Tomislavgrad
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
|
|||
 |
|||
| Općina | Tomislavgrad | ||
| Središte općine | Tomislavgrad | ||
| Površina | km² | ||
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
30.009 (1991.) ?/km² |
||
| Načelnik | |||
Sadržaj |
[uredi] O Tomislavgradu
Tomislavgrad (prijašnji naziv Duvno) je grad i središte istoimene općine u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, te jedna od općina Livanjskog kantona. Naseljavaju ga uglavnom Hrvati i dijelom Bošnjaci. Etnička se situacija prije i poslije nedavnog rata nije znatnije promijenila. Jedina promjena je iseljavanje oko 600 Srba. Između Bošnjaka i Hrvata nije bilo većih incidenata u općini.
Zbog teške političke i ekonomske situacije u prošlosti (za vrijeme prve i druge Jugoslavije) mnogi stanovnici su bili prisupravitelja župe Duvno), za turske vladavine Županj-potok, u vrijeme Austro-Ugarske - Županjac, 1925. kralj Aleksandar Karađorđević povodom hiljadite godišnjice krunidbe kralja Tomislava po prvi put daje ime Tomislavgrad; od 1941. do devedesetih Duvno, da bi na kraju bilo vraćeno ime Tomislavgrad. Dan Tomislavgrada je 8.juli.
Duvanjski kraj je druga od više stepenica kojima se visoko planinsko područje jugozapadne Bosne i Hercegovine spušta ka Jadranu. Geološki, po sastavu tla, ovo izrazito područje je veoma velikog dinarskog krševitog prostora što se pruža od Trsta do Albanije. Po svom smještaju i sastavu tla kao i po tjelesnim, duhovnim i duševnim svojstvima svoga stanovništva više je dio Dalmacije ili Hercegovine nego Bosne, ili još bolje: tromeđa je što ih dijeli i povezuje. Nije ni čudo da mu i stanovništvo potječe iz sva tri područja.
Nekada je Duvanjski kraj bio jedan od glavnih opskrbljivača dalmatinsko-hercegovačkih krajeva stočnim proizvodima pa je vrijedila uzrečica: "Duvno zlatno guvno". To je bilo bogatstvo Duvnjaka još od ilirskog vremena. Danas većina Duvnjaka živi od rada po bogatim zapadnim zemljama. Industrijski pogoni i drugi izvori zarade tek se stvaraju i otvaraju. Dugo će se još morati čekati da ovaj snažni i marljivi čovjek zaradi svoj kruh u svom Duvnu.
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Tomislavgrad imala je 29.321 stanovnika, raspoređenih u 59 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Tomislavgrad, u cjelini, ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - općina Tomislavgrad, popis 1991.
ukupno: 30.009
- Hrvati - 25.976 (86,56%)
- Bošnjaci - 3.148 (10,49%)
- Srbi - 576 (1,91%)
- Jugoslaveni - 107 (0,35%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 202 (0,69%)
[uredi] Geografija
[uredi] Polje
Duvanjsko polje, tipična visoravan, nastala je u davna geološka vremena tektonskim spuštanjem tla, jezerskim taloženjem - tu su nastale i velike naslage ugljena na prostoru Kongore, Eminova Sela, Vučipolja - te nanosima stalnih ili povremenih vodotoka. Nalazi se na 860-900 m nad razinom mora. Niže je od Kupreškog polja (1100-1200m), a više od Livanjskog polja (709-808m). Dugo je 20 km (Mesihovina - Mokronoge), široko 12 km (Brišnik - Mandino Selo). Površina mu je 125 km2.
[uredi] Planine
Sa svih strana Duvanjsko polje je okruženo planinama: sa sjeveroistoka i istoka omeđuju ga Ljubuša, Vran i Smiljevača, odnosno Lib; s juga ga zatvara planina Gvozd; uz jugozapadni i zapadni rub polja pruža se Midena i mnogo niža Grabovica, koja na Privali dodiruje ogranke Tušnice; sa sjevera i sjeverozapada dižu se Tušnica i Jelovača. Sve ove planine su sasvim gole; učinila su to stoljeća nekontrolirane sječe, pustošenja i paljevine duvanjskih šuma. Jedino je Vran pod visokom šumom, a Gvozd i Grabovica djelomično pod niskom. Nisu te planine bez šuma jer je davni i nedavni Duvnjak tobožnji neprijatelj šume, nego zato jer nije mogao ložiti svoje prste da se zaštiti od dugih i oštrih zima.
