimoišla ni Visočku medresu tako da tridesetih godina ovog stoljeća i u Visočkoj Ahmed ef. medresi se uvode svjetovni predmeti, učenici se dijele po razredima, a medresa je postala petorazredna. Medresa se ponovo aktivira 1992. godine u Čajangradu koja nosi ime po Osman ef. Redžoviću, u veoma teškim okolnostima. Danas se u sklopu medrese se nalazi džamija, sportski objekti i internat. Dosada je medresu završilo oko 700 učenika. Medresa redovno izdaje i list učenika Šahid.

• Franjevačka klasična gimnazija

Franjevačka gimnazija je u Visoko preseljena iz Guća Gore 1900. godine. Do tada je u Guća Gori radila kao petorazredna, ovdje radi kao šestorazredna do školske 1913/14. kada se upisuje sedmi razred, a 1914/15. i osmi razred. Poslije Prvog svjetskog rata Gimnazija je nastavila sa radom, a 1924. godine njoj je bilo priznato pravo javnosti. U socijalističkoj Jugoslaviji gimnaziji je nakratko onemogućeno djelovanje, da bi 1947. gimnazija dobila dopuštenje ali uz mnoga ograničenja. JNA je najveći dio zgrade franjevačkog samostana i gimnazije preuzela u svoj posjed, dok je samo južni dio zgrade ostao u posjedu franjevaca. Objekat je služio kao kasarna Jugoslovenske Narodne Armije, a nakon rata u BiH i Armije BiH. Odlukom Vlade Federacije 19. oktobra 2005. današnja Komanda u kasarni u površini 3225 m² i dio zemljišta površine 4100 m² su nakon skoro 60 godina ponovo vraćeni na korištenje Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji.

• Prva Gimnazija

Gimnazija u Visokom osnovana je 1960. godine. Škola se sastoji od opće i filološke gimnazije. U socijalističkoj Jugoslaviji je važila za elitnu školu na području općine.

• Mješovita srednja škola "Hazim Šabanović" Visoko

Gimazija u Visokom osnovana je 1960. godine. Škola učenika u privredi osnovana je 1969. godine, a 1971. godine izvršena je integracija Gimnazije i Škole učenika u privredi i dobila naziv Srednjoškolski centar "Janko Balorda". koji se 1993. godine mijenja u SŠC "Hazim Šabanović", a 1995. godine škola je dobiva novo ime, Mješovita Srednja škola "Hazim Šabanović". Škola se sastoji od srednjih tehničkih škola i srednjih stručnih škola.

[uredi] Muzeji

U Visokom postoji Zavičajni muzej u kome se nalazi brojno kulturno historijsko naslijeđe Visokog, ali i Bosne. Najviše toga je vezano za srednjovjekovnu državu Bosnu, zbog činjenice da je Visočka dolina bilo središte tadašnje države. U muzeju se danas čuvaju mnogi predmeti i dokumenti iz srednjovjekovnog doba, kao i dijelovi ruševina starog grada Visoki. U Goduši pored Visokog se trenutno gradi i u završnoj je fazi istureno odjeljenje ovog muzeja koje je posvećeno starim goduškim zanatima od kojih je najznačajnije drvorezbarstvo gdje će se naći svi postojeći antikviteti kao i alati na kojima su rađeni kroz historiju. Direktor zavičajnog muzeja je profesor Senad Hodović.

[uredi] Nacionalni spomenici i znamenitosti

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je uvrstila ukupno osam nacionalnih spomenika koji se nalaze u Visokom. Dok je većina spomenika, pogotovu onih novijeg datuma, očuvana, Stari grad Visoki i nekadašnja grobna crkva su u potpuno porušenom stanju. Nemar općinskih, kako i državnih vlasti je rezultirala time da su ostaci bedema nekadašnjeg kraljevskog grada Visoki potpuno pokriveni vegetacijom koja se nalazi na vrhu brda Visočice.

