Bijeljina
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
|
|||
 |
|||
| Općina | Bijeljina | ||
| Središte općine | Bijeljina | ||
| Površina | 734 km² | ||
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
105000 143,1/km² |
||
| Načelnik | Mićo Mićić | ||
Bijeljina je grad i središte istoimene općine u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Površina općine je 734 km², a ukupni broj stanovnika iznosi otprilike 150.000. Grad je historijsko središte Semberije i jedan od najbogatijih gradova Bosne i Hercegovine. Kao plodan ravničarski grad čini jedan od centara za proizvodnju i trgovinu hranom. Bijeljina je prepoznatljiva po prostranom centralnom trgu, čiju ljepotu uvećava prijatan ambijent Gradskog parka.
Sadržaj |
[uredi] Historija
Bijeljina se prvi put spominje 1446. godine. Od Zvornika je kroz Bijeljinu prolazio srednjovjekovni put koji je išao za Mačvu, Mitrovicu i Hok. Franjevački samostan Svete Marije, u poljima, u okolini Bijeljine spominje se 1514. godine. Tom razdoblju pripadaju trinaest stećaka, od kojih su dva dekorirana, a na četiri se nalaze fragmentarno čitljivi napisi. U zaseoku Mitrovićima, selo Gornji Dragaljevac, na dva lokaliteta nalaze se tri stećka, od kojih je jedan ukrašen motivima biljne stilizacije i predstavom životinje i prenijet na zgradu dragaljevačke osnovne škole. U osmanskom dobu, župa Bijeljina pripada nahiji Koraj. Kao sjedište kadiluka pominje se 1634. godine. Za razdoblja austrijske okupacije i u ratu 1876. godine, grad je veoma nastradao.
Od islamskih sakralnih objekata, posebno se ističe Sultan Sulejmanova ili Atik džamija, zanimljiva po tome što njena munara ima dva šerefeta. Sagrađena je na temeljima starije, prije 1566. godine sagrađene istoimene džamije, koja je bila teško oštećena u napadu austrijske vojske 1716. godine i sve do 1739. godine je korištena kao crkva. Nakon obnove, 1893. godine spada među ljepše i prostranije sakralne islamske građevine u BiH. Muhamed Nedzihi-pašina džamija sagrađena je 1839/1840. Manji objekt sa drvenom munarom, Salihbegovića džamija, potiče iz 1875/76 godine. Hrpića džamija ima kamenu munaru. Pravoslavni manastir sa crkvom Svete Trojice, nalazi se na izvoru rječice Tavne, 18 km od Bijeljine. Prvi put se spominje 1548. godine.
Sjeveroistočni ćošak Bosne odavno se zove Semberija. Hamdija Kreševljaković je smatrao da je naziv Semberija u vezi sa rodom osmanske vojske koji se, kako navodi zvao zemberi (strijelci). Riječ zemberek je perzijskog porijekla i znači: opruga, spirala. Prema Abdulahu Skaljiću, to je neka vrsta puške ili topa sa zemberekom. Prema tome naziv Semberija mogao je postati samo u osmansko vrijeme, ne prije prve polovine 16. stoljeća, a smatra se da su u tom kraju živjeli vojnici janjičari - zemberdžije. Bijeljina, grad u Semberiji, spominje se prvi put u vrijeme Osmanskog carstva 1634. godine kao sjedište kadiluka. Evlija Čelebija je ostavio zapis: "Kasaba Bijeljina je vojvodaluk (i) pašin domen (hass) na teritoriju zvorničkog sandžaka (...) Ta kasaba nalazi se na vrlo plodnom i žitorodnom velikom polju koje obiluje travom i vodom. Ona ima pet mahala, sa pet stotina lijepih, daskom pokrivenih kuća, prizemnih i na sprat. U svakoj kući ima živa voda. U baščama na hiljade divnih ptičijih melodija osvježavaju ljudsku dušu i okrjepljuje čovječije zdravlje. Od svih dobrih kuća je veliki odžak Alipaše Čengića, koji je pokriven rubinskim i crvenim crijepom. To je dobar dvor (...) tako da mu u svoj Bosni nema ravna. U blizini tog saraja nalazi se jedan gaj u kome se ogromna stabla uzdižu do neba (...) Klima je prijatna i tu ima svakovrsnog voća koje je na glasu."
