Bosanski Novi
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
|
|||
 |
|||
| Centar | Bosanski Novi | ||
| Površina | 26.5 km² | ||
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
??? ???/km² |
||
Bosanski Novi je grad i središte istoimene općine u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Sama općina ima 48 naselja, od kojih je Bosanski Novi gradsko naselje, četiri naselja su mješovitog tipa, a ostalo su seoska naselja.
Prije rata grad i općina su nosili ime Bosanski Novi, ali tokom rata u Bosni i Hercegovini, srpske vlasti su donijele odluku da se nazivi svih mjesta i općina koje sadrže pridjev bosanski u svojim imenima, promijene. Tako je ime Bosanski Novi promijenjeno u Novi Grad. Prema izbornom zakonu BiH, danas su u upotrebi oba naziva: Bosanski Novi/Novi Grad.
Sadržaj |
[uredi] Historija
Grad se prvi put u dokumentima pominje 1217. godine, mada se historičati priklanjaju mišljenju da je grad osnovan 1280. godine. Šire područje grada bilo je naseljeno još u antičko doba o čemu svjedoče arheološka nalazišta u selu Donji Rakani i u dolini rječice Japre. Prvo naselje nije moglo nastati na današnjem gradskom području jer je bilo izloženo plavljenju rijeka Une i Sane. Grad je najprije nastao iz dva podgrada, Podnovi i Ustisana, pod Kulinskim brdom na kojem je stajao tvrdi kaštel akropolskog tipa knezova Babonjića za nadzor riječnog i cestovnog saobraćaja dolinama Une i Sane koje se upravo sastaju ispod Kulinskog brda, gdje su prvi začeci Bosanskog Novog. Srednjovjekovne geografske mape i stari dokumenti vrlo često spominju ovu utvrdu u raznim varijantama njegovog imena kao Novi Grad, Novo Kastro, Novigradec, Kastrum, Ujvar itd. Bio je to nevelik, ali u to doba hladnog oružja teško pristupačan grad, s jednom donžom, kulom sa četiri sprata, oborom, kapikulama i dva kamena zidana objekta za smještaj posade. Njegova podgrada Podnovi bila je smještena na sjevernim padinama Kulskog brda (danas Tunjica i Londža), a podgrada Ustisana na danjašnoj lokaciji željezničke stanice Bosanski Novi. To je danas gradska četvrt Prekosanje gdje je vjerovatno bilo riječno pristanište za unsko-sanske lađare.
Pad srednjovjekovne Bosne pod osmanlijsku vlast primorao je knezove Babonjiće, koji su se zbog utvrđenja Blagaj Grada prozivali blagajski, da stvore savez sa knezovima Zrinskim kako bi se ujedinili i suzbili invaziju Osmanlijskog carstva. Zahvaljujući toj privremenoj slozi, ovi bosanski velikaši su uspjeli 1483. godine nanijeti težak poraz osmanlijskoj provalnoj vojsci. Međutim, sloga domaćih feudalaca bila je kratkog vijeka i samo je privremeno odgađala pad grada. Godine 1519. posljednji put na Kulskom brdu se pominje podgrada Ustisana. Još ranije je bio ugrožen Blagaj Grad smješten u dolini Sane, istočno od Bosanskog Novog na udaljenosti od 7 km. Osmanlije su 1537. godine definitivno zauzeli Blagaj Grad, iz njega protjerali posadu i postavili svoje mustafhize. Negdje u to vrijeme pao je i Novi na Kulskom brdu, ali su Zrinski još krajem petnaestog vijeka izgradili Novi Novi na lijevoj obali Une da bi se dalje štitili od osmanlijskih prodora. To je usporilo nadiranje Osmanlija na zapad. Austrijske posade su odoljevale napadima sve do 1556. godine, kada je poslije pada tvrđave Kostajnica osmanlijski vojskovođa bošnjačkog porijekla, Malkoč-beg osvojio grad Novi Novi 1557. godine.
Osvajanjem Novog Osmanlije su ovo utvrđenje pretvorili u važnu vojnu bazu za dalji prodor ka Beču. Izgrađen je most preko rijeke Une, a grad je vrlo brzo naseljen muslimanskim stanovništvom. Grad je ostao pod osmanskom vlašću sve do 1687. godine, kada ga je zauzela banska vojska Petra Erdedija. Muslimansko stanovništvo prebjeglo je preko Une u Bosnu i na prostoru ade Jelenice, danas gradski kvart Stari Grad, izgradilo tvrđavu od balvana i nasipa na prostoru od hotela "Una" do gradskog muzeja. Godine 1726. počelo je zidanje novog utvrđenja od tesanog, kvalitetnog kamena tako da je po njegovom završetku bio gotovo neosvojiv za ondašnja napadna dejstva i oružja. Prema postojećim skicama tvrđava Turski Novi imala je zidove visoke 7 m, jarak širok 6 m, a dubok 3 m, bila je dugačka 200 m, široka 150 m, te imala 5 bastiona (tabija) i dvije kapikule (ulazne kule).
U tvrđavu se ulazilo preko dva mosta, lančanika, a jarkom oko tvrđave tekla je voda iz Une. Osvojena je samo jedanput 1788. godine, poslije mnogih juriša i duge opsade dvadesetostruko jače vojske austrijskog feldmaršala Ernesta Gideona Laudona, zahvaljujući velikoj premoći u ljudstvu i artiljerijskim oruđima. Poslije toga granica se ipak stabilizovala na Uni tako da su Osmanlije ostale u Novom sve do 1878. godine.