[uredi] Vodotoci
Iako na Duvanjski kraj pada mnogo kiše i snijega, kad je najviše treba, vode nema: u ljetnim mjesecima. Budući da je tlo veoma propusno - šuplji krš - sva ta silna voda izgubi se brzo u podzemlje, te ovaj kraj pored obilja oborina pati od ljetnih suša i nestašice vode u nekim naseljima. Jedina rijeka Šujica je ponornica, dolazi kroz podzemlje iz Kupresa, izvire u Šujici, ponire u Kovačima (Ponor), ponovno kod Ričina izvire u Prisoju, i danas puni jezero Buško blato. Njezin mali pritok Drina teče samo kišni dio godine, a tvore je Miljacka i Studena - obje izviru ispod planine Gvozda.
Ostrožac je potok koji nikada još nije presušio i glavni je izvor za opskrbu vodom Tomsilavgrada i okolnih sela. Izvire ispod Vučipolja, a ulijeva se u Šuicu kod Kovača.
[uredi] Jezera
Dvije trećine Buškog jezera nalazi se na području općine Tomislavgrad. Ovo jezero površine 57.7 km2 najveće je umjetno jezero u Evropi i služi kao akumulacija za hidroelektranu Orlovac. Bogato je ribom i pogodno za sport na vodi, kupanje i sl. Na području općine Tomislavgrad je i manje glečersko jezero Blidinje površine 4 km2. Ovo jezero smješteno je između Vrana i Čvrsnice.
[uredi] Klima
Klima je veoma oštra, s vrlo jakim vjetrovima (bura i jugo), voda i tlo ne baš osobito darežljivi određuju i uvjetuju privrednu snagu Duvna i zanimanje njegovih stanovnika. Iako se rubom polja naokolo steru oranice, na kojima uspijevaju sve vrste žitarica, krompir, kupus i druge vrste povrća]], Duvno je pašnjak]] kako mu kaže i njegovo ilirsko ime. Planine - pašnjaci, gotovo polovina polja - livade, omogućivale su u dalekoj i ne tako dalekoj prošlosti prehranu i uzgajanje velikog broja sitne i krupne stoke]].
[uredi] Historija
[uredi] Predhistorijsko doba
Na Duvanjskom polju kontinuirano se živi od najstarijih vremena do danas. Najstariji stanovnici su bili Delmati, pripadnici ilirskog plemena. Centar ilirskog plemena bio je grad Daelminium, koji se nalazio na planini Libu, između sela Kongore i Borčana. Nakon dugotrajnog i čvrstog otpora Delmate su pokorili Rimljani početkom 1. stoljeća n.e.
[uredi] Rimsko doba
Pokoravanjem Delmata početkom 1. stoljeća ovim prostorima zavladali su Rimljani. Oni su sagradili novi grad. Rimski Daelminium, važna raskrsnica puteva, nalazio se na mjestu današnje bazilike posvećene sv. Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom svecu. Vladavina Rimljana održala se sve do dolaska Slavena.
[uredi] Dolazak Slavena
Početkom 7. stoljeća Duvanjsko polje naselila su slavenska plemena, koja su se kasnije prozvali Hrvatima. Rimski Daelminium postao je centar velike župe, zbog čega su stanovnici ovog kraja taj drevni grad prozvali Županjac.
Duvanjsko polje bilo je u ranom srednjem vijeku mjesto mnogih događaja značajnih za opću historiju hrvatskog naroda. Najznačajniji događaji iz ovog vremena su Prvi hrvatski sabor 753. godine. Prvi vladarski dvor na području današnje Bosne i Hercegovine napravljen je na planini Libu kada su Hrvati naselili Duvno. U tom je dvoru Budimir godine 753. sačekao izaslanike pape Stjepana II i bizantskog cara Konstantina V Kopronima, gdje su i obavljene pripreme za veliki državni i crkveni sabor. Na tom saboru je država podijeljena na tri velike oblasti. Uređen je način uprave, porezi i sudstvo. Na saboru je potpisan zapisnik na latinskom jeziku s prijevodom na narodni slavenski jezik. Kako nije bilo odgovarajućeg izraza izdanom su djelu dali grčko ime "Methodos", tj. knjiga za sistemsku upravu državom. Methodos je jedno od prvih pisanih djela kod nas, odnosno uopće na jednom od slavenskih jezika.