Spisak svih nacionalnih spomenika u Visokom:

• Crkva sv. Prokopija - odluka o proglašenju
• Mile, krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva u Arnautovićima
• Stari grad Visoki, historijsko područje
• Tabačka (Tabačica) džamija - odluka o proglašenju
• Alaudinova (Šadrvanska) džamija
• Arnautovići - Samostan
• Naksibendijska džamija
• Džafića han u Donjem Moštru

[uredi] Šerefudinova džamija

Arhitektonski najvrijedniji objekt u Visokom je Šerefudinova džamija, djelo bosanskohercegovačkog arhitekte Zlatka Ugljena. Džamija je sagrađena 1980. godine. Dobitnica je više nagrada, a najpoznatija je međunarodna Aga Khanova nagrada za arhitekturu, jedna od najprestižnijih nagrada čija je svrha prepoznavanje izvrsnih arhitektonskih građevina i daljnje ohrabrivanje gradnje u islamskim društvima. Novo priznanje džamija je dobila početkom 2007. godine od mađarskih arhitekta koji su je uvrstili u tri najbolja osmišljena sakralna prostora na evropskom tlu.

[uredi] Zdravstvo

U Visokom postoji Dom zdravlja sa poliklinikom. Dom zdravlja u Visokom je izgrađen 1953. godine.

[uredi] Sport

Organizirano bavljenje sportom i fizičkom kulturom u Visokom počinje otvaranjem konfesionalnih i državnih škola u koje se uvodi i nastavni predmet tjelesno vaspitanje "gombanje". To doprinosi da se već 1909. osniva društvo "Soko" koje će dugi niz godina biti nosilac sportskih aktivnosti na ovom području. Značajan potjecaj razvoja sporta i ovog Društva predstavlja izgradnja Doma, čije je otvaranje obavljeno 16. juna 1934. godine čime su stvoreni uvjeti za razvoj muške i ženske atletike, odbojke i elemenata borilačkih sportova kao i nogometa, te kasnije rukometa.

• Nogometni klub "Bosna"
• Rukometni klub "Bosna"
• Ženski rukometni klub "Visoko"
• Aero klub "Izet Kurtalić"
• Košarkaški klub "Visoko"
• Streljački klub "Visoko"
• Kuglaški klub "Bosna"
• Karate klub "Visoko"
• Karate klub "Budućnost"
• Tekvando akademija "Visoko"
• Sportsko-ribolovno društvo "Visoko"
• Planinarsko-smučarsko društvo "Visočica"
• Košarkaška škola "XXL Basket"
• Lovačko društvo "Srndač"
• Školski rukometni klub "Novi Val"
• Stonoteniski klub "Bosnia"
• Šahovski klub "Visoko"
• Sportski autoklub "VAK" Visoko.

[uredi] Muzika

U Mulićima djeluje Institut Sevdaha Omera Pobrića koji se bavi očuvanjem bošnjačke muzičke tradicije i sevdalinke. Institut nudi kolekcije sevdalinki na raznim nosačima zvuka, kao i knjige vezane za muzičku tradiciju Bošnjaka.

Značajan je i Urban Sevdah Band koji redovno održava koncerte širom Bosne i Hercegovine uključujući Visoko, Sarajevo, Brčko, Zvornik, Zenicu, Tuzlu, Bihać, Sanski Most i ostala mjesta. Bend se bavi neobičnim zvukom sevdaha koji odstupa od tradicionalnog ali zadržava osnovu sevdaha. Grupu čine sedam mladih entuzijasta i to dvije djevojke i pet momaka. Urban Sevdah bend nailazi na razumijevanje kako kod starije tako i kod mlađe publike. Uskoro se očekuje i prvi album.

[uredi] Privreda

U privrednoj strukturi općine Visoko karakteristično je istaći da su vodeće oblasti privrednog razvoja industrija i trgovina (podaci 1991.god). Pored intenzivnog razvoja industrije i trgovine, značajan doprinos u razvoju općine Visoko je dala poljoprivreda, građevinarstvo, zatim saobraćaj i zanatstvo. Prije rata privreda je bila organizirana u 20 preduzeća od kojih su najveća "KTK", "Vitex", "Velepromet", "Kovina", "Vispak", GP "Zvijezda", "IGM", "Asfaltgradnja" i druga u kojima se zapošljavalo preko 11.000 radnika. Od ukupnog broja zaposlenih 13.500, u privredi je bilo zaposleno 88%, u vanprivredi 7% i u individualnom sektoru 1,7%.