Godine 1878. prema odluci Berlinskog kongresa Novi je zajedno sa ostatkom Bosne i Hercegovine pripao Austro-Ugarskoj. Okupacione vlasti su 1894. godine do temelja porušile novsku tvrđavu, a njen materijal ugrađen je u razne javne i privatne objekte. Sljedeće godine Novi je dobio ime Bosanski Novi, koje je nosio sve do 1992. godine. Tokom rata u Bosni i Hercegovini odlukom srpskih vlasti ime Bosanski Novi je promijenjeno u Novi Grad, zajedno sa ostalim imenima gradova i općina koje su u svom imenu sadržavale pridjev bosanski. Danas se upotrebljavaju oba naziva prema odluci Izborne komisije Bosne i Hercegovine: Bosanski Novi/Novi Grad.
[uredi] Geografija
Bosanski Novi je smješten na ušću rijeke Sane u Unu, na važnoj raskrsnici puteva iz Panonske nizije prema planinsko-kotlinskoj oblasti Dinarskog planinskog sistema. Leži na samom 45° sjeverne geografske širine, na nadmorskoj visini od 122 metra. Grad je smješten na desnoj obali Une i na obje strane rijeke Sane, bolje rečeno na dvije geomorfološke cjeline: u aluvijalnim dolinama Une i Sane i brežuljkastim padinama Grmeča i Kozare.
Bosanski Novi je bio najveća raskrsnica cestovnog i željezničkog saobraćaja u Pounju u bivšoj Jugoslaviji. Radi svog geostrateškog značaja područje je bilo naseljavano od prethistorije do danas. Ovdje su se stalno ukrštali interesi velikih sila, pa je grad bio uvijek u graničnom prostoru, od nastanka do danas. Prvo je bio na granici srednjovjekovne Bosne i Ugarske, kasnije Osmanskog i Austro-Ugarskog carstva, a danas na granici Bosne i Hercegovine prema Republici Hrvatskoj.
Površina urbanog područja grada iznosi 13,31 km², a ukupna površina katastarske općine 26,5 km². Na sjevepozapadu, graniči tokom rijeke Une s Hrvatskom, a na jugu i jugozapadu sa seoskim naseljima Rudice, Čađavica i Crna Rijeka. Na istočnoj strani sa selima Maslovare, Blagaj, Suhača, Hozići, Donji Agići (Čelopek), Gornji Agići, Japra i Blagaj Rijeka, a na sjeveru sa selima Poljavnice i Mazić.
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva 1991. godine, općina Bosanski Novi imala je 41.665 stanovnika, raspoređenih u 60 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, općina Bosanski Novi, u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske. Ime gradu i općini promijenjeno je u Novi Grad. Tokom Rata u BiH, iz sastava općine Bosanski Novi izdvojeno je područje od kojeg je formirana općina Bosanska Kostajnica, sa 12 naseljenih mjesta: Bosanska Kostajnica, Gornja Slabinja, Grdanovac, Gumnjani, Kalenderi, Mrakodol, Mraovo Polje, Petrinja, Pobrđani, Podoška, Tavija i Zovik.
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - općina Bosanski Novi, popis 1991.
ukupno: 41.665
- Srbi - 25.101 (60,24%)
- Bošnjaci - 14.040 (33,69%)
- Hrvati - 403 (0,96%)
- Jugoslaveni - 1.557 (3,73%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 564 (1,38%)
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - Grad Bosanski Novi, popis 1991.
ukupno: 13.588
- Bošnjaci - 6.831 (50,27%)
- Srbi - 5.121 (37,68%)
- Hrvati - 187 (1,37%)
- Jugoslaveni - 1.117 (8,22%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 332 (2,46%)
[uredi] Privreda
[uredi] Poznate ličnosti
Mnogi poznati Novljani danas žive izvan svojega rodnoga grada. Jedan od poznatijih Novljana je dr. Esad Avdagić (potomak osnivača tvornice Sana). Živi u Zagrebu i uvijek sa radošću govori o svojem rodnom gradu. Njegova braća žive u Hrvatskoj. Politički je najviše aktivan prof. dr. Šemso Tanović. On je jedan od osnivača Stranke demokratske akcije. Izabran je 2003. u hrvatski Sabor.
- Izet Muhamedagić je takođe bio jedan od aktivnijih političara iz Bosanskog Novog. Izet Muhamedagić je bio zamjenik ministra pravde u Vladi RBiH, poginuo u helikopteru 28. maj 1995.
- Lazar Drljača - slikar moderne likovne umjetnosti prve polovine XX vijeka
- Mladen Oljača - pisac. Najviše je prevođena Molitva za moju braću, koja je doživjela četrnaest izdanja; roman je objavljen u Poljskoj, Rumuniji, Italiji, Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj, Engleskoj, Americi, Švedskoj itd.
- Stojan Ćelić - slikar i grafičar - spada u red poznatih slikara, grafičara i likovnih kritičara bivše Jugoslavije.
- Dragan Kolundžija - pjesnik - zastupljen je u više antologija srpske poezije u zemlji i inostranstvu.
- Đoko Mazalić - slikar - zvanje profesora slikarstva stekao u Budimpešti (Academy of Fine Arts) u klasi profesora T. Zempenzya.
- Ljubo Jandrić - književnik - romani "Prah i pepeo", "Jasenovac", knjiga razgovora "Sa Ivom Andrićem"
- Milan Karanović - etnograf/kustos
- Drago Todić - geograf/naučnik
- Mladen Karan - slikar - živi i radi u Firenci/Italija
- Oste Erceg - slikar - živi i radi u Bosanskom Novom