Krunidbeni sabor kralja Tomislava održan je godine 925. na tom istom prostoru. S velikom vojskom Tomislav se u duhu ratnih balkanskih naroda borio protiv Mađara i Bugara. Nakon pobjeda ujedinio je zemlje i gradove ovog dijela Europe, uključujući Split, Trogir, Zadar, Osor, Rab i Krk. u jednu državu. Trajni znak moći bila je kraljevska kruna koju je, uz plašt, mač i štit, Tomislavu poslao rimski papa Ivan X. (914.-928.).
U posjedu hrvatskih kraljeva Duvanjsko polje sa gradom Županjcem bilo je do druge polovice 13. stoljeća, kada je pripalo hrvatskoj plemićkoj porodici Šubić, a 1325. godine bosanskom velikašu Stjepanu II. Kotromaniću. U vlasništvu Kotromanića ostalo je sve do dolaska Osmanlija. Zadnja bosanska kraljica Katarina prepustila je 1477. godine Bosnu i Hercegovinu, pa prema tome i duvanjsku župu, Svetoj Stolici u baštinu.
[uredi] Osmansko doba
Osmanlije ulaze u Bosnu prvi put krajem 14. stoljeća, no ne s ciljem da je zauzmu, kako to misli britanski historičar Noel Malcolm. Bosna je, iako teško dostupna zemlja, bila vrlo atraktivan i bogat plijen, što su istovremeno smatrali i Ugari. Osmanska vlast će se u Duvnu i Bosni ustalit tek krajem 15. stoljeća, službeno nakon pada Bosne 1463. godine i trajati će sve do dolaska Austrijanaca 1878. godine. O šarolikosti i ljepoti ovih krajeva svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Celebija za svojih putovanja Balkanskim poluotokom.
Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u selima, iseljava se sve do 18. stoljeća, a ovaj proces bio je uzrokovan ne uglavnom lošim ekonomskim prilikama na veoma neplodnom, tvrdom i vjetrovitom Duvanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo neobradivo. Značajnu ulogu u očuvanju identiteta katolika u Duvanjskom polju imaju i bosanski franjevci. Uz franjevce u Duvnu misioniraju dijelom i glagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika, njihova djelatnost ostaje nezapažena.
[uredi] Austro-ugarsko doba
Nakon Berlinskog kongresa evropskih sila 1878. godine dolazi do okupacije Bosne i Hercegovine, čime Duvno postaje dijelom Austro-Ugarske Monarhije, u kojoj ostaje do 1918. godine.
[uredi] 20. stoljeće
U toku 20. stoljeća Duvno se nalazi najprije u Kraljevini SHS, zatim Kraljevini Jugoslaviji i od 1945.-1991. godine, u SFR Jugoslaviji.
26. august 1939. godine sklopljen je sporazum Cvetković-Maček o podjeli BiH kojim je stvorena Banovina Hrvatska. Duvanjski je kraj ušao u sastav Banovine Hrvatske i tako dočekao stvaranje tzv. NDH 10. aprila 1941. godine. U kakvom raspoloženju je dočekana nova država u Duvnu svjedoči jedan dokument sačuvan u Historijskom arhivu u Mostaru, u kojem doslovce piše: "Propašću Kraljevine Jugoslavije Hrvati u Duvnu su oduševljeni, Srbi razočarani, a muslimani 2:1".
Brojni su zločini koje su u razdoblju Drugog svjetskog rata nad narodom ovih krajeva počinili četnici, a kao odmazdu na zlodjela ustaša tokom rata i partizani. Nezadovoljstvo pojedinih Hrvata represijama, centralizmom i nametanjem unitarizma kulminiralo je sedamdesetih godina u pokretu prozvanom "Hrvatsko proljeće". Za diplomatska predstavništva u inostranstvu Duvnjaci i politički i gospodarski emigranti su bili ustaše, a za vlasti u domovini članovi njihovih porodica, komšije i prijatelji bili su jataci koje stalno treba držati pod kontrolom. Svuda u inostranstvu i kod kuće ih se sumnjičilo, uhodilo, optuživalo i sudski kažnjavalo. Svim mogućim metodama, a posebno u privredi, kočio se razvoj Duvanjskog kraja. Dolaskom Branka Mikulića i Hamdije Pozderca na vrh vlasti u Republici, a kasnije i u saveznoj Federaciji, mijenja se stav vlasti prema Duvnu i Duvnjacima.
