Milići
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
|
|||
 |
|||
| Općina | Milići | ||
| Središte općine | Milići | ||
| Površina | 285 km² | ||
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
- (1991.)16.038 56,27/km² |
||
| Načelnik | |||
Općina Milići locirana je na magistralnom putu Sarajevo-Beograd.Zauzima centralni dio regije Birač, odnosno srednjeg Podrinja. Graniči sa šest susjednih općina Vlasenicom, Zvornikom, Bratuncom, Srebrenicom, Rogaticom i Han-Pijeskom.
Sadržaj |
[uredi] Historija
Općina Milići postojala je od 1945. godine u sastavu sreza Vlasenica. Teritorijalnom reorganizacijom Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, ukinuta je 1962. godine, a njena teritorija pripojena općini Vlasenica, da bi nakon izrade studije ekonomske opravdanosti, ponovno formirana 1992.godine, kada je iz sastava općine Vlasenica izdvojeno 54 naseljena mjesta koja su i nekada predstavljala općinu Milići. O životu na ovom prostoru svjedoče jako prisutni stećci kojih ima na skoro cijeloj teritoriji općine. Iznad sela Gerovi postoje ostaci grada-tvrđave koju je sredinom petnaestog vijeka, po predanju izgradila Jerina (Irina) Srpska despotica grčkog porijekla iz porodice kantakuzena, žena despota Đurađa Brankovića. Turski putopisci Evlija Ćelebija opisuje ove prostore u periodu turske okupacije oko 1460. godine. Prespavavši u Novoj Kasabi, Ćelebija je zapisao: "To je divna i krasna Kasaba na jednom dolovitom,prostranom i močvarnom terenu s bašćama i vinogradima. Ima oko 170 kuća koje su u dobrom stanju". (E.Ćelebija, putopis, V.Masleša, Sarajevo 1979.godine). U istoj knjizi Ćelebija pominje i grad Kušlat koji je poznat u srednjem vijeku od 1345. godine, a njegovo podgrađe Podkušlat pominje se od 1369.godine. Općinsko središte Milići intenzivan razvoj doživelo je u poslednjih tridesetak godina, prvobitno kao rudarsko naselje, a zatim i kao gradić.
[uredi] Geografija
Proteže se na površini od 285 km² sa nadmorskom visinom od 200 do 1500 metara. Najveći dio općine karakteriše umjereno-kontinentalna klima. Spada u red srednje naseljenih općina sa prosječnom naseljenošću oko 50 stanovnika/km². Najgušće naseljeno je samo općinsko središte Milići gdje živi skoro trećina ukupnog stanovništva. Obiluje rudnim i šumskim bogatstvima, pašnjacima i livadama, obradivim zemljištem i riječnim potencijalom. Privreda općine bazirana je na eksploataciji i preradi prirodnih bogatstava. Razvoj općine pratila je kontinuirano rađena putna mreža prema svim djelovima oćine. Ovu putnu mrežu čini uglavnom lokalni i nekategorisani makadamski putevi, koji u ovom trenutku po kvalitetu ne zadovoljavaju standarde i potrebe stanovništva. Komunalna i ostala infrastruktura je takođe pratila razvoj općinskog središta i ostalih djelova, ali je trenutno prevaziđena, a u nekim djelovima upropaštena. Stanovništvo je uglavnom zaposleno u rudarstvu, šumarstvu i industriji, komunalnim, trgovačkim, obrazovanim, zdravstvenim, kulturnim i državnim ustanovama na teritoriji općine.
[uredi] Stanovništvo
[uredi] Broj stanovnika na popisima
što pokazuje konstantni porast stanovništva.
[uredi] Nacionalni sastav, 1991.
ukupno: 16.038
- Srbi - 7.931 (49,45%)
- Bošnjaci - 7.805 (48,66%)
- Hrvati - 7 (0,04%)
- Jugoslaveni - 68 (0,42%)
- Romi - 141 (0,87%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 86 (0,53%)
[uredi] Naseljena mjesta
Bačići, Bešići, Bijelo Polje, Bišina, Bukovica Donja, Bukovica Gornja, Buljevići, Derventa, Donje Vrsinje, Dubačko, Dubnica, Dukići, Đile, Đurđevići, Gerovi, Glušac, Golići, Gornje Vrsinje, Gunjaci, Jeremići, Kokanovići, Koprivno, Kostrača, Krajčinovići, Lukavica, Lukići, Maćesi, Milići, Mišići, Nova Kasaba, Nurići, Pavkovići, Podbirač, Podgora, Pomol, Rajići, Raševo, Raškovići, Ristijevići, Rovaši, Rupovo Brdo, Sebiočina, Skugrići, Supač, Štedra, Toljevići, Višnjica, Vitići, Vrtoče, Vukovići, Vukšići, Zabrđe, Zagrađe i Zaklopača.