Tokom rata uprkos teškim oštečenjima, koja se procjenjuju na oko 400 mil. DEM privredni kapaciteti su bili u funkciji i nijednog dana nisu obustavljali proizvodnju. Organiziranje industrijske proizvodnje i posebno poljoprivredne proizvodnje pomoglo je u preživljavanju stanovništva općine i šire regije i dalo ogroman doprinos u odbrani zemlje i općine.

Poslijeratna obnova je donekle ponovo pokrenula neke fabrike, no većina njih nije dosegla prijeratni kapacitet, zaradu ili izvoz. Visoko je već odavno bilo poznato i važilo za grad gdje se kvalitetno prerađivala koža, ali i tekstil, što govori i podatak iz 1991. godine kada je Kožarsko tekstilni kombinat (KTK) bio jedan od najvećih izvoznika u BiH. Umjesto oživljavanja starih giganata, izgrađena je potpuno nova fabrika prerade tekstila, gume i kože Prevent koja je 2004. godine investirala preko 5 miliona KM za osposobljavanje proizvodnje[1]. Fabrika Preventa smještena na Slobodnoj Zoni u Visokom trenutno upošljava preko 1500 radnika i pravi kožne i tekstilne presvlake za sve glavne proizvođače u automobilskoj indusriji u Evropi, uključujući Renualt i Volkswagen. Dio stručnog kadra i radnika, kao i tehničke opreme iz KTK-a je preuzeo Prevent uz odgovarajuću nadoknadu.

Zanimljivost je i Vispakova Zlatna džezva (visine 124 cm, promjera 95 cm) prehrambrene industrije Vispak koja je 29. jula 2005. službeno ušla u Guinnessovu knjigu rekorda.

[uredi] Turizam

Iako Visoko kao grad nikada nije bilo razvijeno turističko mjesto, ono ipak ima značajan broj turističkih atrakcija. Najviše njih je vezano za srednjovjekovnu Bosnu, tako da na brdu Visočica još uvijek postoje ruševine stare tvrđave Visoki, dok se u Milama nalaze pronađeni ukrašeni grobovi starih bosansnik vladara kao i srednjovjekovno naselje. Vrijedno nalazište predstavlja i naselje koje je otkopano u Okolišću a koje datira iz kamenog doba. Navodno otkriće Visočke piramide, ili čak četiri koliko se trenutno nagađa, možda napravi veliko evropsko turističko odredište, ali ne prije materijalnog dokazivanja piramida koje je u toku.

[uredi] Prerada kože u Visokom

Stari način proizvodnje visočkih "tabaka" sa poznatim "tabhanama" trajao je s manjim izmjenama i stjecanjem rutine i iskustva tokom cijelog perioda Osmanlijske vladavine. Isti način je zadržan i dolaskom Austrougarske monarhije, da bi tek poslije Prvog svjetskog rata došlo do savremenijeg i modernijeg načina prerade kože u gotove proizvode kao što su odjevni i obučarski. Zato nije čudo da je već 1928. godine pored stare tabhane nikla moderna radionica za doradu raznovrsnije gotove kože. U tom periodu počinju se upotrebljavati sredstva za štavu i obradu koža kao i mehanizacija u vidu strojeva. 1929. godine formirana je "Stručno-zanatsko-kožarska škola Visoko", gdje su se školovali budući kadrovi za kožarsku industriju. Ova škola bila je glavna kožarska sa cijelu tadašnju Jugoslaviju, pa su se u njoj školovali učenici iz svih dijelova države. Dugogodišnja tradicija kožarstva doprinjela je da Visoko konstantno od davnina do današnjih dana važi za najjači centar kožarsko-krznarske prerađivačke industrije na ovim prostorima.

