Donji Vakuf
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
|
|||
 |
|||
| Općina | Donji Vakuf | ||
| Središte općine | Donji Vakuf | ||
| Površina | ? km² | ||
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
24.544 (1991.) ?/km² |
||
| Načelnik | Arif Magrdžija | ||
Donji Vakuf je grad i središte istoimene općine u Skopaljskoj dolini, u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine.
Sadržaj |
[uredi] Historija
[uredi] Postanak grada
U srednjem vijeku područje današnjeg Donjeg Vakufa je pripadalo župi Uskoplje. Pouzdano se ne zna godina kada su udareni temelji današnjem naselju. Još 1530. godine Benedik Kuprešić svojim putopisom upućuje na zaključak da se ovo naselje zvalo Donji Novi. Prema kazivanju historičara Nasufa Fazlagića grad je osnovao Ibrahim-beg Malkočević (drugi od sedam sinova Malkoč-bega, bosanskog, hercegovačkog i kliškog sandžakbega). Prema ovim izvorima Ibrahim-beg je 1574. godine podigao džamiju (Čaršijska-bas džamija) koju u svom putopisu spominje i Evlija Čelebija. U to doba Donji Vakuf se zvao Novosel. Iz sultanovog fermana koji nosi datum 20. muharem 990. po hidžri (19. novembar 1590. godine) saznajemo da je stanovništvo Novosela, zbog geopolitičkog i komunikacionog značaja koji mu je pridavala porta, bilo oslobođeno poreza. Od tog datuma Novosel (Donji Vakuf) nosi status kasabe. Osmanlije su Donji Vakuf zvali Fakvi-ziv, a kasnije Donji Vakuf. Tada je grad imao 161 kuću sa 33 medereda (neoženjena mladića). Naseljavali su ga zanatlije, trgovci, a bilo je i carskih službenika. Da je tadašnje Donje Skoplje predstavljalo značajan strateški punkt svjedoči i podatak da je u gradu službovalo 14 vojnih lica (10 spahija, dvojica ćehaja, jedan subaša i jedan vojvoda). Za osmanlijske vladavine u Donjem Vakufu na lijevoj obali Vrbasa nije izgrađena ni jedna kuća, a i naselje na desnoj nije se razvijalo. Nova austrougarska vlast je zatekla staru kasabu sa oko 2.000 stanovnika.
[uredi] Austrougarsko doba
Tada nastaje gradnja cestovnih i željezničkih komunikacija, jer je okolina Donjeg Vakufa bogata šumom brzo privukla bečke industrijalce. Izgrađena je uskotračna pruga Donji Vakuf - Jajce, te Donji Vakuf - Bugojno, kao i putni pravci dolinom rijeke Vrbas. Početkom ovog vijeka (1901.) podignuta je prva pilana na vodeni pogon na rijeci Semešnici, vlasništvo Huge Feldbauera. Tada je premoštena rijeka Vrbas (Filbarova ćuprija). U svojim putopisima profesor Strodl Stjepan iz Sarajeva spominje da je 1901. u Donjem Vakufu bilo 2.329 stanovnika dok je Bugojno imalo 1.771 stanovnika. On je zabilježio i postojanje sreske ispostave, žandarmerijske stanice, devet džamija, četiri mekteba, narodnu osnovnu školu, pravoslavne crkve, pravoslavne osnovne škole, željezničke stanice. Počeo je rad i gipsare (vlašnistvo firme Latner), te pogon tkaonice ćilima. U gradu je živio određeni broj željezničara, zanatlija, trgovaca i ugostitelja. Ostalo stanovništvo bavilo se poljoprivredom, dućane su držali imućniji ljudi.
[uredi] Geografija
Donji Vakuf se nalazi u Srednjobosanskom kantonu, broji 8.000 stanovnika (procjena iz 2000. godine), leži na rijeci Vrbas.
Prije rata (1992-1995) Donji Vakuf je bio razvijen moderni gradić u kojem je živjelo oko 7.000 stanovnika, dok je općina brojala preko 20.000 stanovnika.
Donji Vakuf je važno bosanskohercegovačko raskrižje, kroz grad idu dvije najvažnije magistrale (Zenica - Donji Vakuf i Banja Luka - Jablanica).
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Donji Vakuf imala je 24.544 stanovnika, raspoređenih u 68 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Donji Vakuf, gotovo u cjelini, ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušlo je naseljeno mjesto Ljuša.
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - općina Donji Vakuf, popis 1991.
ukupno: 24.544
- Bošnjaci - 13.509 (55,03%)
- Srbi - 9.533 (38,84%)
- Hrvati - 682 (2,77%)
- Jugoslaveni - 593 (2,41%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 227 (0,95%)
[uredi] Privreda
Donji Vakuf je prije 1992. godine imao razvijenu drvnu industriju "Janj", tvornicu montažnih kuća, tvornicu gipsa i gipsceluloznih ploča, rudnike gipsa i kamena, metalni pogon, visokogradnju i niz drugih manjih preduzeća.
Za vrijeme agresije 1992.-1995. mnogo privrednih i ekonomsko važnih objekata je bilo djelimično uništeno ili opljačkano. Problem grada i općine je visoki stupanj nezaposlenosti, posebno među mladom populacijom.
[uredi] Obrazovanje
U gradu se nalaze gimnazija, mješovita srednja škola, te tri osnovne škole. Grad ima bogatu biblioteku, kulturno-umjetničko društvo i književni klub 'ART'.
[uredi] Zanimljivosti
U okolini Donjeg Vakufa postoji 16 nekropola stećaka, ostaci gotičke bazilike u Oborcima, turbe Torlak Alije u Torlakovcu, a najveći broj kulturno-historijskih spomenika iz rimskog i osmanlijskog perioda nalazi se u Pruscu (4 km od Donjeg Vakufa): tvrđava tj. stari grad koju su započeli Mlečani, a završile Osmanlije, sahat-kula, turbe Hasan Kjafi efendije, turbe Ajvaz-dede i Ajvaz-dedina stijena Ajvatovica u narodu poznata kao mala kjaba, jer predstavlja najveće dovište muslimana u Evropi, a ujedno i najveće tradicionalno okupljalište Bošnjaka.
[uredi] Sport
[uredi] Sportski timovi
- NK "Radnik"
- Košarkaški klub "Donji Vakuf"
- Karate klub "Radnik"
- Karate klub "Donji Vakuf"
[uredi] Poznate ličnosti
- Roman Petrović, slikar
- Fahrija Dautbegović, golman NK "Dinamo" iz Zagreba
- Sulejman Kapić, bivši nogometaš, trener i sportski radnik FK "Radnik" Donji Vakuf
- Ismet Ramljak, slikar
- Nakib Abdagić, glumac
- Rade Kovačević, bivši nogometaš FK "Radnik" Donji Vakuf
[uredi] Vanjski linkovi
- Donji Vakuf ((bs))
Nedovršeni članak o gradu: Donji Vakuf treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