Bijeljinsko utvrđenje sastojalo se od sarampova - hendeka, odnosno rova sa palisadama (parmakluk) oko kamenih objekata: džamije sultana Sulejmana II i hamama koji je bio kraj džamije. Osim toga, tu su bile i dvije spahijske kule nastale u 17. stoljeću. Austrijanci su u septembru 1716. godine napali Bijeljinu, čiji su stanovnici pružili jak otpor. Kako nisu imali tvrđave, branili su se iz džamije i hamama koji su bili ozidani od tesanog kamena. Neprijatelj je topovima znatno oštetio obje te zgrade. A jednu je spahijsku kulu lagumom djelomično razorio, a drugu oštetio. Bijeljina je tada pala pod vlast Austrije, koja je grad napustila tek 1739. godine, poslije još jednog austro-osmanskog rata. Poslije ponovnog uspostavljanja osmanske vlasti u Bijeljini opet nije bio sagrađen utvrđeni grad nego je onaj sarampov obnovljen. Takav je sarampov bio i u Janji. Za vrijeme osmanske uprave Bijeljina je bila poznata po velikom broju trgovaca i obrtnika raznih specijalnosti. Godine 1868. Bijeljina je spojena telegrafskom žicom sa Tuzlom i Sarajevom. Bijeljinu su u vrijeme srpsko-osmanskog rata 1876/1887. opsjedale jedinice srbijanske drinske vojske. Ta drinska vojska (20.000 pripadnika) najprije je zauzela Mali Zvornik i Sakar, a zatim je preko Bujuklića ade prešla na ovu stranu i napala Bijeljinu. Zahvaljujući jakom otporu i dobroj organizaciji Bošnjaka i osmanske vojske, srbijanske jedinice pretrpjele su gubitke i morale su se povući neobavljena posla.
[uredi] Geografija
Bijeljina je općinski centar ravne Semberije i blagog podbrđa Majevice. Nalazi se pri samom jugozapadnom završetku Semberije gdje ova ravnica počinje da prelazi u blago zatalasani brežuljkasti predio počevši od brda Obrijez. Prostor općine Bijeljina zahvata 734 kvadratna kilometra. Općina Bijeljina se sa juga i zapada graniči sa općinama Brčko, Lopare, Ugljevik, Zvornik, Teočak, sa sjevera rijekom Savom i Drinom sa istoka, tako da zauzima krajnji sjeveroistok Bosne i Hercegovine.
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bijeljina imala je 96.988 stanovnika, raspoređenih u 60 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Bijeljina, u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske.
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - općina Bijeljina, popis 1991.
ukupno: 96.988
- Srbi - 57.389 (59,17%)
- Bošnjaci - 30.229 (31,16%)
- Hrvati - 492 (0,50%)
- Jugoslaveni - 4.426 (4,56%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 4.452 (4,61%)
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - Grad Bijeljina, popis 1991.
ukupno: 36.414
- Bošnjaci - 19.024 (52,24%)
- Srbi - 10.450 (28,69%)
- Hrvati - 366 (1,00%)
- Jugoslaveni - 3.452 (9,47%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 3.122 (8,60%)
[uredi] Klimatski uvjeti
Bijeljinu zahvata umjerena kontinentalna klima sa godišnjom osunčanošću 1800-1900 sati i umjerenom oblačnošću koja je najveća u januaru, februaru i novembru, a najmanja u junu, julu i septembru. Srednja vrijednost mraznog zraka iznosi 163 dana i traje od oktobra do aprila. Najviše je padavina u maju i junu, a najmanje u martu i septembru, tako da je prosječni iznos padavina oko 850 mm/m. U prosjeku snijeg se zadržava 40 dana godišnje. Srednja julska temperatura iznosi 22 stepena, januarska -1, dok je srednja godišnja temperatura oko 11 stepeni. Relativna vlažnost zraka iznosi 70-80%.