[uredi] Poznate ličnosti

• Ajas-beg
• Ferid Semić
• Kenan Jusufbašić
• Hilmo Neimarlija
• Nasuh Matrakčija
• Nevzad Sirčo
• Omer Pobrić
• Senad Hodović
• Zaim Muzaferija
• Zdenko Antović
• Urban Sevdah

[uredi] Bibliografija

• Tarik Ahić, Ahmed Handžija, Munib Smajović (1998). Visoko, privredno-kulturni informator
• Strategija razvoja općine Visoko

[uredi] Vanjski linkovi

• Vijesti i informacije
  • Službena stranica grada Visoko i novosti vezane za grad i okolinu
  • Visočko Oko - Novosti, zanimljivosti i mnogobrojne slike grada
  • Neslužbeni informativni portal općine Visoko
  • Visoko Raja - omladinski portal
  • Službena stranica Mjesne zajednice Podvinci
• Turizam
  • Turistička zajednica Ze-Do kantona
  • Interaktivna mapa grada Visoko
• Mediji
  • Nezavisni omladinski radio Q
  • Islamski radio "Naba"
  • Radio i Televizija Visoko
• Politika
  • Mladi liberali, Visoko
• Kultura i obrazovanje
  • Medresa Osman ef. Redžović u Čajangradu, Visoko
  • Franjevačka klasična gimnazija u Visokom
  • Institut sevdaha Omera Pobrića u Mulićima, Visoko
  • Spisak zaštićenih spomenika kulture koji se nalaze u Visokom
  • Slike ostataka srednjovjekovnog grada Visoki - Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika
  • Šerefudinova bijela džamija - Aga Khanova nagrada za arhitekturu

Administrativna podjela Bosne i Hercegovine

Entiteti Bosne i Hercegovine Republika Srpska · Federacija Bosne i Hercegovine Federalni distrikti Bosne i Hercegovine Brčko distrikt Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine Bosansko-podrinjski · Hercegovačko-neretvanski · Livanjski · Posavski · Sarajevo · Srednjobosanski · Tuzlanski · Unsko-sanski · Zapadnohercegovački · Zeničko-dobojski Službeni gradovi Bosne i Hercegovine Banja Luka · Bihać · Istočno Sarajevo · Mostar · Sarajevo Općine Bosne i Hercegovine Banovići · Banja Luka · Berkovići · Bihać · Bijeljina · Bileća · Bosanska Dubica · Bosanska Gradiška · Bosanska Kostajnica · Bosanska Krupa · Bosanski Brod · Bosanski Novi · Bosanski Petrovac · Bosanski Šamac · Bosansko Grahovo · Bratunac · Breza · Bugojno · Busovača · Bužim · Cazin · Centar · Čajniče · Čapljina · Čelić · Čelinac · Čitluk · Derventa · Drvar · Doboj · Doboj Istok · Doboj Jug · Dobretići · Domaljevac-Šamac · Donji Vakuf · Donji Žabar · Foča · Foča-Ustikolina · Fojnica · Gacko · Glamoč · Goražde · Gornji Vakuf · Gračanica · Gradačac · Grude · Hadžići · Han-Pijesak · Ilidža · Ilijaš · Istočna Ilidža · Istočni Drvar · Istočni Mostar · Istočni Stari Grad · Istočno Novo Sarajevo · Jablanica · Jajce · Jezero · Kakanj · Kalesija · Kalinovik · Kiseljak · Kladanj · Ključ · Konjic · Kotor-Varoš · Kreševo · Krupa na Uni · Kupres · Kupres (RS) · Laktaši · Livno · Lopare · Lukavac · Ljubinje · Ljubuški · Maglaj · Milići · Modriča · Mostar · Mrkonjić Grad · Neum · Nevesinje · Novi Grad · Novi Travnik · Novo Sarajevo · Odžak · Olovo · Orašje · Osmaci · Oštra Luka · Pale · Pale-Prača · Pelagićevo · Petrovac · Petrovo · Posušje · Prijedor · Prnjavor · Prozor · Ravno · Ribnik · Rogatica · Rudo · Sanski Most · Sapna · Skender-Vakuf · Sokolac · Srbac · Srebrenica · Srebrenik · Stari Grad · Stolac · Šekovići · Šipovo · Široki Brijeg · Teočak · Teslić · Tešanj · Tomislavgrad · Travnik · Trebinje · Trnovo · Trnovo (FBiH) · Tuzla · Ugljevik · Usora · Ustiprača · Vareš · Velika Kladuša · Visoko · Višegrad · Vitez · Vlasenica · Vogošća · Zavidovići · Zenica · Zvornik · Žepče · Živinice