[uredi] Vodeni tokovi
Bistrik je vodeni tok koji teče od sela Dvorovi do ušća u drugi bijeljinski vodeni tok Dasnicu, malo prije ušća u Savu kod uzvišenja Visoc. Bistrik, ustvari predstavlja jedan presušeni rukavac Drine. Druga rječica u općini Bijeljina je Dasnica koja skuplja male potočiće iz niskog podbrđa Majevice. Danas su ovi vodeni tokovi kroz ravnicu Semberiju skoro presušili zbog meliorizacije i prosijecanja kanala Dasnica, koja sa dva račvanja ide od Janje do Gornjeg Crnjelova i približno označava granicu ravne Semberije. Južnom granicom općine Bijeljina teče rječica Tavna, i rijeka Janja koja ima dužinu od 57 km, i površinu sliva od oko 300 kvadratnih km i protječe kroz tri općine Semberije i Majevice.
Čuvena je ljekovita banja Dvorovi, u selu Dvorovi, 6 km od Bijeljine. U sklopu lječilišta izgrađen je i kompleks otvorenih bazena,ukupno 5, od kojih je jedan olimpijskih razmjera svi se pune termalnom i pitkom vodom. Također u sklpu kompleksa postoje i sportski tereni (mali fudbal,košarku, odbojku i teniski tereni). Termalna voda banje Dvorovi, čija je temeperatura viša od 74 stepeni C, tretira se kao hipertermalna voda i pomaže u liječenju raznih kožnih oboljenja, nekih oblika ekcema i postreumatskih stanja. Izvanredne uvjete za kupanje i ribolov pruža desna obala Drine, pred njen utok u Savu.
[uredi] Geološka postavka
U geološkom smislu ravna Semberija je nekada bila dio Panonskog mora (Paratetis) koje je trajalo od početka miocena oko 30 miliona godina, i presušilo je u toku ledenih doba. Današnji izgled ravnice je rezultat rada erozija u toku ledenih doba, i naročito riječnih naplavina - fluvijalne erozije. Brežuljci su rezultat marinsko-jezerskih sedimenata, za razliku od Majevice koja je flisni Dinarid. U Semberiji koja predstavlja ravnu naplavinu rijeke Drine preovladava plodna crnica i degradirani cernozem, a dijelom i ritske crnice i riječni nanosi.
[uredi] Privreda
Privreda Bijeljina je za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu zamrla. Nekada su se tu nalazile močne kompanije kao što su PD Semberija, Panaflex, Kurjak itd. Prosor Semberije je uglavnom ruralan tako da je poljoprivreda i dalje glavni potencijal ove regije. Proizvod kupusa je isto tako jak.
[uredi] Kultura
Bogati fond Narodne biblioteke, osnovane 1932. godine, čini oko 100.000 naslova. Muzej Semberije osnovan je 1970. godine sa posebnim osvrtom na bogata arheološka nalazišta na tlu Semberije.
[uredi] Obrazovanje
Prvu pismenost Semberci su ranije stjecali po pravoslavnim manastirima. 1838. u Bijeljini je otvorena prva osnovna škola konfesionalnog tipa. Od 1992. Bijeljina ima i visokoškolske ustanove - Višu školu za vanjsku trgovinu i Učiteljski fakultet, koje pohađaju studenti iz cijele Bosne i Hercegovine.
Pored gimanzije 'Filip Višnjić' i srednje muzičke škole, u Bijeljini postoji Poljoprivredni srednjoškolski centar, srednja tehnička škola (sa elektrotehničkim i mašinskim smerovima), ekonomska i građevinska škola.
Poslije drugog svetskog rata promenjen je školski sistem, tako da je 1951. otvorena prva osmogodišnja osnovna škola, a 5 godina kasnije i druga. Treća i četvrta osnovna škola otvorene su 1959., odnosno 1966. godine. Od 1953. u gradu postoji i osnovna muzička škola.
[uredi] Sport
KK Budućnost Bijeljina
[uredi] Poznate ličnosti
- Knez Ivo od Semberije (dobrotvor i humanista 1760-1840)
- Filip Višnjić (poznati narodni guslar 1767-1834)
- Hadži hfz. Abdulah ef. Budimlija (glavni imam Bijeljine do 1992. godine)
[uredi] Vanjski linkovi
- Opstina Bijeljina ((sr))
